-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Tragedija ljudske gluposti sastoji se u tome da je jedna od tri
najkorisnije duhovne prakse za koje sam čuo vremenom degradirana u
najsmješniju, najblesaviju, najdjetinjastiju i najpederskiju religiju
ikad viđenu: u Hare Krišne. Svojedobno sam glede toga imao zanimljivu
dilemu: s jedne strane sam se probijao kroz Prabhupadine naopake
prijevode vaišnavskih tekstova i pokušavao deducirati o čemu se tu
izvorno imalo raditi, i zapanjilo me je koliko u bhagavata-purani ima
moćnih ideja, odnosno antropomorfiziranih, vizualnih opisa duhovnih
stanja, obrazaca i iskustava. Hrpa opisa sadrži aspekte duhovnih stanja
koje je moguće poloviti samo u daršanu i samadhiju, dakle najvišim
stupnjevima duhovnog iskustva, i čini se da služe postupnoj izgradnji
receptora unutar ljudskog mozga, dakle slika i ideja koje imaju tvoriti
mostove do duhovnog iskustva, odnosno, pojednostavljeno, "produhoviti"
čovjekov um.

S druge strane, upravo zbog slikovitosti i antropomorfnosti koncepata
sustav je širom otvoren za najgluplje doslovnjačke karikature, i tako su
nastali Hare Krišne. Zamislite si budale koje imaju Gospodara prstenova
za sveti spis i doslovno vjeruju u postojanje Gandalfa, Aragorna,
hobita, orka i vilenjaka, oblače se u plašteve i izgledaju kao hrpa
pedera i geekova u raznim kombinacijama. To me je zbunjivalo, dakle ta
dihotomija percipiranih jako visokih stanja u tekstovima i istodobno
totalnih debila praktikanata i zagovornika tog sustava, tako da sam se
neko vrijeme njima bavio pokušavajući shvatiti bit problema. Doslovno,
odlazio bih nedjeljom na njihova hare krišna predavanja i osjećao se
glupo, dok mi jednom nije sinulo: s filozofijom je sve ok, ali hare
krišne nemaju apsolutno nikakve veze s njom. Kad mi je to kliknulo,
prestao sam se njima baviti.

Zapadnjaci nemaju "kliker" za tu vrstu stvari, naime, a hare krišne su
prije svega zapadnjačka sljedba. Osim toga, izvorna vaišnavska duhovnost
je totalno "ženska", a zapadnjaci su od toga napravili svojevrsni muško
šovinistički pederski klub.

Što mislim pod "ženska duhovnost"? Pa, prije svega koncept divljenja i
obožavanja. Muška duhovnost je "biti" i "napraviti", a ženska duhovnost
je obožavati onoga tko jest i tko radi. To vam je ono o čemu sam pričao
prije - na Krišninoj razini je moguće postojati na dva načina, kao
Krišna i kao Radha. Krišna je zajebant i totalna faca. On vam je lik
kojemu bi došla mrtva baba i rekla "joj gospon Bog znate ja bi vam štela
biti živa", a on ju metne u toplomjer. Dođe Krišni Hanuman i veli, joj,
ja bi htio biti na višoj poziciji od tebe, a Krišna ga pretvori u sliku
na svojoj borbenoj zastavi koja se vijori iznad kočije. To su stvari
koje se mogu očekivati od Krišne - netko ga misli zajebat, pa Krišna
zajebe njega. Da ponovim dva primjera koja sam nedavno naveo:

> Takvi očito nisu čitali indijske tekstove u kojima je u obliku bajki
> opisan mentalitet Bogova, recimo kako Višnu rješava mrakove. Nema tu
> duhovnog smješkanja, nego takve zajebe brutalno i po kratkom
> postupku, na totalno neočekivano prljav način. Recimo lik na
> prijevaru dobije blagoslov po kojem ga ne može ubiti ni čovjek ni
> životinja, ni po danu ni po noći, ni u kući ni izvan nje, ni oružjem
> ni rukama, i onda tako zaštićen radi totalna sranja svima, pa Višnu
> to riješi tako što si napravi tijelo čovjeka-lava i rastrga lika na
> komade svojim kandžama na kućnom pragu u sumrak.
>
> Ono, fuck you, smartass.
>
> Druga priča na tu temu: nekakav demon se moli Šivi da mu ispuni
> želju, i tako se bavi isposništvom dok se Šiva ne sažali na njega i
> ispuni mu da može ubiti bilo koga tako što će svaka glava koju
> dotakne eksplodirati. Naravno, kako to biva s mrakovima, prvo je
> krenuo tako ubiti Šivu, pa se ovaj prepao i bježeći naletio na Višnua
> i objasnio mu problem. A Višnu veli, pričekaj, ovo neće dugo trajati.
> Dođe demon a Višnu ga pita, "što ima?", pa mu ovaj veli da mu je Šiva
> dao blagoslov. Višnu mu veli "A jesi naivan, pa Šiva ti samo prodaje
> foru, pa ne može on nikome dati takav blagoslov. Kurca ti nije dao,
> evo probaj se dotaknut po glavi, neće ti niš bit." Demon se dotakne
> po glavi i glava mu eksplodira a Višnu pozove Šivu i veli, "evo,
> problem riješen".

