-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 01/22/2012 04:58 PM, Nino Krvavica wrote:
> Zanimljivo predavanje:
> 
> http://www.ted.com/talks/julian_baggini_is_there_a_real_you.html

Ne vidim ništa novo, ja sam takav svjetonazor prije par desetljeća
ekstrapolirao iz Nietzscheovog "Zaratustre" - to je u osnovi koncept po
kojem je samosvijest emergentno svojstvo, otprilike kao što je brzina
automobila emergentno svojstvo a ne, recimo, sastavnica automobila,
poput motora.

To mi se činilo smislenim par mjeseci, a onda sam se sjetio da zapravo
sve stvari za koje bi netko rekao da sačinjavaju moju osobnost
predstavljaju sintezu dvije osnovne grupe: stvari koje sam pokupio
međudjelujući s fizičkim svijetom pomoću fizičkog tijela i pokušavajući
se ovdje razabrati, dakle reakcije na fizičko iskustvo, i stvari koje
sam svjesno izolirao kao "svoje" zato što su me podsjećale na nešto što
sam bio prije rođenja u ovom tijelu, pa sam te podsjetnike sakupljao i
od njih pokušao stvoriti sliku svojeg stvarnog identiteta.

Dakle, u spoznaji da sam centralni, najbitniji dio vlastite duhovne
egzistencije organizirao oko nečega što zapravo implicira
pre-egzistenciju moje stvarne, izvorne osobnosti, a fizička iskustva
reducira na "podsjetnike na stvarnu osobnost" i "nebitne gluposti
sakupljene kroz život", morao sam zapravo odbaciti koncept vlastite
osobnosti kao rezultata sinteze elemenata iz ovog života, a budući da
sam negdje u to vrijeme naletio na tekstove iz yoge i vedante, očito je
zašto mi je to sve skupa kliknulo.

E sad, vedanta ide iz premise da je za svakoga odgovor na pitanje "tko
sam ja" u onom krajnjem smislu isti, dakle da je brahman krajnji odgovor
na to pitanje, i ako dobivaš drugačiji odgovor znači da nisi gledao
dovoljno duboko. Ja bih rekao da ta vrsta odgovora nije korisna u nekom
praktičnom smislu, jer ti daje odgovor na pitanje "tko je brahman", a ne
na pitanje "tko sam ja". Naime kad bi recimo Michael Schummacher tražio
odgovor na pitanje tko je on doista, bi li odgovor da je on doista
brahman bio istinitiji od odgovora da je on jedan od najboljih i
najpoznatijih vozača formule 1 u povijesti? Kad bi se s njega uklonio
taj koncept vozača formule 1, za koji vedanta veli da je tek dodatak
nametnut na stvarno jastvo, bi li ono što preostaje označavalo njegovu
osobnost na stvarniji način? Tu onda dolazimo do zanimljive činjenice da
"prolazne", relativne stvari u našoj egzistenciji u većoj mjeri
definiraju tu našu egzistenciju od bilo čega što bi yogini opisivali kao
svojstva brahmana, čemu slijedi pitanje: jesmo li mi *doista* brahman?
Ili je redukcija na brahman destruktivna po bitnu narav naše stvarnosti?
Činjenica je da je jako teško pokazati na neko od ljudskih bića i reći:
"evo, ovo je čovjek koji je očito brahman, i kad bi s njega maknuo sve
ljudsko, to bi ga uvećalo a ne umanjilo". Ako uzmeš nekog od ljigavih
podlaca s ove grupe i s njega ukloniš cijelu njegovu relativnu
egzistenciju koja ga definira kao lažljivca, ljigavca, pokvarenjaka i
protivnika svake vrline i dobra, to sve skupa izbrišeš i veliš da je on
u svojoj biti brahman, jesi li ti razotkrio njegovu stvarnu prirodu ili
naprosto gurnuo glavu u pijesak i ustvrdio nešto što je, u nedostatku
druge riječi, laž?

