-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 02/21/2012 09:00 PM, NeoN wrote:
>> Ne pada mi na pamet projicirati vlastite psihizme u Bibliju i iz
>> toga izvlačiti zaključak da je Biblija dubok duhovan tekst. Ako ja
>> moram unositi sadržaj u tekst umjesto da iz teksta crpim nekakvu
>> mudrost dublju od moje, onda je jedini smislen zaključak taj da bi
>> autorima Biblije bilo korisnije da čitaju moje tekstove nego meni
>> da čitam njihove.
> 
> Nije stvar u tome da nešto svoje projiciraš u tekst, stvar je u tome
> da se tekst shvati na pravi način.

Stvar je u tome da ja smatram da tumačim Bibliju na pravi način. Pravi
način tumačenja Biblije je shvatiti što je tekst značio auditoriju kojem
se obraćao autor, dakle razumjeti sve simbole, rekonstruirati duhovnu
poruku i doći do značenja i sadržaja koji je autor htio prenijeti. Kad
si došao do toga, objektivno sagledaš taj sadržaj i poruku iz šire
perspektive i pogledaš je li autor bio u pravu, ili je bio u zabludi;
dakle kad veli da je samo Jahve Bog, ti prvo shvatiš što je autor htio
reći, a onda pogledaš je li to istinito, odnosno ako si u stanju
verificirati takvu tvrdnju, verificiraš je. Eto, to ja smatram ispravnim
tumačenjem.

Ali interpolirati nekakav svoj sadržaj u cijelu stvar i to prozvati
simboličkim tumačenjem smatram inherentno nepoštenom i pogrešnom metodom
koja uopće ne tumači tekst, nego po njemu lijepi psihizme tumača.

> Vjerovatno si se kroz raznu literaturu sretao sa tvrdnjama da u nekom
> trenutku treba odbaciti razum kako bi se moglo doći do kraja.

Jesam. U pravilu za tim posežu osobe koje bi voljele bez pokrića
pozirati kao duhovni autoriteti, odnosno žele prikriti ili učiniti
nebitnima očite rupe u svojoj filozofiji. Razum u duhovnosti nije
*spoznajno sredstvo*. Spoznajno sredstvo je vizija, odnosno duhovno
iskustvo. Razum je metoda konverzije transcendentalnog iskustva u
ljudsko iskustvo, dakle svojevrsna funkcija koja preslikava intangibilnu
sferu u tangibilnu. Razum je dakle prije mjera stupnja u kojem je
duhovno iskustvo "probavljeno", nego instrument spoznavanja duhovnih
stvari. Zbog toga su fore o micanju razuma na stranu zapravo prijevara,
sofistički trik koji služi manipulatorima da bi mogli ljudima prodati
svakakve gluposti.
Razum doista može biti smetnja, toga su se manje-više svi filozofi u
nekoj točki sjetili, budući da je razum podložan sofizmima jednako kao
što su osjetila podložna optičkim varkama, dakle može ga se prevariti a
bez znanja o tome da je prevaren. Siguran sam da negdje postoji cijela
zbirka takvih trikova koji ukazuju na nedostatke "zdravog razuma", tako
da oslanjanje na sam razum, bez dodatnih izvora poput svjedočanstava
drugih, jačih umova, kojima se naprosto vjeruje dok osobno ne ustanoviš
kako stvari stoje, nije dobra ideja. Recimo većina mojih znanja o
znanosti svodi se na poznavanje mišljenja stručnjaka, a ne na stvari
koje sam osobno provjerio. Osobno nisam provjerio postojanje ni
elektrona, ni protona, ni kvarka. Pogledao sam dokaze i učinili su mi se
razumnima, i prihvaćam ih u nepostojanju boljeg alternativnog tumačenja
prirode stvarnosti. Na taj način sam pristupio i duhovnosti, i mogu reći
da se puno puta potvrdilo nešto što su takvi autoriteti tvrdili, ali
ponekad sam ja znao doći do dubljih spoznaja i ustanoviti da na bitan
način griješe. Zbog toga je moje mišljenje da se na početku, dok ne znaš
previše, nije pametno previše pouzdati u razum, jer u tvojoj slici
svijeta ima naprosto previše rupa i možeš pogriješiti na previše mjesta.
Bolje je početi s vjerom pa postupno provjeravati stvari i graditi
kvalitetniju sliku svijeta i, bitnije od svega, duhovnim pročišćenjem
graditi kvalitetniju vrstu razuma. Takav se razum kasnije pokaže kao
jako bitan instrument integriranja aspekata spoznatog u neku vrstu
proširenja vlastite osobnosti, jer je duša obogaćena znanjem veća i
moćnija od duše bez znanja i u tami. Razum zbog toga ne treba a priori
ni odbacivati niti mu previše vjerovati, nego mu treba pristupiti kao
svakom drugom oruđu, koje je ponekad dobro a ponekad loše koristiti.
Npr. lopata za snijeg je dobra za čistiti snijeg oko auta, ali ako s
njom grebeš po laku upropastit ćeš si auto. Dakle treba znati gdje
koristiti lopatu, a gdje strugalicu za staklo ili metlicu. Spoznajne
metode treba stoga koristiti primjereno situaciji, okolnostima i
predmetu. Recimo koristiti instrumentarij i metodologiju koji se koriste
za seciranje žabe nije primjereno za proučavanje kvaliteta prijatelja.
Prijatelje se testira i analizira na drugačiji način nego žabu; njima
ukažeš povjerenje, pa ako ga iznevjere, možeš znati da je njihovo
prijateljstvo od slabe kvalitete. Ne možeš stvar testirati drugačije,
jer ako se postaviš distancirano i skeptično, onda *ti* nisi u poziciji
pravog prijatelja pa time nisi ni u poziciji testirati prijatelje, kad
ih zapravo nemaš. Dakle moraš testirati tako što sebe žrtvuješ kao
laboratorijsku životinju na kojoj se vrši pokus, i svojom krvlju platiti
test, ne tuđom. Tek onda si stvorio autentične uvjete testa, jer ti je
prijatelj onaj tko te autentično i istinski može zajebat, a to ne učini
nego ti pomogne. Tako izgleda znanstvena metodologija primjenjena na
duhovnost. Većina stvari se plaća vlastitom krvlju i ide po principu
vjere i povjerenja kojima se izlažeš pogibelji, dakle tvoja duša je tu
predmet eksperimenta koji izlažeš različitim utjecajima i ustanovljavaš
učinke - što je posve različito od ostalih znanosti, u kojima je duh
znanstvenika distanciran od predmeta na kojemu se vrše pokusi. U
duhovnoj znanosti duh je predmet pokusa.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk9EE6gACgkQU8G6/NHezOcKkQCfUGVyGmsRFACjWNrlkvmuH7op
9wcAoOuioaR4AUl/6sScK448eBQI4KXk
=I/kr
-----END PGP SIGNATURE-----