Autor: Danijel Turina
Datum: 2012-01-12 12:51:29
Grupe: hr.soc.politika,hr.soc.religija
Tema: Re: Islamisticki udar u Turskoj
Linija: 72
Message-ID: 201201121151.UTC.jemhg1$fvk$1@tioat.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 01/12/2012 12:33 PM, Grizzly wrote:
> On Thu, 12 Jan 2012 02:49:02 -0800 (PST), Marvin Barley
>  wrote:
> 
> 
>> > Osim toga, danas postoje krąćanske
>> >ministry sluľbe koje uspjeąno rehabilitiraju homoseksualce u
>> >heteroseksualni ľivot sa minimum recidiva 
> Ovo me je nasmijalo: rehabilitacija homoseksualaca u heteroseksualce!
> Rehabilitacija je ponovno osposobljavanje bolesnih, ozlijedjenih ili
> invalidnih osoba za normalan zivot. Dakle, ti polazis od aksioma da su
> homoseksualci bolesni,

Pa naravno da su bolesni, s tim bi se čak i homoseksualci u pravilu
složili, ali problem je u tome što se riječ "bolesni" shvaća onako kako
je Hitler za Židove govorio da su "bolesni", a ne onako kako se za
čovjeka koji je kratkovidan ili ima astigmatizam veli da je bolestan. I
dijabetičari su očito bolesni ljudi, pa nitko za njih ne govori da su
"bolesni" onim tonom kojim to govore za homoseksualce. Zbog toga
homoseksualci, kako bi se obranili od luđaka koji ih žele pobiti,
pokušavaju napraviti paradigmu po kojoj je homoseksualnost normalno
stanje, a to ne funkcionira budući da očito nije; odnosno, barem
pederastija nije, a koliko sam vidio istraživanja instinktivnih
seksualnih reakcija čini se da su žene prirodno biseksualne, odnosno da
je seksualna reakcija na žene prirodna za oba spola, samo varira u
intenzitetu.

Dakle treba naći neku razumnu liniju i reći da homoseksualnost doista
jest bolesno stanje, ali ona vrsta bolesnog stanja kakva je recimo neka
sitna anomalija kakvih svi imaju i s njima normalno žive, dakle
kratkovidnost, sklonost ćelavljenju, lagani tip dijabetesa i sl., samo
što se homoseksualnost manifestira kao bitni iskorak u odnosu na
uobičajeno socijalno funkcioniranje koje je centrirano oko muško-ženske
seksualnosti i stoga homoseksualnost zapravo dovodi u pitanje neke
temeljne socijalne mehanizme i time izaziva burne emotivne reakcije.

Ali i neke bolesti s kojima ljudi normalno žive, poput dijabetesa,
izazivaju odmak od uobičajenog socijalnog funkcioniranja, recimo
dijabetičar ne može jesti sve što jedu drugi i kad s njim izađeš na
ručak moraš stalno biti svjestan njegovih različitosti i odstupanja od
normale, a svejedno to nikome ne smeta i nisam čuo da bi zapjenjeni
ćelavci kričali da treba ubiti dijabetičare jer su bolesnici.

Zbog toga mi se čini da treba zaustaviti pokušaje normalizacije
homoseksualnosti pokušajem negiranja da se radi o bolesnom stanju, i
okrenuti priču pitanjem koja vrsta patologije mora stajati iza
histeričnih povika popraćenih kamenjem i molotovljevim koktelima,
usmjerenih prema ljudima koji očito boluju od anomalije seksualnog
nagona, dakle bolesni su na isti način na koji su to ljudi koji se boje
pauka, zmija, otvorenog prostora, visine ili putovanja avionom. Pozivati
na "liječenje" bolesnih ljudi kamenjem i molotovljevim koktelima može
samo teško psihički i socijalno patološka osobnost, i kad bi nekoga
trebalo zatvoriti u ludnicu radi zaštite okoline, to bi bili prije svega
takvi.

Mislim da će se svi složiti da bi likove koji vele da su ljevoruki ljudi
"bolesnici" i da ih treba "liječiti" umjesto da se miješaju s
"normalnima" trebalo staviti pod nadzor jer su patološke osobnosti. Ne
vidim po čemu bi istu vrstu patologije usmjerenu prema homoseksualcima
trebalo društveno tolerirati.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8OyUEACgkQU8G6/NHezOc1mACg/WAJOqNP0Kswp0Kg18mDGwlC
5UsAoMwejgMkzZ0TBc98vt979iiKDCjU
=pTof
-----END PGP SIGNATURE-----