Autor: Danijel Turina
Datum: 2012-01-09 09:53:34
Grupe: hr.soc.politika
Tema: Re: Uzroci globalne financijske krize?
Linija: 116
Message-ID: 201201090853.UTC.jee9uf$u92$1@tioat.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 1/8/12 11:57 PM, vib wrote:
> On Jan 8, 12:49 pm, Danijel Turina  Address.invalid> wrote:
>> Ako sam ispravno shvatio, ti smatraš da je sukobljavanje s ciljem
>> razlikovanja boljeg od lošijeg dobra stvar, ali samo dok postoje jasno
>> definirana pravila koja definiraju parametre sukoba.
>>
> 
> ma da, ali primarno se ne radi o borbi nego naprosto o distribuciji
> dobara. To sto ta distribucija u zivotinjskom svijetu ponekad
> ukljucuje borbu, sukobe oko zderanja i slicno je sekundarno.
> dakle, ekonomija primarno sluzi tome da potrebna sredstva dodju na
> mjesto gdje su potrebna, na slicnom principu kako se u zivom organizmu
> hranjive tvari distribuiraju prema organima koji ih iskoristavaju
> itd.

Ti si to pojednostavljeno shvatio, onako kako to shvaćaju marksisti,
koji idu iz pozicije da svi ljudi imaju pravo na resurse i ako ih ne
dobiju, to je zlo. U ekonomiji ti zapravo ne postoji koncept "prava" na
resurse, odnosno princip po kojem bi ti trebao dobiti ono što ti je
"potrebno". Postoji princip ovladavanja resursima, recimo tako što
stekneš neku kvalifikaciju koja je nekome potrebna, on ti za tvoj
stručni rad plati novce, i onda ti imaš sredstvo za nabavu onoga što ti
je potrebno, odnosno čak ti ne treba biti ni potrebno, dovoljno da to
želiš imati, i ako imaš dovoljno novaca možeš to kupiti.

Ako nemaš ništa za ponuditi ekonomskom sustavu, recimo tvoj rad nitko ne
treba ili neće zato što mu je skuplje platiti te da kopaš kanale nego
staviti rovokopač na isti posao, onda ti možeš imati kakve hoćeš
potrebe, ali budući da nemaš novaca, ne možeš ih zadovoljiti. Ekonomski
sustav je dakle tako podešen da "pravo na resurse" mogu ostvarivati samo
osobe s pozitivno vrednovanim doprinosom sustavu, dakle ako imaš nešto
za ponuditi, to se tržišno vrednuje, i u tom iznosu možeš kupovati
resurse. Sustav dakle nije egalitaristički nego meritokratski. Oni koji
su u stanju ponuditi nešto što se jako visoko vrednuje raspolagat će
resursima u daleko većoj mjeri nego ostali, i sustav je, u svojoj
osnovi, pravedan. Ono što može biti nepravedno je vrednovanje, gdje
recimo vješt burzovni mešetar može zaraditi daleko više nego inženjer
koji je izmislio programski jezik c, unatoč tome što burzovni mešetar u
pravilu samo prelijeva iz šupljeg u prazno a na programskom jeziku c je
utemeljena zapravo sva moderna informatika, od unixa do windowsa. Dakle
uslijed nepravednog vrednovanja doprinosa moguće je da neka hrpa luzera
svoje nebitne usluge i proizvode nametne kao iznimno vrijedne, dok se s
druge strane ne vrednuju iznimno bitni doprinosi. Ali princip po kojem
bi netko trebao dobiti novaca onoliko koliko vrijedi njegov doprinos u
osnovi je bitno bolji od principa po kojemu bi svi imali nekakva nejasno
definirana prava naprosto zato što su živi.

Ekonomija, dakle, razlikuje živo od mrtvog tkiva i dopušta odumiranje
onoga što nije korisno, i pojačano hrani ono što je korisno, i to
automatskom povratnom spregom kojoj nije potrebna nikakva vanjska
regulacija. Ono što je s ekonomijom problem je da nije u stanju
razlikovati rak od zdravog tkiva, pa je moguće da sustav pojačano hrani
štetne mehanizme koji se prezentiraju kao jako korisni, recimo bankare i
špekulante.

