-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 12/24/11 10:31 AM, Mario Blataric wrote:
> On 23.12.2011. 23:15, Danijel Turina wrote:
>> Moje razmišljanje zapravo veli da je:
> 
> Pa, slažem se sa svime što si napisao, a vjerojatno bi se složio i Fermi
> s obzirom da je tvrdio istu stvar (doduše, ti si to detaljnije
> obrazložio, ali zaključak je isti).
> 
> Btw, imao je čak i Star Trek svojih (rijetkih) trenutaka, tipa ona
> "maglica" koja je zapravo bila živo biće, kao i ona epizoda s
> vanzemaljskim entitetom koji je projicirao mentalne slike ostvarenja
> želja svima koji su došli blizu, a onda bi ih požderao :). To je bilo
> cool :)

Ja bih rekao da je zapravo najmanje spominjani paradoks u cijeloj stvari
odgovor na pitanje "kako izgleda vrsta koja je milijun godina naprednija
od nas".

Naime možda najzanimljivija stvar do koje sam došao smišljajući onu prvu
poruku je bitnost nepredvidivih kozmičkih katastrofalnih evenata za
evoluciju, do te mjere da bi odgovor na gornje pitanje mogao glasiti
"trilobiti", odnosno "dinosauri". Naime rijetki razumiju kako evolucija
funkcionira, dakle da to nije linearan proces u kojem je dovoljno da
prođe vrijeme i organizmi evoluiraju kombinacijom mutacija i prirodne
selekcije. Evolucija funkcionira skokovito, po principu uspostave
ekoloških niša u stanju ekvilibrija, koje kad se jednom uspostave,
promjene su praktički nikakve. Recimo, imao si razdoblje prevlasti
trilobita u trajanju 200-tinjak milijuna godina, dok ih par
katastrofalnih evenata zaključno s Perm-Trijas eventom nije doslovno
zbrisalo i tako otvorilo ekološke niše, čemu je slijedila doslovno
eksplozivna evolucija novih oblika života i zavladala je era reptila, od
sredine Trijasa do kraja Krede. Na sličan način su dinosauri potpuno
vladali svijetom - za razliku od onoga što si ljudi obično misle,
sisavci nisu nastali negdje na kraju ere dinosaura, pa da bi im
izumiranje dinosaura otvorilo put. Ne, sisavci su užasno stari, nastali
su praktički istovremeno s dinosaurima, sredinom Trijasa. Dakle
evolucija ne funkcionira po sistemu da imaš a iz kojeg nastaje b iz
kojeg nastaje c, i onda temeljem nekakve prirodne selekcije b istisne a,
a c istisne b. Prirodna selekcija je zapravo minorni mehanizam koji
funkcionira samo u određenom rasponu, ali ukoliko su ekološke niše
zapunjene, nema nikakvih bitnih pomaka. Slične mehanizme možeš uočiti u
sociologiji, dakle da imaš korelaciju eksplozivnog razvoja civilizacije
i otkrića novih teritorija u kojima postoji prilika za rast i razvoj,
gdje sve niše nisu zapunjene moćnicima koji štite svoje pozicije. Dakle
da se nije pojavio neki asteroid koji je počistio ekološke niše, nema
nikakvog razloga za vjerovanje da bi se tu bilo što bitno, kvalitativno
promijenilo samim prolaskom vremena. Ako je ekvilibrij postojao 200
milijuna godina, ne vidim zašto ne bi postojao 250 ili 500 ili milijardu
godina. Dinosauri su bili "na vlasti" 160 milijuna godina i mogli su
slobodno biti milijardu godina. Sisavci ih sigurno ne bi svrgnuli, ako
im to nije polazilo za rukom 160 milijuna godina koliko su koegzistirali
prije Kreda-Tercijar eventa.

Dakle odgovor na pitanje "kako izgleda život na svijetu koji je s
evolucijom počeo 50 milijuna godina prije Zemlje", a što je u kozmičkim
relacijama sasvim moguće budući da je 50M godina neznatna varijacija u
trajanju ili formiranju zvijezde, može biti ovisan prije svega o tome
koliko lutajućeg kamenja prasne u tu planetu. Ako je bilo više kozmičkih
evenata te vrste, sva je prilika da su evolucijski daleko ispred nas, a
ako ih nije bilo uopće, sasvim je moguće da su tamo cijanobakterije ili
trilobiti dominantni oblik života.

Isto tako, jučer sam razmišljao o tome da što ako je dominantni oblik
svjesne egzistencije u svemiru evoluirao kroz proces koncentracije mase,
a ne kroz proces usložnjavanja neuronskih mreža? Naime, najluđa teorija
s kojom sam se igrao ide iz pozicije da je Feynman u pravu i da su masa
i gravitacija samo artefakt koordinatnog sustava a ne recimo sila ili
interakcija, i da velike koncentracije mase proizvode ekstenziju po više
od jedne koordinatne osi (tu podrazumijevam nešto slično teoriji
superstruna, dakle n-dimenzionalnu stvarnost kao rješenje jednadžbi),
gdje ti je jedna os "masa" a druga ti je recimo "svijest". Ako možeš
fraktalizacijom materije kroz život "umiješati" svijest u priču, zašto
to ne bi bilo moguće raditi na drugi način, recimo koncentracijom mase,
gdje supermasivne crne rupe imaju "beskonačni" iznos svijesti i za sve
praktične svrhe su totalitet svijesti, a manje koncentracije mase tu
stoje slabije. Što ako je naš oblik razvijanja svijesti zapravo vrlo
rijedak, a dominantni oblik je onaj koji formira supermasivne crne rupe
i oko njih galaksije?

Pa da te pitam o tome što je dominantno svjesno biće u sunčevom sustavu,
i o tome koliko ima svjesnih vanzemaljaca u galaksiji.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEUEAREKAAYFAk71rQcACgkQU8G6/NHezOcQWQCXSCwlkYTc+QrhJL4wDAKE21P2
/gCdHremkL3A8H6YSQ5Zsdvp7x5PPM4=
=AusR
-----END PGP SIGNATURE-----