Ako makneš s mene osobnost Danijela Turine, ono što ti ostaje je
kvalitativno isto ali kvantitativno veće, dakle tu možeš opravdano reći
da je fizička egzistencija ograničenje, a ono ispod, što se cijelo
vrijeme pokušava probiti, je još veća svijest, još veća moć i još veće
ispunjenje. Ali ako s Radoslava Dejanovića makneš njegovu relativnu
egzistenciju, ispada da brahman nije "veći i bolji Radoslav Dejanović",
nego njegova suprotnost i negacija. Tu bi morao ustvrditi da lažljivi,
ljigavi, pokvareni, neinventivni, priglupi podlac bez ikakvog talenta,
ukusa i vrline u svojoj biti ima nešto što mu je potpuna negacija, i čak
i da doista ispadne da je brahman temelj njegove egzistencije, što bi
doista ostalo od njegove osobnosti kad bi s njega uklonili sve što nije
brahman? Pa ne bi ostalo ništa, pretvorio bi se u vlastitu suprotnost,
pa dakle takva vedantinska "samorealizacija" po njega ne bi bila
pozitivno i konstruktivno iskustvo nego zapravo negacija svega što on
doista jest. Nestao bi lažljivac, nestao bi podlac, nestao bi
pokvarenjak, gad i pizda, i ostalo bi zapravo ono što se inače
manifestira kroz mene, tako da bi se s pravom moglo reći da bi takav čin
njegove "samorealizacije" bio čin *moje* emancipacije, a ne njegove. On
bi time bio u cijelosti uništen kao biće, kao osobnost i kao stvarnost,
od njega ne bi ostalo ništa.

Prema tome, jako je upitno koliko je spoznaja sebe kao brahmana za
većinu bića zapravo "samospoznaja" ili "samorealizacija". Rekao bih da
je u slučaju većine to negacija i destrukcija onoga što oni jesu, a
naprosto zato što su oni kao osobe i stvarnosti suprotnost
sat-ćit-ananda. Ako naime lažljivcu oduzmeš laž i ogoliš apsolutnu
istinu, jesi li ti ogolio ili negirao njegovu bitnu narav?

Zbog takvih problema sam još 1997. prestao koristiti vedantu kao
praktični svjetonazor od kojeg bi bilo koristi u nekakvom svakodnevnom
životu, i umjesto njega prihvatio daleko praktičniji, po kojem je biće,
u svojoj stvarnoj prirodi, ono što iz poola mogućnosti odabere biti.
Takav njegov izbor daleko više govori o njegovoj stvarnoj naravi nego
dogma vedante po kojoj je sve Jedan.

Naime, ako iz svega toga što taj Jedan obuhvaća netko kao sebe odabere
određene kvalitete, ako nešto odabere voljeti a nešto mrziti, tko sam ja
da velim da taj njegov izbor ne znači zapravo ništa, i da njega kao
osobu u većoj mjeri definira nešto drugo? Budistički sustav po kojem je
osoba zapravo skup svega onoga što je odabrala biti, odnosno, jednako
bitno, skup svega što je odabrala ne biti, dakle što je odabrala voljeti
a što mrziti, u što se zadubila a što je ignorirala, čemu je posvetila
život a što nije ni očešala pažnjom - daleko je stvarniji, praktičniji i
upotrebljiviji. Taj sustav je na neki način spojiv s vedantom, ali
prikazuje činjenicu da je brahman temeljna stvarnost na daleko dublji,
manje trivijalan način od onog koji izlaže Šankaraćarya, i obuhvaća sve
složenosti i prividne kontradikcije onoga što opažamo kao stvarnost.
Način na koji Šankaraćarya definira "samospoznaju" odnosno
"samorealizaciju" za većinu bića nije zapravo spoznaja i realizacija
*njihovog* najdubljeg identiteta, nego najdubljeg identiteta stvarnosti
kojoj su oni suprotnost.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8cVYUACgkQU8G6/NHezOdraQCgnfDDXJkyT7FP7UMxi1r2i6sK
XNcAn1z/Yc6uX1DZCv6mpEXJewR/KxUM
=1wvQ
-----END PGP SIGNATURE-----