-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Klasična yoga počinje od premise da je um potrebno "formatirati", rečeno
informatičkim rječnikom. Patanđali iznosi vrlo jednostavnu teoriju
matematičke jasnoće: po njemu, umna supstancija, citta, postoji u stanju
fluksa, odnosno velikog broja valova različitih intenziteta i amplituda,
koji međusobno interferiraju, zbog čega je duhovno stanje prosječnog
čovjeka kaotično, ispunjeno željama, strastima, nagonima, osjetilnim
varkama i sličnim stvarima, koje imaju sličan učinak na um kakav valovi
na vodi imaju za njenu prozirnost. Naime, kroz valovitu površinu vode ne
možete vidjeti dno, ali kad biste na vodu stavili ravnu staklenu
površinu, primjerice ronilačku masku, i tako zagladili površinu vode,
mogli biste vidjeti dno bez teškoća. Klasična yoga koristi prije svega
pranayame i vježbe koncentracije kako bi posrednim i neposrednim
sredstvima djelovala na um i postigla njegovo smirenje koje, po
klasičnoj teoriji, dovodi do uvida u višu stvarnost koja se može
spoznati tek po umirenju površnih fluktuacija. Stvar je, naravno, teška,
i uspjeh je neizvjestan. Kad vidite redovnike i pustinjake koji nakon
desetljeća prakse govore o tome kako je um teško kontrolirati i da još
imaju problema s tim, znači da metode koje se koriste nisu posebno
učinkovite ni u idealnim okolnostima, a kamo li u okolnostima koje
prosječan čovjek realistično može očekivati.

Ja sam svojedobno te klasične teorije uzimao zdravo za gotovo,
podrazumijevajući da njihovi autori znaju o čemu pričaju, te da poznati
yogini koji se na klasičnu teoriju pozivaju također znaju o čemu
pričaju. Dugotrajnom praksom yoge ustanovio sam neočekivanu istinu:
većina ljudi koji poziraju kao napredni yogini zapravo su početnici koji
nisu kako spada ni zagrebali po ozbiljnoj praksi, i najčešće su pukim
slučajem ili intervencijom pravog majstora došli do nekog iskustva koje
onda pripisuju neučinkovitoj tehnici koju propovijedaju. Isto tako,
većina svega što klasični tekstovi naučavaju je ili pogrešna, ili se
tradicionalno krivo tumači.

Jedna od takvih klasičnih grešaka je "mir uma" - svi o njemu govore, svi
misle da znaju o čemu se tu radi, svi misle da je tu sve jasno, a
zapravo nitko pojma nema. Mir uma, na način na koji ga doživljavaju Buda
ili Patanđali uopće nema nikakve veze s onim što se pod time obično
misli, dakle s blago telećim smješkastim pogledom koji je među
"duhovnjacima" praktički uniforma. Kad vidite "duhovnjaka" koji u zanosu
unutarnjeg ispunjenja zrači ljubav i mir prema svim bićima, možete s
apsolutnom sigurnošću znati da se radi o šarlatanu i savjetujem da ga
izbjegavate u širokom luku.

Kako mogu biti siguran? Za početak, ja sam za razliku od takvih likova
stvarno prakticirao stvari. Čim počnete s ozbiljnijim tehnikama,
dolazite do dva moguća ishoda. Prvi mogući ishod je da ništa ne
funkcionira, naletite na zid tuposti iza kojeg je samo još više ničega,
i onda, kako bi se zaštitili od traume neuspjeha ljudi uglavnom počnu
manje-više nesvjesno glumatati drugima, jer je daleko jednostavnije
odglumiti očekivane simptome prosvjetljenja nego napraviti bilo koji
iskorak.

Drugi mogući ishod je dramatično duhovno iskustvo koje je potpuno
neočekivano, potpuno različito od svega očekivanog i po kvaliteti i po
intenzitetu, teorijski teško ili nikako objašnjivo, i toliko silovito da
se većina nakon par trenutaka instinktivno zatvori pred tim u strahu za
goli život, odnosno u strahu za kontinuitet vlastite duhovne egzistencije.

