Autor: Danijel Turina
Datum: 2012-01-11 13:39:54
Grupe: hr.soc.politika
Tema: Re: Islamisticki udar u Turskoj
Linija: 86
Message-ID: 201201111239.UTC.jejvuq$mc9$1@tioat.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 01/11/2012 12:24 PM, Mario Petrinovic wrote:
>>
>> Da se razumijemo, ni ja ne zagovaram princip ljudskih prava i smatram ga
>> budalaštinom, ali ovo što ti zagovaraš ne samo da nije u skladu s
>> konceptom ljudskih prava, nego ni s elementarnom etikom.
> 
>        E pa, nikada nisam cuo da se netko izvan Juge (osim Zidova, ZBOG
> *Zidova*) bunio na Jasenovac, kao sto nikada nisam vidio da se netko bunio
> zato sto je Gadafi dobio cijev u dupe.

Ne razumijem što hoćeš reći, budući da se ja mogu sjetiti puno situacija
da se netko izvan Juge bunio protiv Jasenovca, isto kao što se puno njih
bunilo što je Gadafi dobio cijev u dupe. I jedno i drugo je popriličan
skandal, s dobrim razlogom.

Koliko vidim, ti zagovaraš princip po kojem nekoga tko je napravio
sranje treba riješiti brzom i brutalnom metodom po sistemu "dobio je što
je zaslužio", ali to ti nema veze s konceptom ljudskih prava. To me ne
smeta previše, jer, kao što rekoh, nisam pretjerani zagovornik koncepta
ljudskih prava, ali moram to napomenuti kako bi se pojasnilo tko koju
poziciju zapravo zastupa.

Ja zagovaram neku vrstu meritokracije, odnosno princip po kojem
posjednici vrlina trebaju imati više vlasti, moći i prava od osoba koje
nemaju vrlina. Dakle ne smatram "ljudska prava" nekim apstraktnim
konceptom koji bi imao važiti za sve ljude bez razlike i koji bi bio
neotuđiv, nego smatram da se sva "prava" ostvaruju nekom energijom,
odnosno na nečiju štetu, dakle "netko" to sve mora platiti. Ako se
nečije "pravo" na život ostvaruje u cijelosti na nečiju tuđu štetu, onda
da osoba ima pravo odlučivanja veće od prava na život te prve osobe, što
je moje rješenje pitanja opravdanosti abortusa: abortus doista jest
ubojstvo i fetus doista jest ljudsko biće, ali budući da se pravo na
život tog bića ostvaruje isključivo na račun majke, dakle njenog života,
komfora i slobode izbora, majka ima pravo odlučivanja o životu fetusa
što uključuje pravo na njegovo ubojstvo. To sad zvuči sablažnjivo
teoretičarima ljudskih prava koji vole pravo na život navoditi kao
primjer apsolutnog i neotuđivog prava koje je temelj svega ostalog, ali
to pravo je očito jako klimavo ako je jedini način da ga realiziraš
ulazak u prava majke. Dakle ako ona veli "dosta", onda je dosta, a
zašto, zato što ona "plaća račun" i time ima veća prava.

Dakle to što si ti formulirao kao prirodni "tit for tat" instinkt
zapravo uopće nije loša ideja i zapravo se svodi na koncept da netko
može svojim ekstremnim nedostatkom vrline i zlim djelima "potrošiti
kredit" koji ima kod drugih ljudi, koji se u toj točki više nisu prema
njemu dužni ponašati s obzirnošću na koju bi prosječan čovjek u
prosječnim uvjetima imao pravo. Implikacija svega toga je upravo
meritokracija koju ja zagovaram, dakle koncept po kojem si osoba "prava"
kupuje vrlinama, pa tako posjednik mnoštva vrlina ima više "kredita" od
osobe koja je lišena svake vrline.

Ipak, treba imati u vidu da i posebno loš, okrutan i ponižavajući
postupak prema zlim ljudima narušava naše osobno dostojanstvo, pa tako
osoba ponižavajućim tretmanom ratnih zarobljenika, primjerice, može
potrošiti svoj "etički kredit" i degradirati se na razinu šljama. Zla
djela su, dakle, instrument opće degradacije i treba ih u svakom slučaju
izbjegavati, pa dakle treba izbjegavati određena djela prema zlim
ljudima ne stoga što ih oni ne bi zaslužili, nego stoga što ćemo se
takvim postupcima mi degradirati.

Kao posljedica takvog principa slijedi definiranje nekakvog minimuma
obzira koji treba priuštiti čak i posebno zlim ljudima, pa ako zbog
svojih djela zaslužuju smrtnu kaznu, to treba provesti profesionalno i
bez zvjerskog ponašanja i omalovažavanja. Dakle ja ne bih imao ništa
protiv da su Gadafiju priuštili isti tretman kao Sadamu - uhvatili ga,
stavili u zatvor, organizirali suđenje, ustanovili da je kriv i objesili
ga. Ali gurati mu kalašnjikov u dupe i ubiti ga kao psa bez suđenja, to
je ispod minimuma koji razlikuje civilizaciju od rulje.

Dakle, ja smatram da netko može ostati bez "prava" na život, dakle da ga
uslijed njegovog potpunog manjka vrlina i zlih djela koja je počinio
treba ubiti, ali unatoč tome njegovo lišavanje života mora biti izvedeno
na profesionalan način i bez ponižavanja i gnjusnosti koje degradiraju
izvršitelja smrtne kazne na razinu šljama.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8NgxoACgkQU8G6/NHezOfE5ACeK0b1X6VwDTVc9ogtJmLS7eE/
dwkAnisQJNMDUq+Xh/DEdkr+RyhuEtfh
=G/gm
-----END PGP SIGNATURE-----