X-Ftn-To: Ratko Jakopec

ratko.jakopec@vz.tel.hr (Ratko Jakopec) wrote:
>Prema mom shvacanju hrvatskog jezika, za covjeka koji je izlozen
>fizickoj ili dusevnoj boli mozemo reci da pati. 
>(Ili barem ja i Fritz tako shvacamo hrvatski jezik, cini mi se.)

Ne bih se mogao u potpunosti sloziti s ovim. Naime, bol i patnja se
razlikuju. Patnja je odnos prema bolu, i ne mora nuzno slijediti kao
njegova posljedica. To znam, imao sam takvih iskustava sad u Indiji,
kod jednog grdog transfera karme - doslovno sam bio "na rubu",
temperatura mi je bila na nekih 40 ili vise stupnjeva, bio sam tako
grdo bolestan da to nije za vjerovati, cak su ovim mojima isle po
glavi crne misli da se ne budem izvukao. Zbog prisutne karme,
transferirane s jedne druge osobe, patnja je nuzno pratila bolest, i
cinilo se da je patnja rezultat bolesti. Kad sam uspio "skinuti"
karmicki dio, bolest je jos bila tu, ali patnju je zamijenila radost,
mir, sabranost i unutarnji sklad. To sto je tijelo idalje bilo bolesno
nije cinilo nikakvu razliku - i stvarno, do jutra je moj sistem suzbio
infekciju, temperature je nestalo i poceo sam se oporavljati. Ovo sve
dakle pisem iz neposrednog iskustva, nisu to neke teoretske pizdarije
o patnji i slicno. Gledaj: zamisli si da si bolestan, ili
hendikepiran, ili takvo nesto. Ali u tom trenutku "gledas Boga",
svjestan si sveprozimajuceg blazenstva, nevjerovatne, zive i
briljantne radosti koja je Bog. Kakva patnja moze postojati u Tvojem
duhu - sve osobine tijela drzat ces nebitnim, beznacajnim - Bog je tu,
i sve je u redu sa svijetom.
Patnja je rezultat odijeljenosti od Boga, a ne rezultat problema sa
tijelom i svijetom. Svi ti problemi nastaju zbog gubitka Boga iz
svijesti, i njegovog nadomjestavanja prolaznim i nezbiljskim.
Posljedica takvog neceg je nuzno patnja, koja je prisutna i kad je
tijelo zdravo i okolnosti "idealne". Jedino Bog je bitan, jedino Bog
je radost.

Sad bih se htio osvrnuti na jedno od mogucih tumacenja necega sto sam
pisao prije odlaska, a za sto ne zelim da se krivo shvati. Radi se o
stavu "kaj je patnja za pravog frajera" kojeg si spominjao u nekoliko
ranijih poruka, a za koji se moze smatrati da slijedi iz mojeg
pisanja. Naime, svima je jasno da postoje bolje i losije situacije u
materijalnom, ali sasvim dobre uopce ne postoje, jer u krajnjoj liniji
imas ogranicenja svih vrsta, i imas smrt kao stalno prisutnu
izvjesnost. Bol je stoga neminovan rezultat dodira svijesti sa
materijom, a razlikuje se jedino stupanj bola koji netko ima
pretrpjeti. Taj stupanj ne mora nuzno biti uvjetovan "zlim djelima",
ali je uvijek uvjetovan karmicki - gdje karma moze, i najcesce jest,
stvar izbora: samostvoreno iskusenje, koje rezultira rastom. Ovisno o
svojim osobinama i prethodnim djelima, koja jesu nekakav faktor, dusa
moze birati, u granicama, iskusenja, koja ce dovesti do razumijevanja
neke od istina. I tu bol nije ni vise ni manje pozeljna alternativa
zadovoljstvu, jer se iz vjecne perspektive duse, cije je stanje nesto
sasvim nezamislivo ljudima u stanju okovanosti materijom - radi se
naime o blazenstvu tog stupnja, toliko ogromnog reda velicine, da u
poredbi i krajnji bol koji moze dozivjeti ljudsko tijelo, i krajnje
zadovoljstvo, izgledaju blijedo, i izazivaju jedino blagi, duboki
smijesak razumijevanja i prihvacanja. Covjeku koji je ogranicen
tijelom orgazam izgleda kao pozeljnije iskustvo od nabijanja na kolac,
ali s dusom u cistom stanju stvari ne stoje tako. Njoj su takva
iskustva jednaka. Takvo je moje vidjenje pitanja radosti i patnje.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30