Ukoliko ste imali iskustvo iz ove druge grupe, razumjet ćete zašto
većina onih koji su imali takvo iskustvo radije postanu šarlatani, posve
slični onima iz prve grupe ali s posve različitim pobudama. Takvi naime
postanu duhovnim učiteljima koji propovijedaju drugima na temelju
vlastitog iskustva, ali ne stoga što bi htjeli drugima pomoći, nego zato
što imaju intuitivan osjećaj da je takvo povezivanje s drugima u tolikoj
mjeri duhovno štetno, da će po svoj prilici zaustaviti svaku mogućnost
ponavljanja iskustva koje im je toliko zastrašujuće da su se od njega
živi usrali, ali nemaju petlje to otvoreno reći, nego će na van
glumatati kako im je to sve skupa glavni cilj i smisao života i što sve
ne, ali u praksi će raditi sve da zabetoniraju vrata s čije druge strane
je užas totalnog, apsolutnog gubitka kontrole nad svojom duhovnom
egzistencijom. Nemojte misliti da svi oni duhovni učitelji koji s jedne
strane očito imaju u iskustvu velike stvari, a s druge šlataju malu
djecu po pimpeku, rade takve stvari zato što "nisu dovoljno
prosvijetljeni". Oni to rade zato što su se tako gadno usrali da će
raditi sve kako bi se dovoljno sjebali da se izgubi svaka šansa da im se
takvo nešto ponovo upali. Naravno, tu ne mislim na klasične šarlatane i
glumce koje je lako prepoznati, nego osobe koje su stvarno nešto vidjele
i mogle.

"Mir uma" o kojem govore Buda i Patanđali, naime, nije ono što bi vam
izvorno palo na pamet. Svi se sjete pjeva ptica u šumi, gorskog potoka,
sklada s prirodom i sličnih sranja, ali to vam nema veze s tim. Takve
stvari doista proizvode nekakav mir uma, kakav je običnom čovjeku
dostupan i zato je svima intuitivno shvatljiv, ali to vam nema veze s
onim o čemu pričaju yogini. Ne-yoginima nisu poznati neki fenomeni koji
cijelu stvar stavljaju u perspektivu, primjerice fenomen Kundalini.

Kundalini je čudan pojam. Doslovno znači zavojnicu, zbijenu oprugu,
odnosno potencijalnu mehaničku energiju spremnu da se u bilo kojem
trenutku pretvori u kinetičku ako popusti protusila koja je drži na
lancu. Dakle premisa iza pojma Kundalini je da postoji duhovna energija
koja se nalazi u takvom, zbijenom stanju, spremna na udar, ali koju
druge sile "drže na lancu" i ne dopuštaju joj da se aktivira u punom
smislu. Valne strukture unutar umne supstancije, odnosno vrtti, imaju
svoje ekvivalente u kretanju energije kroz nadije, odnosno energetske
vodiče, kanale. Energetske vrtloge možete lako opažati prateći
mikro-pokrete očiju, koje se nekim ritmom kreću lijevo-desno bez svjesne
kontrole, a uslijed helikoidnog isparavanja Kundalini-energije koja se
"dimi" kroz dva glavna nadija, idu i pingalu, koje obilaze centralni
nadi, sušumnu, onako kako se obično prikazuju dvije zmije koje obilaza
kaducej, što je zapravo simbolički prikaz tih organa energetskog
sustava. Krila na vrhu kaduceja simbolički su prikaz isijavanja,
zračenja te energije kroz krunsku čakru, s lijeve i desne strane glave[1].

Kao što rekoh, svaki ozbiljniji yogin nakon par mjeseci prakse dođe do
tih stvari, i takvo otkriće predstavlja stare, kanonske tekstove u
sasvim drugom svjetlu. Kad u praksi počnete otkrivati stvarne fenomene,
ustanovite da su "svete spise" pisale dvije vrste ljudi: pravi
stručnjaci koji su otkriveno zamaskirali u specifičan "kod" koji ima za
cilj tajno znanje sakriti od neupućenih, koji bi s njim mogli napraviti
neko sranje, i otkriti značenje samo osobama sa stvarnim iskustvom, koje
će odmah prozrijeti kroz simboliku. Druga grupa su totalni šarlatani
koji žvaču praznu slamu i od te simbolike kreiraju religiju.