Otišao sam tu dosta u širinu ali u osnovi ne slažem se s tobom da borba
nastaje samo zbog loše regulirane raspodjele "nutrijenata"; borba je ono
što nastaje kad treba odrediti što treba hraniti a što treba
istrijebiti. Borba je dio sustava, ona nije "trenje" koje smanjuje
efikasnost, ili simptom loše organizacije, kako bi to voljeli predočiti
marksisti, nego možda najbitniji aspekt sustava: pomoću konflikta se
regulira sustav, određuje se razlika između bitnog i nebitnog i
revidiraju se parametri distribucije resursa, odnosno parametri vrednovanja.

Opet ću navesti Apple kao odličan primjer, budući da je ta kompanija u
kratkom vremenu uspjela nekoliko puta revidirati tržište uvođenjem
potpuno novog tipa proizvoda, i nametnula je nove kriterije vrednovanja,
recimo uvela je iTunes dućan u kojem možeš kupovati glazbu, i iPod
uređaj kojim tu glazbu možeš trošiti, i na takav način zapravo
definirala cijenu legalnog mp3 fajla na tržištu. Postojalo je nekoliko
konkurentskih pristupa - napster kao sustav za piratiziranje glazbe,
koji je odgovarao potrošačima ali ne i autorima i produkcijskim kućama,
različiti sustavi koji nisu odgovarali nikome posebno, i iTunes kao
kompromis koji je odgovarao svima taman dovoljno da bude prihvaćen. Kao
rezultat, Apple se postavio kao novi tip posrednika koji je revidirao
ulogu glazbenih izdavača na tržištu i time i tok novca, pa je velik dio
novca koji je inače išao likovima koji štancaju CD-e završio kod Applea,
čime su se iznimno obogatili. Dakle imao si konflikt nekoliko ponuđenih
rješenja, iz tog konflikta se iskristaliziralo jedno rješenje koje je
optimalnije od drugih i time se automatski preusmjerio tok resursa u taj
sustav, a osiromašeni su sustavi koji više ne odgovaraju situaciji.
Netko će tu dakle biti gladan, ali to je dobro.

> Sukob unutar organizma primarno znaci bolest, recimo autoimunolsku
> bolest.

Ne u slučaju ekonomije. U slučaju ekonomije ti je to ekvivalentno
sustavu koji imaš u koštanom tkivu, gdje jedne stanice konstantno
razgrađuju koštano tkivo a druge ga izgrađuju, i imaš ravnotežu čvrstoće
i fleksibilnosti sustava koja se izgrađuje konfliktom. Ono što ti
predlažeš, dakle uklanjanje sukoba i uvođenje nekog sustava gdje se svi
slažu i svi dobivaju jednaku količinu resursa za rezultat bi imalo
totalno loš sustav u kojem ne bi bilo moguće eliminirati ništa
disfunkcionalno, i bio bi onemogućen primarni mehanizam pomoću kojeg
funkcionira inovacija u sustavu: konflikt s postojećim idejama i
rješenjima. Naravno da konflikt ruši, ali rušenje je dio kreativnog
procesa, što su još stari indijci znali, pa im je jedno od triju glavnih
božanstava rušitelj, uništitelj, onaj koji svako toliko razvali
postojeće, uništi ustajalu žabokrečinu, uvede promjenu, rasprši okoštale
zablude i natjera bića da sad s tim nešto naprave. Dakle ako imaš samo
stvaranje i održavanje postojećeg rezultat će biti loš - tko bi danas
htio viktorijansku tehnologiju? Neke stvari treba uništiti kako bi se
otvorilo mjesto za novo.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8Kqw4ACgkQU8G6/NHezOfgaQCffW52BGlZKdDzemqccU+nDNSk
idwAnj3FcIIteR7X1I0BC0/tm5UuArLO
=P+yi
-----END PGP SIGNATURE-----