Ne znam za vas, ali meni su te pričice nevjerojatno kul; nema apsolutno
ničega u zapadnjačkoj i bliskoistočnoj religioznosti što bi mi bilo i
približno toliko impresivno. Iz stvari tako emanira kul da mi se po
monitoru nakuplja inje dok to čitam. Naime, bliskoistočni monoteistički
Bog je, psihološki gledano, iskompeksirani idiot s velikom batinom. On
čitavo vrijeme ostavlja dojam agresivnog debelog zajapurenog klinca koji
maltretira druge klince u školi zato što je iskompleksiran zbog svoje
debele guzice. Jahve, to je Eric Cartman iz South Parka. Ako mu ne
poklonite točno određenog japanskog robota točno određene boje za
rođendan, popizdit će, napravit će scenu i šutnuti vas u guzicu - ili u
semitskoj ikonografiji, bacit će vas u pakao. U religijama koje imaju
toliko malo ljudskog dostojanstva da si dopuštaju klanjati se tom
profilu božanstva, postoji uvjerenje da će praktički svi završiti u
paklu, jer je taj Bog na praktički sve nardkan i nema šanse da
izbjegnete njegovom gnjevu, osim nevjerojatnom količinom totalnog ulizištva.

Uz takvog šupačkog Boga i raj ispunjen ulizicama, moram reći da bih
uvijek birao alternativu, zvala se ona pakao ili kako god. Naime, možda
je tamo vruće, ali u svakom slučaju stanovnici nisu totalne pizde. Ipak,
rekao bih da je strah od pakla u koji bi nas sve skupa mogao baciti
nekakav Jahve posve neopravdan, budući da je taj entitet očito tek plod
mašte psihički jako defektnih osoba.

Kad pogledate sljedbenike "abrahamskih religija", ono što im je
zajedničko je da se tu radi o dosadnim, posušenim spodobama koje se boje
vlastite sjene, odnosno cijeli život žive u strahu da ne bi napizdili
Jahveta koji baca u pakao. Takvom mentalitetu kao suprotnost navodim
kult Krišne.

Krišna je u svemu suprotan Bogu bliskoistočnih monoteizama. On je
zajebant, on nije uštogljen, nije ispunjen obožavanjem vlastite
veličine, nije netko tko će gledati druge s visoka, nego naprotiv, zna
potpuno šokirati svoje sljedbenike izrazom predanosti i obožavanja,
sasvim na razini scene iz evanđelja u kojoj Isus opere noge svojim
učenicima. On je netko tko će se napiti s prijateljima i pijan se
potući, on je netko tko će se s kolegom ratnikom sakriti u šaš kraj
rijeke i gledati cure kako se kupaju. On je utjelovljenje koncepta lile,
odnosno "božanske igre", koncepta koji prepoznaje vrlo zanimljivu
činjenicu o Bogu, a to je da se on nema potrebu ponašati kao Bog. Jedina
druga religija koja je prepoznala taj koncept u nekoj mjeri je
kršćanstvo, s konceptom po kojem se Bog može inkarnirati u ljudskom
tijelu, biti ispljuvan, razapet na križ i ubijen, a da zbog toga nije
manje Bog. Inače se većina religija toliko bavi Božjim dostojanstvom i
uzvišenom pozicijom, da po njihovom mišljenju Bog ne bi smio apsolutno
ništa raditi jer što god bi radio, sigurno je nedostojno Božje uzvišene
pozicije i slave. Između ostalog, bliskoistočni monoteizmi su opsjednuti
Božjom svemoći, pa sve što Boga portretira kao manje od svemoćnog nije
spojivo s njihovim konceptom Boga. Ni kršćani nisu na to imuni - nekako
su si uspjeli izracionalizirati Isusovu muku i smrt, ali za sve
praktične svrhe oni unatoč tome čvrsto vjeruju da Bog koji nije
sveznajuć i svemoćan nije Bog.

