-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Koliko sam uspio shvatiti analizirajući religije, one se svode na tri
osnovna pristupa, odnosno tipa.

Prvi, najveći, je potpuno bezvrijedno smeće - balast praznovjerja,
ludosti, krivih vjerovanja i besmislica koje nemaju nikakvu
transcendentalnu svrhu niti izvor. To su religije koje predstavljaju tek
manifestaciju psihopatologije autora. Primjer su sve religije koje štuju
nekakvo nadrkano, moćno božanstvo koje traži krvne žrtve i apsolutnu
pokornost, te kontrolira materijalni svijet i događaje u njemu.

Drugi tip su religije koje pokušavaju postići daršan nekog
transcendentalnog bića (ili pak samadhi, satori ili sličan impersonalni
ekvivalent daršana). To su, u osnovi, sve mističke religije, od
mističkog kršćanstva, preko sufizma i zena do bhakti marge.

Treći tip su religije, ako ih uopće tako možemo nazvati, koje se bave
identificiranjem, aktiviranjem i profinjavanjem čovjekovih osobnih
duhovnih kapaciteta. Primjer takvog sustava su tantrizam i yoga,  u
svojim hinduističkim i budističkim derivatima.

Mnogi sustavi sadrže kombinacije ta tri osnovna principa, tako da
razdioba ne ide nužno između sustava, nego unutar njih. Primjerice,
vaišnavizam sadrži hrpe priglupog balasta, veliki dio prakse posvećen
pokušaju postizanja daršana Krišne i Radhe, te veliki dio namijenjen
usavršavanju vlastite osobnosti kako bi ona bila sposobna postići taj
cilj. Teško je naći sustav koji je posve čisti primjer samo jednog od ta
tri principa - čak i posve praktični sustavi sadrže hrpu teorije;
sustavi koji namjeravaju buditi čovjekove duhovne resurse to u pravilu
uvijek čine s ciljem dosezanja transcendentalnog, a sustavi koji
prvenstveno pokušavaju postići daršan praktički uvijek se oslanjaju na
određeni stupanj profinjenja i buđenja osobnih kapaciteta, te ogroman
opus teorije koji sadrži predloške za kontemplaciju.

Ono što je najzanimljivije je da sustavi koji pokušavaju postići daršan
u ogromnoj mjeri naglašavaju važnost buđenja Kundalini.

Naravno da na Kundalini ne postoji natpis "Kundalini" niti na daršanu
natpis "daršan", ali ako pogledamo vaišnavizam kao praktički savršen
primjer mističke religije koja teži postignuću daršana (čak i šire od
toga - sveobuhvatnom uključenju Božje transcendentalne stvarnosti u sve
aspekte života), vidjet ćemo da se kao najviši simptomi predanosti Bogu
spominju stanja koja su očito posljedica buđenja Kundalini.[1] Ekstaza
predanosti praćena fizičkim simptomima koji nevjerojatno podsjećaju na
histerično ponašanje (pjevanje uz naglašeno kretanje tijela,
preznojavanje, ples u vjerskom zanosu, valjanje po podu, nekontrolirano
smijanje i plakanje itd.) razmjerno su tipičan prizor u bhakti
kultovima, koji prema tim pojavama nemaju jednoznačan stav - dok ih
jedni uzdižu kao simptome najvišeg postignuća, drugi ih shvaćaju kao
početnički doseg i, štoviše, zastranjenje, što je i moj stav. Naime, tu
se očito radi prolasku Kundalini kroz periferne nadije, što je
ekvivalent histeričnih, površnih emocionalnih stanja praćenih
histeričnim fizičkim simptomima. U suvislo formuliranim yogijskim
praksama takve stvari se ne bi trebale dešavati, budući da bi kretanje
Kundalini trebalo biti usmjereno kroz centralne nadije - sušumnu, te
vađrini, ćitrini i brahmani, koje se za sve praktične svrhe percipira
kao dublje slojeve sušumne. Razlika između kretanja Kundalini kroz
periferne i centralne nadije je ono što bi se moglo opisati kao razlika
između dionizijske i apolonijske ekstaze - dionizijska je
ekstrovertirana, podsjeća na mahnitost pijanstva i u njoj je sve puno
specijalnih efekata i drame. Apolonijska je, pak, introvertirana,
okrenuta prema unutra, i osoba koja doživljava takvu ekstazu prije će
ličiti na kip, na čovjeka koji je posve izgubio tjelesnu percepciju i
osjet, i jedva da će išta u njegovoj pojavi nagovijestiti dimenzije
iskustva koje proživljava. Koliko god dionizijska ekstaza na van
izgledala dramatično, sa svim valjanjem po podu, plakanjem, smijanjem i
histeričnim ponašanjem, takvo iskustvo je zapravo vrlo plitko i slabo, a
za svu dramu je zapravo zaslužno zaprljanje sustava, te usmjerenje
Kundalini kroz tanke, slabe periferne nadije koji nemaju kapacitet
potreban za primanje i provođenje tog reda veličine energije. Dapače,
takvo stanje je čak opasno, i ukoliko potraje izazvat će oštećenje
sustava. Neurološka oštećenja poput epilepsije, te psihička oštećenja
poput različitih psihotičnih stanja uopće nisu neočekivana ukoliko se
netko igra s Kundalini bez stručnog vodstva, a upravo takva situacija je
česta u bhakti kultovima, koji zapravo cijelo vrijeme iritiraju
Kundalini ali ne znaju što točno rade, i ne znaju što bi s njom počeli
jednom kad je aktiviraju. Yogijske škole tantričkog pravca, pak, cijeloj
stvari pristupaju daleko studioznije, obeshrabrujući histerično
ponašanje kakvo bhakti kultovi potiču, tako da u tantričkim školama
skretanje Kundalini u periferne nadije zapravo ne postoji kao problem.
Tehnike povlačenja svijesti iz osjetila i tijela prema unutra, tehnike
poput mula bandhe i kečari mudre, sve to priprema energetski sustav na
buđenje Kundalini i njeno ispravno usmjeravanje, tako da kad u kontekstu
tantričke yoge dođe do buđenja Kundalini, svi mehanizmi potrebni za
njeno ispravno usmjeravanje već otprije postoje i skretanja su ekstremno
malo vjerojatna, za razliku od bhakti kultova u kojima su skretanja
pravilo a internalizacija iskustva iznimka.