Da se vratimo na Kundalini. Prva stvar koju otkrijete kad počnete raditi
s pranayamama, barem ako niste totalno nesposobni, jest da stvar
pokušava utjecati na ritam rotacije energije kroz te "dvije zmije" oko
"centralnog štapa". Nakon tog otkrića odbacujete sve klasične tehnike s
omjerima kao nepotrebni i štetni balast i izravno radite s energijama, i
to, paradoksalno, ne tako što ćete ih pokušavati ugušiti, nego počinjete
lagano ubrzavati rotaciju, kako biste stekli osjećaj za psihičke
ekvivalente koji vam se u takvoj situaciji počnu vrtjeti u svijesti.
Dakle, upravljajući energijom koja kola kroz vaš sustav vi otkrivate
vezu uma i energetskog sustava, odnosno energetske obrte počnete
percipirati kao traumatične emocije koje prate misli i psihičke slike, i
tu yogini obično smisle neku svoju tehniku pražnjenja traumatičnih
emocija. Sve tehnike koje sam vidio svode se na rudimentarne verzije
tehnika koje sam kodificirao kao tehniku rezonancije i tehniku up-stream
kriye.

Rezonancija je u osnovi pražnjenje energije u pozadini traumatičnih
emocija kroz rezonantni zvuk, zvučnu rezonantnu mantru kojoj se dopušta
da poprimi oblik koji najtočnije odražava samu emocionalnu traumu koja
se prazni. Dakle umjesto kontroliranog tona "om" rezonancija je više
odušak stresa i traume, a tek pražnjenjem traumatičnog sadržaja i
smirenjem uma dolazi se do čiste, duboke "om" note.

Tehnika up-stream kriye je nešto kompliciranija i zahtjevnija za
izvođenje, ali ne bitno; i rezonanciju i kriyu u njihovim rudimentarnim
formama većina ljudi instinktivno koristi kao refleksne ispušne ventile
psihe, ali se takvih "pražnjenja" obično srame pa ih brzo zaustavljaju
uspostavljanjem svjesne kontrole, koju jako cijene i svako popuštanje
smatraju velikim znakom slabosti.

Za razliku od rezonancije, koja traumatičnu emociju superponira na
rezonantni zvučni ton i tako je ispuhuje iz sustava, kriya koristi drugi
mehanizam, odnosno ispuhivanje sustava kroz helikoidno isparavanje
Kundalini energije kroz krunu, dakle u osnovi kroz princip kaduceja.
Temeljni mehanizam koji se tu koristi je isti onaj oblik predanosti,
predavanja kontrole i otpuštanja sebe, micanja vlastite svjesne
prisutnosti s "upravljačkog mehanizma" koji vam omogućuje da doživite
orgazam. Naime, ako pokušate zadržati svjesnu prisutnost dok
doživljavate orgazam, ugušit ćete ga, reducirat ćete doživljaj na
najmanju moguću razinu ili ga pak potpuno pokvariti, do točke da umjesto
zadovoljstva osjećate bol. Što se jače prepustite, što više dopustite
orgazmu da vas razvali, da vas posjeduje, da vas uništi svojom snagom,
da njegovi valovi drmaju vašim tijelom i umom bez ograničenja, tim će
iskustvo biti moćnije i intenzivnije. Predanost je, naime, ključ, i to
na način koji je daleko dramatičniji od svega što vam može pasti na
pamet. Naime, sjećate se one sile koja drži oprugu u stisnutom stanju, s
početka? E, pa svjesna mentalna kontrola, ono što se obično misli kad se
govori o egu, predstavlja tu vrstu kočnice koja reducira oslobađanje
Kundalini energije na lagano "isparavanje" koje se manifestira tek kroz
lagane, tek izvježbanom oku primjetne kretnje očiju. Otpuštanje te
kontrole, uz istovremenu stimulaciju fizičkih ili psihičkih aspekata
Kundalini energije, dovodi do njenog eksplozivnog oslobađanja - ili kroz
siloviti orgazam, ili kroz up-stream kriyu, koja je njegov bliski rođak.