Indijci su tu išli bitno dalje: oni zapravo smatraju da Bog nije Bog
zato što je sveznajuć i svemoćan, nego zato što je takav koncentrat
transcendencije u konkretnom, lokaliziranom obliku, da sam pogled na
njegovo biće u predanoj osobi (bhakti) izaziva takvu navalu
transcendentalnih doživljaja da to praktički trenutno dovodi do
nevjerojatnog duhovnog zanosa i iskustava koje nadilaze čak i nirvikalpa
samadhi naprednih yogina - obično mu takvi vele da su prije smatrali da
je nirvikalpa samadhi, odnosno stanje samospoznaje brahmana i kozmička
svijest, krajnji doseg kojemu su stremili, ali kad vide njegovo sveto
tijelo, shvaćaju da je cilj nešto daleko više. To me je svojedobno
zbunjivalo, budući da sam smatrao da u osnovi nirvikalpa samadhi jest
cilj duhovnog razvoja, ali onda sam se sjetio kako sam ja prvi put ušao
u takvo stanje: jedan od bogova dao mi je daršan, i pogled na njegovo
duhovno tijelo trenutno me je uveo u nirvikalpa samadhi. O tome se dakle
radi - takvo biće je kristalizacija toliko visokih duhovnih supstancija
da je nirvikalpa samadhi naprosto posljedica njegovog daršana. To je
teško opisati nekome tko nije doživio, najbliži ekvivalent većini je
pogled u oči nekog naprednog yogina ili nirmanakaye - često i puko
stajanje u fizičkoj prisutnosti takvog bića proizvodi transformaciju
svijesti bhakte, dakle produbljavanje, smirivanje, "hlađenje", mirnu
ekstazu i, ponekad, stanje daršana, gdje učenik ili sljedbenik u daršanu
majstora može osjetiti iznimno visoke duhovne tvari koje na njega mogu
imati strašan pozitivan učinak.

Daršanayoga je, između ostalog, dakle, i sposobnost takvog upijanja
duhovnog utjecaja učitelja ili majstora, ali ono što od daršana čini
yogu je svjesno pristupanje takvom procesu, dakle namjerno izlaganje
vlastite duše moćnom pozitivnom predlošku koji je kristalizacija iznimno
visokih duhovnih stanja, odnosno kako bi se to u vaišnavizmu reklo,
satćitananda vigraha, "punina stvarnost-svijest-blaženstva". Isto tako,
daršanayoga podrazumijeva svjesno korištenje napredne Kundalini-yoge i
pripadnih tehnika kako bi se proces osvijestio, ubrzao i pojačao, s
ciljem ubrzanog rastvaranja duhovnih nečistoća i netransparentnosti,
usvajanja više svijesti i njene kristalizacije u znanje, i općenito,
kako bi se doživljaj prenio iz apstraktnog u konkretno, u nešto što se
može misliti i psihički obuhvatiti do razine pretakanja iskustva u
fizičke forme poput riječi i djela. Daršanayoga je uzrok mojoj
netipičnoj sposobnosti doticanja i opisivanja viših duhovnih stanja i
njihovog pretakanja iz apstraktne izvorne pozicije u oblik nadahnutih
tekstova, govora i, rjeđe, direktnog prenošenja duhovnog iskustva
posredstvom energetskog zahvata. To nisu stvari koje su nastale
slučajno, to je rezultat djelovanja tehnike, koja koristi kameleonsko
svojstvo uma - nakon što je um dugotrajno izložen višim duhovnim
stanjima i supstancijama, njegova kvaliteta se postupno transformira u
nešto jako slično izvornom stanju na kojem boravi; unutar uma se
postupno kristaliziraju ideje koje su rezultat dugotrajnih pokušaja da
se nešto doživljeno shvati. Fizički mozak je sporo i loše sredstvo, ali
dugotrajnom praksom daršanayoge moguće ga je izvježbati i učiniti
sposobnim za neočekivano širok stupanj primanja i artikuliranja duhovnog
kroz fizičko.

