X-Ftn-To: Miroslav Ambrus Kis

Miroslav.Ambrus.Kis@sprint.pub (Miroslav Ambrus Kis) je napisao:
>Rado (Dejanovic) tu masovno rasirenu upotrebu SILE kao metafore za dozivljaj
>Boga tumaci prakticnim potrebama dresure vjernickoga stada - dakle,
>drustvenim mehanizmom za odredjene svrhe drustvenmoga funkcioniranja religije.

Mislim da ima nesto u tome, ali s tim da je izvorni osjecaj "sile"
pervertiran, dakle da je ostalo jesino sjecanje na silu i onda se ta
sila identificirala s zemaljskim poimanjem iste, dakle tiranijom.

> To me se, u osobnom dozivljaju Boga i pokusaja da nesto o tom dozivljaju
>"promucam" (jer tesko je o tome i nadati se da cemo suvislo prozboriti), ni
>malo ne tice.
>Kad bih s-oka-s-boka pristajao na opis kao Silu, tad bih to mozda
>pridodijelio onome sto krscanstvo poznaje kao Svetoga Duha (i u tome ne bih
>bio osobito originalan), ali Bog ima i druge, po tekuci zivot covjeka
>znacajnije osobine...

Hm. Pogledaj recimo primjer ljubavi. Ljubav su ljudi naucili primati u
vrlo razrijedjenim kolicinama, pomijesanu s razlicitim vezanostima,
tjelesnim reakcijama i slicnim. Sad si zamisli suocavanje s ljubavlju
u _cistom_ stanju. Ako to neces dozivjeti kao nesto jaaako radikalno i
"silovito", onda nisi ni dozivio, prema mom iskustvu dodira s istom.
Dakle Bog nije sila u grubom i sirovom smislu, dakle nekakva slijepa i
razuzdana moc u sluzbi tiranije, nego sila u smislu "silovite
neokaljanosti", gdje je sve povezano s Njim toliko _stvarno_, toliko
cisto i toliko neokaljano da je djelovanje _toga_ na ljudsko bice
izrazito dojmljivo iskustvo, blago receno.

-----
E-mail           : sinisa.turina@zg.tel.hr
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377