-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Kako prepoznati duhovno naprednu osobu?

Indijski tekstovi su puni poučnih priča smišljenih kao pripomoć za takve
svrhe, često u formi bajke, ali često i u formi anegdote. Ukratko ću
prepričati jednu od zanimljivijih.

Jedan od vaišnavskih učitelja, Ramanuđa, našao se u situaciji da treba
objasniti jednom od svojih učenika zašto inicira ljude neovisno o kasti
i imovinskom statusu. Naime, u njegovom okruženju bilo je uobičajeno
smatrati sannyasine (osobe koje su se svega odrekle, odnosno lutajuće
prosjake) najduhovnijim ljudima, dok su na duhovnjačkom redosljedu
kljucanja "svjetovni ljudi", odnosno imućni domaćini, stajali vrlo
slabo. Problem je riješio vrlo praktično.

Poslao je učenika na kupališni ghat i rekao da sannyasinima pomiješa
odjeću, sakrije se u grmlje i promatra rezultate. Kad su završili s
kupanjem, svi su obukli tuđe prnje, i tako su se posvadili oko svoje
"dragocjene imovine" da su se potukli.

Nakon toga, Ramanuđa je poslao istog učenika u drugu misiju: trebao je
ženi jednog Ramanuđinog bogatog učenika na spavanju ukrasti nakit,
sakriti se pred vratima i promatrati rezultate. I tako, učenik provali u
kuću, zatekne ženu na spavanju i skine joj naušnicu, kad se ona u snu
okrene; učenik se prestraši, pobjegne i sakrije pod prozorom. Uskoro se
pojavi muž i pita ženu što se desilo. Ona mu odgovori kako misli da je
lokalni hram u financijskim problemima i da bi im trebali davati više
novaca nego do sada. Muž je upita zašto to misli, a ona mu odgovori da
je jedan od Ramanuđinih učenika došao ukrasti njen nakit. "I, što si
napravila?", pita je muž. "Ništa posebno; nakon što mi je skinuo jednu
naušnicu, okrenula sam se na drugu stranu, praveći se da spavam, kako bi
mogao uzeti i drugu. Nažalost, prestrašio se i pobjegao". Muž je bio
nezadovoljan: "Eto vidiš kamo te je dovela tvoja želja za kontrolom nad
situacijom. Da ga nisi prestrašila, uzeo bi više nakita." Žena se
ražalosti: "Doista, moja predanost je slaba i pod velikim utjecajem
nižih aspekata psihe; nisam daleko odmakla na putu ispravnog djelovanja".

Duboko impresioniran, učenik se vratio Ramanuđi i ispričao što je vidio:
unatoč formalnom odricanju, sannyasini su u stanju biti takvi sitničavi
jadnici da se potuku oko dvije prnje, a bogati domaćini mogu biti toliko
nevezani da ih za dragulje uopće nije briga, već se bave isključivo
čistoćom djelovanja i vrlinom. Nevezanost, dakle, nije mjerljiva
količinom imovine, nego duhovnim stavom.

Drugu takvu pričicu je znao pričati Vivekananda, o yoginu koji je
meditirao pod svojim drvetom i stekao neki stupanj duhovnih moći - kad
su ga vrane ometale u meditaciji graktanjem, spalio bi ih pogledom. Od
toga se uzoholio i pomislio da je ne znam koliko duhovno napredan.
Jednom je po običaju išao od kuće prositi hranu, pa ga je jedna žena
ostavila čekati jer se morala prije pobrinuti za bolesnog muža. Običaj,
naime, domaćinima nalaže da se za ukućane u nevolji pobrinu prije nego
za lutajuće prosjake, to se smatra ispravnim redom. Naš umišljenko je
pobjesnio na tu ženu onako kako bi vranu spalio pogledom, na što mu je
žena mirno odvratila nešto u stilu "gle dečec, ja ti nisam vrana, daj se
nauči kontrolirat; nisi centar svemira". Iz njenog spomena vrane i
rezistencije na njegovu duhovnu moć yogin je shvatio da je i ta žena
siddha, dakle da raspolaže natprirodnim moćima i to još većeg reda
veličine od njega, pa se naglo upristojio i zamolio je da ga poduči
svojoj tehnici. Ona mu je odvratila da ne prakticira nikakvu posebnu
tehniku, ali da je predano vršeći svoje svakodnevne dužnosti postigla
prosvjetljenje, te je tako mogla vidjeti sadržaj njegovih misli. Ukoliko
želi više znanje od toga, uputila ga je na mesara na tržnici, koji će ga
poučiti nečemu što će mu biti vrlo korisno.

