Autor: Danijel Turina
Datum: 2011-12-04 16:01:30
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Sto radek stvarno misli
Linija: 50
Message-ID: 201112041501.UTC.jbg20a$rp4$1@tioat.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 12/04/2011 12:38 PM, Ratko Jakopec wrote:
> On Sun, 04 Dec 2011 11:11:40 +0100, Rado wrote:
> 
>> Lijep traktat, lijepo demonstrira koliko si nisko pao, a tek što 
>> pokazuje koliko samopoštovanja zaista imaš...
> 
> Nisko bi pao kad bi ti napisao da sam ok, onda bi bi nešto poput burekića. 
> 
> :)

To je klasična zamka koja ima porijeklo u svjetonazoru u kojem su
bahatost, preseravanje i pozerstvo najveće vrline, a gaženje po leševima
način života. U takvom svjetonazoru su obožavanje, divljenje i slična
stanja znak slabosti ega, odnosno takav ima dojam da bi crkao u svojoj
slabosti kad bi si dopustio diviti se nekome, a bahato preseravanje mu
je naprosto način da u svojoj slabosti nekako preživi i dočeka idući dan.

Upravo suprotno onome što si takvi u svojoj psihozi mrakuju, predanost,
divljenje i obožavanje su centralna točka jednog od najkorisnijih
duhovnih sustava, kojemu je bengalski vaišnavizam jedan od poznatijih
ogranaka (primjer je recimo Ćaitanya), ali isto tako i bengalski
šaktizam, čiji je poznatiji primjer Ramakrišna. Naime taj sustav koristi
divljenje kao spoznajnu metodu i akcelerator duhovnog rasta, a iz takvih
sustava su nastali neki od najvećih yogina ikad, između ostalog
Aurobindo, koji je hrpu uvida naprosto "povukao" iz daršana Krišne koji
je dobio u zatvoru, ili Vivekananda, koji je najznačajnija iskustva
doživio uslijed Ramakrišninog šaktipata ili uslijed predanosti išta
devata sagledanom kroz kip u hramu. Ti sustavi se dakako koriste
klasičnim yogijskim tehnikama, ali primarni mehanizam duhovnog rasta na
koji se oslanjaju je duhovni ushit prilikom divljenja nekom Božanskom
aspektu uočenom direktno, kroz avatara ili tekst koji ima Božansko
autorstvo. Daleko od toga da bi se tu radilo o nekakvom ljigavom,
ženskastom ili pederskom duhovnom putu: dovoljno je pogledati Arđunu,
Milarepu ili Vivekanandu pa da postane sasvim jasno da predanost ne
znači ljigavost ili nesigurnost - to je briljantnost, fokus, jasnoća i
ekstatični, transcendentalni zanos u kombinaciji, a isprazne osobe bez
duhovne snage, koje nikad nisu iskusile ništa takvo, mogu si zamišljati
jedino svoje svjetovne halucinacije i fantazije koje s tim nemaju presjeka.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7bi0oACgkQU8G6/NHezOfMdwCfWeStAGSOTG8gicbD0frhgPmA
i3wAoMRu9pp3FV7xc8pY3QxyvBAutIGA
=8gQd
-----END PGP SIGNATURE-----