Mir uma, o kojem tradicije često govore, nije dakle nekakva blaga
eterična nasmiješena radost kakvu glumataju "duhovnjaci". To je
uklanjanje glavnog kočionog mehanizma koji Kundalini energiju drži u
suspregnutom stanju, što pak dovodi do njene silovite ekspanzije kroz
energetski sustav, odnosno kroz um. Što to u praksi znači? Zamislite si
da se nalazite zavezani na željezničkoj pruzi a preko vas ogromnom
brzinom, uz ogromnu buku i silu prelazi brzi vlak brzinom kojom inače
lete putnički avioni. Zamislite uzbuđenje koje ste osjećali kod prvog
poljupca, kad vam je prvi seksualni partner pristao na seks, kad ste
doživjeli snažan orgazam sa svojim seksualnim partnerom bez ikakve
kontracepcije i sa znanjem da će se desiti trudnoća koja će vam obojema
promijeniti tijek života. Zamislite prvi padobranski skok iz aviona, kad
ne znate hoće li sve proći u redu, hoće li se padobran otvoriti.
Zamislite uzbuđenje koje ste osjećali kad ste prvi put radili nešto
zabavno, uzbudljivo, novo, gdje je cijelo vaše biće uznemireno i do
maksimuma uzbuđeno tim novim.

Zamislite situaciju da doživljavate svoj prvi orgazam, iskustvo je
prekrasno ali ne znate hoćete li od njega umrijeti ili će vam samo biti
fino, a taj orgazam ne prestaje kao što je to s orgazmom obično slučaj,
nego se eksponencijalno pojačava do točke koja daleko nadilazi i osjećaj
koji heroinski ovisnici osjećaju kod prvog, najjačeg "šuta" droge, koji
je obično tako jak da im predstavlja najjači doživljaj u životu kojeg
cijelo vrijeme bezuspješno pokušavaju ponoviti. Ekspanzija Kundalini je
nešto stravično, u svojoj kombinaciji uzbuđenja, radosti, opasnosti,
straha i čiste koncentracije života koju dodiruje. Takav osjećaj se u
tantričkoj tradiciji opisuje kao jahanje na tigru ili hodanje na oštrici
mača. Ta sila je tako moćna i divna, tako nevjerojatno zastrašujuća i
užasavajuća, da se većina yogina naprosto na smrt usere i dali bi sve na
svijetu da više ne moraju takvo nešto osjetiti; naprosto ih je toliko
užasno strah, onoliko koliko bi vas bilo strah ulaska u nekakav kanal
koji bi vas sa Zemlje ogromnom brzinom usisao u otvoreni svemir. Sakrili
biste se u najmračniju zamislivu rupu samo da vam se to ne desi. Taj
strah, užas, a istovremeno neodoljiva privlačnost i uzbuđenje zapravo
određuju egzistenciju većine pravih, autentičnih yogina, koji su
iskusili pravu bit yoge. To vam je "duhovni mir", takav mir da se od
njega istovremeno userete od straha i digne vam se kurac do obrva,
naježi vam se svaka dlaka na tijelu i ne znate što bi radije, da cijela
stvar odmah prestane ili da vječno traje i ubije vas.

Zamislite kako nama koji smo te stvari iskusili izgledaju šarlatani koji
se vama prodaju pod duhovne autoritete, sa svojim mirnim, staloženim
tonom koji bi trebao projicirati sliku sabrane mirnoće uma i apolonijske
radosti dodira s transcendentalnim. Zamislite si da ste avijatičar,
pilot na Mig 29 ili F-16 i da sretnete nekakvog urođenika koji si je od
blata, slame i drveta napravio kip aviona kojemu se moli i prinosi mu
žrtve, proizvodeći zvuk "brrm" dok raširenih ruku trči po livadi
pokušavajući magijskim obredom nadahnuti svoj kip duhom letenja, siguran
da će prije ili kasnije, kad udahne dovoljno letenja u njega, kip
postati pravi avion. E, tako nama yoginima izgledaju "duhovni ljudi". To
je sve hrpa idiota koji s potpunim glupostima i besmislicama rade kao da
su činjenice, i emuliraju nešto za što iz knjiga misle da bi trebalo
predstavljati simptome nečega o čemu zapravo tako gadno nemaju pojma, da
to nisu u stanju prepoznati ni da ih šutne u dupe, i štoviše nisu u
stanju prestati srati, pa stvar uvijek završi tako da takve budale
pravim yoginima objašnjavaju što bi trebala biti "prava duhovnost" o
kojoj su negdje čitali.

=====
[1] http://newine.files.wordpress.com/2010/02/caduceus.gif

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7tInYACgkQU8G6/NHezOe1wwCgj34FY6+Uu26NpE3OKaQoMJGU
TVEAoKjosvc8HzGNR1xwd8NXII9iQdMV
=fLrG
-----END PGP SIGNATURE-----