I tako se naš vranoubojica zaputio na tržnicu, misleći da nije
pretjerano vjerojatno da će njega, velikog yogina, neki mesar iz niže
kaste imati čemu podučiti. I doista, kad je vidio krupnog mesara koji
trančira neku sirotu životinju i pogađa se s kupcem oko cijene, činilo
se da su njegove sumnje potvrđene. Mesar ga je pogledao i rekao: "Ah,
gospođa mi je poslala još jednog nadobudnog. Daj se sjedni tu dok obavim
posao, a onda možemo otići kod mene doma i popričati". Yogin se opet
sablaznio - stvorenje koje mu je ličilo više na demona iz pakla nego na
čovjeka očigledno je siddha, jednako kao ona gospođa, i sa savršenom
lakoćom mu usred dnevne gužve čita misli, što je postignuće koje je,
prema svetim spisima, moguće samo posebno pročišćenim yoginima koji su
mantrama, obredima i yogijskim tehnikama postigli natprirodno stanje
čistoće uma. Nakon drugog takvog iznenađenja u istom danu, više nije
znao gdje mu je glava, pa je naprosto sjeo i čekao da mesar završi,
nakon čega su otišli do njegove kuće, gdje se mesar okupao, okupao i
nahranio svoje nemoćne roditelje, obavio ostale dužnosti i tek tada se
vratio popričati s yoginom. Ovaj ga je upitao nešto o Bogu i
prosvjetljenju, našto mu je mesar izrekao tekst koji je poznat po imenu
Vyaddha-gita, "mesareva pjesma", i dio je Mahabharate. Yogin se posve
sablaznio dubinom mesareve mudrosti i spoznaje i pitao ga: "Pa zašto ti,
koji si postigao veću mudrost, nego se ja mogu uopće usuditi nadati,
živiš ovim užasnim životom pripadnika niže kaste, i prolijevaš krv
drugih bića za novac u tom groznom i nečistom obliku egzistencije?".
Mesar mu odvrati: "Nijedan oblik egzistencije nije čist ili nečist kao
takav; naprosto, bića sukladno svojem položaju imaju svoje dužnosti koje
mogu obavljati na čist ili nečist način. Ja nevezano vršim svoju
dužnost, i samo ta praksa predanog djelovanja u nevezanosti uzrok je
svemu što si vidio i čuo."

Očito je da je i u doba Mahabharate nekome bio pun kurac umišljenih
duhovnjaka, koji zbog toga što žive u siromaštvu, ne jedu meso i ne žive
"svjetovnim životom" pripadaju nekoj posebno duhovnoj, privilegiranoj
grupi koja ima monopol na spoznaju transcendentalnog. Poanta je dakle da
stvari funkcioniraju malo drugačije nego si to licemjeri zamišljaju: oni
misle da čovjek evoluira kroz različite kaste, od nižih prema višima, i
tek u najvišima se može baviti duhovnošću, a prosvjetljenje je moguće
tek odbacivanjem svega svjetovnog i odlaskom u šumu u prosjačkom načinu
života. Iz te pozicije, koncept mesara iz niske kaste koji sannyasinu
drži predavanje o vedanti predstavlja šokantan obrat, nešto na razini da
Isus sretne nekog bogatog trgovca, koji mu pročita misli, objasni mu
greške u njegovom razmišljanju, otvori mu višu razinu spoznaje i uzme ga
za učenika.

O duhovnosti postoje grozne predrasude. Primjerice, stvari koje su puki
"lifestyle", poput vegetarijanstva i celibata, smatraju se ni manje ni
više nego plodovima duhovne pročišćenosti, pa se tako blesavi šupci
međusobno "prepoznaju" po vegetarijanskim dućanima, na temu "a, i ti si
duhovan pa ne jedeš meso, ako si još u celibatu onda si stvarno
napredan". U stvarnosti, takva "duhovnost" je na potpuno istoj razini
kao kad se snobovi prepoznaju po modelu mobitela - "a, imaš novi iPhone,
ti si dakle kul isto kao i ja, a kakvu imaš torbicu, Pierre Cardin, wow,
fakat si faca".

Zbljuv.