Ne biste vjerovali do čega možete doći ako deset godina u svijesti
proživljavate jedno jedino duhovno iskustvo koje je trajalo tri sekunde
- - jedan trenutak uvida u unutarnju duhovnu bit jednog od Bogova, Puruša,
može biti dovoljan da iz njega "dekomprimirate" cijelu teoriju
duhovnosti. Stvar je u tome da se više duhovne tvari ponašaju
holografski - mala čestica te tvari je istodobno sveukupnost i
sveubuhvatnost, summa svih duhovnih svjetova, esencija svega Božanskog.
To je slikovito opisano u Bhagavatapurani, gdje se veli da je Višnu u
svrhu borbe s jednim od demona poprimio oblik vepra, koji je u jednom
trenutku borbe stresao sa sebe kapljice vode, i kad su te kapljice
pogodile bhakte-promatrače, oni su doživjeli iznimno duboku
transcendentalnu ekstazu, duboki doživljaj Božje unutarnje naravi koja
je satcitanandamaya, "stvarnosvjesnoblažena", što možete makar približno
shvatiti kroz analogiju po kojoj ste dvodimenzionalno biće u
crno-bijelom svijetu i nešto vas dotakne i vi naglo osvijestite
trodimenzionalni svijet u punim bojama kao viši red veličine stvarnosti
u odnosu na ono što ste do sada doživljavali, ali to je samo slabašna
analogija jer bi se tu radilo o ekspanziji osjetilne percepcije, a u
duhovnom iskustvu se radi o ekspanziji svijesti, oblika osobnog
postojanja koji postaje stvarniji, bitniji, briljantniji, ispunjeniji.
Mi u ovoj blatnoj lokvi od svijeta osjetimo tek tu i tamo poneku
trunčicu nečeg višeg, i toliko smo se navikli na duhovnu bijedu ovog
mjesta da nam je "cool" kad vidimo nešto što nije baš totalno sranje,
tako da mi je jako teško objasniti što ja pod tim mislim, u situaciji
kad publika misli da je cool mobitel s AMOLED ekranom. Nema pomoći,
netko mora te stvari barem u nekoj mjeri osobno iskusiti jer će inače
smatrati da pretjerujem i koristim slikovite metafore koje zapravo
opisuju sasvim obična iskustva kakva si oni mogu zamisliti, a to
definitivno nije slučaj. Zbog toga sam u samom startu, kad sam pokušao
što većem broju ljudi prenijeti svoje znanje da se ono ne izgubi sa
svijeta mojim odlaskom, zaključio da sve što radim mora počivati na
stvarnosti duhovnog iskustva. Isto tako, bio sam svjestan da moja
spoznajna ograničenja otvaraju puno mogućnosti za pogreške svih vrsta, i
formulirao sam sve tehnike yoge na takav način da budu neučinkovite bez
duhovnog blagoslova viših, božanskih bića. Dakle tehnike sam formulirao
kroz dva sloja - kundalini-yoga sadhanu, i daršana siddhi. U prijevodu,
praksu kundalini-yoge i postignuće izravnog uvida u Boga. Kako je daršan
po definiciji nemoguće isforsirati, odnosno prisiliti Božansko biće da
vam se ukaže, cijela moja tehnika podrazumijeva da će učenik marljivom
praksom tehnika pročišćenja formirati "bravu", u koju će Bogovi staviti
"ključ", odnosno prihvatit će one koji su doista dostojni i dati im
daršan, koji će takvi posvećeni, inicirani učenici moći upijati na način
na koji sam ja to činio u svojoj osobnoj praksi, te će tako moja
situacija biti reproducirana, odnosno, moje duhovno znanje bit će
ostvareno i u drugima i kao takvo će se imati prilike proširiti svijetom.

Nažalost, sve to skupa završilo je loše. Svi moji ustrajni pokušaji u
tom smjeru završili su neuspjehom, što zapravo potvrđuje potrebu za
polaganim procesima duhovne evolucije i opovrgava nadobudne ideje o yogi
kao svojevrsnoj autocesti prema prosvjetljenju. Naime, što ti vrijedi
autocesta ako si majmun pa ne znaš što bi s autom. Treba ti dva milijuna
godina evolucije a ne vozačka dozvola.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7T9OYACgkQU8G6/NHezOeD0gCg1KS6CPv6c1lWJ3jm/WB2ZAtm
aFcAn1aIcnwYJvcRTY2JOgClyrb0USo3
=pDtV
-----END PGP SIGNATURE-----