Autor: Danijel Turina Datum: 2011-12-04 16:01:30 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Sto radek stvarno misli Linija: 50 Message-ID: 201112041501.UTC.jbg20a$rp4$1@tioat.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 On 12/04/2011 12:38 PM, Ratko Jakopec wrote: > On Sun, 04 Dec 2011 11:11:40 +0100, Rado wrote: > >> Lijep traktat, lijepo demonstrira koliko si nisko pao, a tek što >> pokazuje koliko samopoštovanja zaista imaš... > > Nisko bi pao kad bi ti napisao da sam ok, onda bi bi nešto poput burekića. > > :) To je klasična zamka koja ima porijeklo u svjetonazoru u kojem su bahatost, preseravanje i pozerstvo najveće vrline, a gaženje po leševima način života. U takvom svjetonazoru su obožavanje, divljenje i slična stanja znak slabosti ega, odnosno takav ima dojam da bi crkao u svojoj slabosti kad bi si dopustio diviti se nekome, a bahato preseravanje mu je naprosto način da u svojoj slabosti nekako preživi i dočeka idući dan. Upravo suprotno onome što si takvi u svojoj psihozi mrakuju, predanost, divljenje i obožavanje su centralna točka jednog od najkorisnijih duhovnih sustava, kojemu je bengalski vaišnavizam jedan od poznatijih ogranaka (primjer je recimo Ćaitanya), ali isto tako i bengalski šaktizam, čiji je poznatiji primjer Ramakrišna. Naime taj sustav koristi divljenje kao spoznajnu metodu i akcelerator duhovnog rasta, a iz takvih sustava su nastali neki od najvećih yogina ikad, između ostalog Aurobindo, koji je hrpu uvida naprosto "povukao" iz daršana Krišne koji je dobio u zatvoru, ili Vivekananda, koji je najznačajnija iskustva doživio uslijed Ramakrišninog šaktipata ili uslijed predanosti išta devata sagledanom kroz kip u hramu. Ti sustavi se dakako koriste klasičnim yogijskim tehnikama, ali primarni mehanizam duhovnog rasta na koji se oslanjaju je duhovni ushit prilikom divljenja nekom Božanskom aspektu uočenom direktno, kroz avatara ili tekst koji ima Božansko autorstvo. Daleko od toga da bi se tu radilo o nekakvom ljigavom, ženskastom ili pederskom duhovnom putu: dovoljno je pogledati Arđunu, Milarepu ili Vivekanandu pa da postane sasvim jasno da predanost ne znači ljigavost ili nesigurnost - to je briljantnost, fokus, jasnoća i ekstatični, transcendentalni zanos u kombinaciji, a isprazne osobe bez duhovne snage, koje nikad nisu iskusile ništa takvo, mogu si zamišljati jedino svoje svjetovne halucinacije i fantazije koje s tim nemaju presjeka. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- iEYEAREKAAYFAk7bi0oACgkQU8G6/NHezOfMdwCfWeStAGSOTG8gicbD0frhgPmA i3wAoMRu9pp3FV7xc8pY3QxyvBAutIGA =8gQd -----END PGP SIGNATURE----- |