Daleko od toga da ne postoje materijalne manifestacije visokog duhovnog
stanja. I te kako postoje, ali te manifestacije su, zapravo, u sferi
duha a ne u sferi materije, koliko god to sad čudno zvučalo -
prosvijetljeni mesar ne prestaje biti mesar, on je naprosto mesar sa
znanjem brahmana i dharme. On ne postaje "karijerni duhovnjak". Krišna
nije bio "karijerni duhovnjak", nego vladar i ratnik - ono, političar i
ubojica, ljudi Božji; lik je bio stručnjak za zajebat i ubit
neprijatelje. Kršina nije bio nekakav bradati lik u čistoj bijeloj
haljini koji govori mirnim, blagim tonom i blago se smješka kao da se
napušio neke trave. Nije živio u celibatu nego je bio u braku s mnoštvom
žena, a najbolji prijatelj mu je bio ni manje ni više nego najvještiji i
najstručniji ubojica svog vremena, Arđuna, od kojeg su cijele vojske
bježale u panici. I taj, također, nije živio u celibatu, nego je imao
više žena, između ostalog Krišninu sestru. To je jedna od pouka
Mahabharate - to je revolucionarni tekst, koji negira cijeli koncept
krutog kastinskog sustava po kojem je duhovnost sport za odabrane, za
fine pičkice u celibatu i pod zavjetom sannyase koje ne bi ni slučajno
zaprljale ruke svijetom, zajebale nekoga, prolile krv, lagale, ubile ili
nešto nekome otele. Cijeli taj koncept po kojem postoje "duhovne
djelatnosti" koje su suprotne "materijalnim djelatnostima" Mahabharata
baca u smeće i uvodi koncept ispravnih i neispravnih djelatnosti.
Ispravne djelatnosti su one koje se vrši nevezano, sa sviješću u
brahmanu, transparentno i bez podlijeganja animalnim impulsima, a
neispravne su one koje se vrši vezano, iz strasti, zaluđeno i bez
transcendentalne komponente, u zaluđenosti materijom. Dakle nije poanta
u tome jedeš li meso ili soju, nego što si kad jedeš, od kakve je
kvalitete tvoja svijest kad jedeš, koliko si ti besmrtni,
transcendentalni brahman kad jedeš brahman koji je hrana, sjediš na
stolici koja je brahman i dišeš zrak koji je brahman. Jedini kriterij
vrednovanja duhovnosti je svijest koja stoji iza djelatnosti, a ne
formalna klasifikacija djelatnosti.

Materija je posebno opasna kao kriterij vrednovanja, zato što je onoga
tko gleda samo materiju najlakše obmanuti, a obmanjivači su najveći
stručnjaci za površno, za materijalnu formu onoga što žele emulirati.
Obmanjivač će pogledati po svim spisima kako treba izgledati
prosvijetljena osoba, i to će vježbati godinama pred ogledalom, onako
kako to rade pozeri u svim drugim sferama života, i nećete moći pokazati
nijedan materijalni aspekt takve osobe koji je "krivi"; naprosto, duh te
osobe je krivi, koliko god poza bila savršena. Jedini kriterij po kojem
je netko prosvijetljen je duhovni - duh te osobe mora biti
prosvijetljen. Nekakve standardne fore na temu da ta osoba mora
izgledati sretno ili ispunjeno duhovnim mirom također su bullshit - to
se također lako kopira, a oni koji "skidaju" takve simptome predoslovno
ih shvaćaju pa ne razumiju da potpuno prosvijetljena osoba praktički
uvijek ima nešto oko čega brine, neko opterećenje, problem ili
uznemirenje, i ne hoda okolo kao napušena budala. Zbog toga opet
ponavljam da će stvarna prosvijetljena osoba na svim glupavim
kriterijima pasti, a najgori prevaranti će super proći, što je razlog
zašto glupi ljudi završavaju po raznim sektama koje u tu svrhu
organiziraju prevaranti. Naprosto nisu u stanju prepoznati
prosvijetljenu osobu na razini svijesti, pa gledaju tko se kako oblači,
što jede, kako govori, kako se smješka i na temelju toga pokušavaju
ustanoviti tko je prosvijetljen, i naravno uvijek i bez iznimke završe
kod šarlatana. Nije prosvijetljen onaj tko se smješka osmjehom puža
golaća, ili onaj tko je čuo da to više ne prolazi nego glumata nešto
drugo, nego onaj čija te svijest tako prasne da ti oči ispadnu u tanjur,
a da te je samo ovlaš očešao svojim daršanom. Eto, to je prosvijetljena
osoba.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7niQAACgkQU8G6/NHezOdkEQCg6tS+S8rBiUmazoYppUXcjUY2
nVYAnjX7QOknU2Mc8nGRDu7cw9oe1ntC
=BfeQ
-----END PGP SIGNATURE-----