Primjer takvih Kundalini-ludovanja su američke protestantske sljedbe
koje potiču histerično ponašanje i u kojima sljedbenici očito
manifestiraju simptome skretanja Kundalini u periferne nadije;
vaišnavizam potiče slično ponašanje. Katolička crkva, s druge strane,
potiče "apolonijski" pristup Kundalini, dakle internalizaciju iskustva -
iako, naravno, nitko od njih ne govori o Kundalini.

Jedna od zabluda povezanih s Kundalini je da se ona budi seksom, ili da
je s njim jako povezana. To je potpuno netočno. Ukoliko vam netko veli
da seksom budi Kundalini, znajte da nema pojma, budući da je seks jako
slab način buđenja Kundalini, praktički posve neučinkovit u tom smislu,
budući da predstavlja lagani odušak energije, umjesto koncentriranog
oslobađanja, te stavlja preveliki naglasak na fizičko tijelo, čime se
praktički garantira skretanje Kundalini u periferne nadije i s tim
povezane opasnosti. Najučinkovitiji način buđenja Kundalini je, zapravo,
predanost Bogu, odnosno Išta Devata. Ništa drugo se ne može usporediti.
Naime, kombinacija poštovanja, divljenja, obožavanja i predanosti
uzvišenom biću koje utjelovljuje sve naše ideale za Kundalini je
istovremeno nišanjenje i povlačenje okidača. Fokusom na ideal
usmjeravamo duhovni fokus na najsofisticiranije duhovne supstancije koje
smo u stanju dohvatiti. Predanost otvara sušumnu te u nju privlači tok
prane, i potrebna je samo najmanja "iskra" kako bi se aktiviralo stanje
koje je dijelom daršan, a dijelom ekspanzija Kundalini kroz sušumna nadi
i van kroz krunu; u stvarnosti, nema nikakve bitne razlike između
silaznog kretanja transcendentalnog prema čovjekovom svjesnom spektru,
te uzdizanja Kundalini prema gore. Ja to doživljavam kao zatvaranje
strujnog kruga u kojem "gore" i "dolje" nisu jasno odvojene stvari;
transcendentalno "povlači" Kundalini prema gore, a dizanje Kundalini
spaja fizičku egzistenciju čovjeka s transcendentalnom duhovnom
komponentom, i te dvije stvari ne postoje kao odvojene, nego kao dva
načina opisivanja istog fenomena. Taj fenomen, nažalost, izostaje u
slučaju "dionizijskog" aktiviranja Kundalini, dakle histeričnog
lamatanja tijelom i emocijama a bez ikakve stvarne duhovne komponente,
naprosto zato što je Kundalini skrenula u krive nadije i jedini rezultat
toga može biti oštećenje sustava ukoliko se pojava smjesta ne zaustavi.
Nažalost, nestručni ljudi bez yogijskog treninga ne razlikuju Kundalini
pojave po kvaliteti - njima je sve to isto, sve su to "Kundalini
simptomi", a budući da su histerična divljanja "fotogenična", ljudima je
zapravo od Kundalini poznato samo pogrešno i izopačeno djelovanje
fenomena, dok se ispravno djelovanje niti ne percipira kao Kundalini,
nego kao čisti daršan ili samadhi. Razlika između dionizijske i
apolonijske manifestacije Kundalini je dakle razlika u njenom usmjerenju
- - kroz periferne nadije, u sferu histeričnih emocija, plitkosti i
pod-svijesnog ponašanja, ili kroz centralne nadije, prema dubokom
transcendentalnom doživljaju koji gasi praktički cijelu sferu
fizičko-osjetilnog iskustva i dovodi do ekspanzije svijesti izvan
uobičajenih okvira. U osnovi, važi pravilo da su količina izvanjske
drame i dubina duhovnog iskustva obrnuto proporcionalne veličine.

Ne mora svaka Kundalini aktivnost biti dramatična - dovoljno je da vas
nešto duboko gane, do točke da vam krenu suze na oči, i osjetite da vam
se naježila kosa na tjemenu, i to su vam sigurni simptomi Kundalini
aktivnosti koja vam se "prošetala" po sušumni do krune. Takva iskustva
je imao velik postotak ljudi, čak bih rekao da vjerojatno većina, tako
da nema potrebe za velikim mistificiranjem pojma Kundalini i njenim
smještanjem isključivo u sferu yogijskog misticizma. Kundalini nije
nešto što spada u sferu svakodnevnog iskustva, ali rekao bih da većina
ljudi par puta godišnje doživi neki Kundalini fenomen - od toga da vas
nešto prestraši u mraku pa vam se naježi kosa na glavi od siline protoka
energije, do osjećaja oduševljenja ili ganuća nekim događajem, osobom,
glazbom ili filmom. Zapravo, od svih stvari koje mi padaju na pamet kao
situacije u kojima se ljudima aktivira Kundalini, seks bi valjda bio na
zadnjem mjestu, a zanimljivo je da se seksa ljudi prvo sjete kad im
netko spomene Kundalini. Po mojem iskustvu, deset puta je vjerojatnije
da ćete doživjeti jak Kundalini izboj ako na vas iznenada zalaje pas,
nego u bilo čemu seksualne prirode. Seks je, naprosto, previše na
"svojem kolosjeku" i ima svoju paralelnu, jako nagonsko-fizički
definiranu energetiku, da bi mogao proizvesti čisti Kundalini fenomen.
Dakako da stručnjak može seks integrirati s Kundalini-yogom, ali seks tu
nije od neke pomoći i integracija seksa i Kundalini je prije izazovni
problem nego katalizator ili korisno pomagalo. Meni se zapravo čini da
je ta priča o seksu i Kundalini smišljena od strane različitih seksualno
potisnutih likova koji su tu izliku koristili kako bi se naivnim
učenicima uvukli u gaće, ali nisam vidio nijednog ozbiljnog yogina koji
bi seks koristio za poticanje Kundalini; seks je tu više smetnja i
faktor rizika nego pomagalo. Ono što se stvarno koristi je šaktipat,
odnosno energetski dodir, koji se izvodi tako što majstor uđe u
meditativno stanje i iz tog stanja uspostavi psihički kontakt s
učenikom, probije se u njegovu stvarnost i povuče ga skupa sa sobom u
transcendentalnu sferu. Za takvo nešto nije potreban ni fizički kontakt,
a kamo li da bi stvar imala ikakve veze sa seksom; štoviše, fizičko
tijelo se u pravilu posve ignorira za vrijeme trajanja iskustva, budući
da je duh posve povučen iz osjetilne sfere i apsorbiran prema unutra.
Seksualno uzbuđenje je klasična nuspojava Kundalini aktivnosti, ali iz
istog onog razloga iz kojeg ćete osjetiti seksualno uzbuđenje kad
zapalite prvu cigaretu u životu ili napravite nešto slično
uzbudljivo-zabranjeno, izvan sfere uobičajenog i sigurnog - to je
naprosto posljedica općeg stanja uzbuđenosti duha, koje se prirodnim
refleksom prenosi na tijelo. Dakle suprotno "klasičnoj mudrosti",
Kundalini će prije izazvati seksualno uzbuđenje nego će seksualno
uzbuđenje aktivirati Kundalini.

Klasični kanon buđenja Kundalini sastoji se, dakle, od nekoliko
komponenti. Prva komponenta je usmjerenje svijesti prema
transcendentalnom. Druga komponenta je predanost, a treća komponenta je
eliminiranje distrakcija, odnosno izbjegavanje skretanja energije u
periferne nadije. Stvar je dakle jednostavna, a kad pogledamo različite
sustave duhovne prakse vidjet ćemo da se te komponente prepoznaje kao
manje-više opća mjesta. Zazivaj Boga, usmjeri se prema Bogu s predanošću
i vjerom, i izbjegavaj skretanje svijesti prema vanjskim stvarima; to bi
kao svoje upute mogla prepoznati bilo koja mistička škola bilo koje
religije.

====
[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Bhava_samadhi

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7uUiwACgkQU8G6/NHezOdmUQCfQ/aEYj5CUu690qqzH9wz4ZRi
jnQAn0R5vhoF6KXpsCHb65uOVICa/UFG
=Dzqj
-----END PGP SIGNATURE-----