-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Pitanja koja se logično nameću nakon svega ovoga spadaju u sferu "kako",
dakle tiču se fizike duhovnog. Ukoliko nešto postoji i funkcionira, mora
postojati mehanizam po kojem funkcionira, zakonitosti po kojima
funkcionira, i sfera unutar koje je to funkcioniranje definirano, onako
kako je gravitacija definirana unutar materijalnog svemira.

Gravitacija je zapravo dobar primjer, budući da postoji jako dobro
razumijevanje "kako" funkcionira, dakle svi mehanizmi su poznati, imamo
formule koje su posve pouzdane i savršeno predviđaju ponašanje materije
čak i u ekstremnim uvjetima, ali unatoč tome ne znamo "što" je
gravitacija, odnosno kako ta sila zapravo funkcionira, štoviše nije
sasvim jasno radi li se uopće o sili ili naprosto o geometrijskom
zakrivljenju svemira, po kojem gravitacija nije toliko sila koliko je
masa koordinatna os, poput širine, visine i dubine. Dakle sasvim je
moguće da čak i u materijalnom svemiru postoji sila koja je toliko
fundamentalna da bez nje ne bi bilo poznatog svemira, koja prožima
apsolutno sve aspekte naše materijalne egzistencije i svima im je
temelj, čije ponašanje je posve shvaćeno i predvidljivo, a da unatoč
tome ne znamo što je ona točno. To govorim zato da shvatite kako
razumijevanje točnog mehanizma nije nužno. NASA nije morala znati što je
gravitacija da bi poslala satelite u orbitu i ljude na Mjesec; bilo je
bitno jedino znati kako gravitacija djeluje, dakle poznavati precizne
formule koje opisuju ponašanje masivnih objekata u gravitacijskom polju.
Te formule su poznate i zbog toga nemamo nikakvih problema s planiranjem
i provođenjem svemirskih letova, unatoč tome što fizičari muku muče s
konceptom gravitacije i nije im jasno postoji li neka egzotična vrsta
bozona po imenu "graviton" koja stvara gravitacijsku privlačnost, ili je
Feynman u pravu kad govori o gravitaciji kao svojstvu prostorne
geometrije, što bi objasnilo zašto je nemoguće napraviti sveobuhvatnu
fizikalnu teoriju koja bi obuhvatila istovremeno gravitaciju i ostale sile.

Ako stvari mogu tako stajati u slučaju fizičkog svemira i materije, što
je opipljiva domena podložna jednostavnoj osjetilnoj provjeri i
eksperimentu, zamislite koliko su stvari tek osjetljivije s duhovnom
sferom. Ustanoviti da tu nešto uopće postoji je jako teško. Ustanoviti
opća pravila po kojima nešto funkcionira je neizmjerno teže. Ustanoviti
"što" je to točno, praktički je nemoguće. U stvari, čini se da se i
moderna fizika našla u škripcu, zato što se njene teorije mogu
eksperimentalno provjeravati samo do neke točke. Kad dođu do koncepta po
kojem cjelokupna materijalna pojavnost predstavlja samo sićušni dio
daleko kompleksnije šire slike, dakle n-dimenzionalnih superstruna ili
nečega sličnog, dolaze do pozicije u kojoj se duhovne znanosti nalaze od
početka.

Zbog navedenih teškoća, različitim religijskim, odnosno duhovnim
sustavima tradicionalno bolje ide opisivanje postupaka koji daju dobre
rezultate, nego opisivanje unutarnjih mehanizama sustava koji bi trebali
objasniti zašto i kako stvari funkcioniraju. Naime, kod identificiranja
stvari koje djeluju moguće je primjeniti znanstvenu metodu - probaš što
daje kakve rezultate i nakon nekoliko generacija praktikanata završiš s
vrlo korektnim sustavom, koji ima glavu, rep i rezultate koji ponovljivo
funkcioniraju, iako se naravno radi o pokušaju mapiranja nepoznatog
fenomena manje-više na slijepo, što često daje rezultate koji
funkcioniraju u svojem vrlo ograničenom rasponu, ali jedino tamo.

Nije, stoga, nikakvo čudo da se religije međusobno najmanje razlikuju na
sloju preporučenog ponašanja, a najviše na sloju "zašto", dakle na sloju
objašnjenja zašto je točno nešto dobro raditi. To je stoga što je
razmjerno lako empirijski ustanoviti koja vrsta djelatnosti za rezultat
ima povoljne duhovne promjene, a tumačenje zašto je tome tako je, očito,
svatko smišljao sukladno svojim sklonostima.

To, naravno, kao korolar ima vrlo vjerojatnu mogućnost da svi zapravo
rade na razini na kojoj je astronomija bila u doba starog Babilona -
postoji opažanje pojava, ali ne i njihovo razumijevanje, i zato umjesto
astronomije imate neku vrstu astrologije u kojoj se gatanje iz iznutrica
smatra ravnopravnim promatranju kretanja planeta, u pokušaju predviđanja
uroda jesenske žetve. Naime, pokušaj predviđanja bez ispravnog
teorijskog modela za rezultat ima neku vrstu gatanja. Na toj razini je,
bojim se, većina religijskih sustava, i tu sa žaljenjem moram uključiti
i one najbolje.

Sad ćete vjerojatno očekivati da, poput svih ostalih sustava, sebe
navedem kao veliku iznimku od pravila, ali ništa takvo mi ne pada na
pamet. Dapače, moje iskustvo i praksa mogli bi biti odlična ilustracija
općeg pravila, s tom iznimkom što sam ja, za razliku od većine, svjestan
svoje pozicije.

Uzmimo za primjer tehnike yoge koje sam formulirao u finalnom obliku još
1997. godine. Tehnike sam složio temeljem onoga za što sam ustanovio da
u praksi djeluje. Znao sam točno što treba napraviti da bi se postigao
određeni rezultat, znao sam kako se određene energije ponašaju kad se
svijest usmjeri na određeni način, i to sam formulirao u tehnički
sustav. Ali da me je netko tada pitao "što" se tu točno dešava, ja bih
dakako imao spremno objašnjenje, ali bio sam svjestan toga da je to
objašnjenje jako daleko od točnog, budući da ni sam nisam točno znao što
se tu dešava. Znao sam što treba napraviti da bi se postiglo određene
rezultate, isto onako kako kuhar zna ispeći kolač, ali kad biste ga
pitali kakvi fizikalni i kemijski procesi se odvijaju za vrijeme
miješanja sastojaka i njihove termičke obrade, objašnjenje koje bi vam
on mogao dati bilo bi jako daleko od istinitog i potpunog. To, pak, ne
znači da kolač nije dobar i da je on loš kuhar. Naprosto, potpuno
poznavanje teorije i principa koji stoje u pozadini nekog fenomena ne
spada u isti skup vještina kao poznavanje prakse utemeljene na tim
principima. To su dvije odvojene stvari. Primjerice, svjetski prvak u
rallyju koristi se fizikom prilikom upravljanja vozila, ali ne očekujte
od njega da vam računa integrale i vektore; on samo zna kako proći zavoj
maksimalnom brzinom koja je moguća na tom terenu i s tim autom. S druge
strane, ne očekujte od fizičara koji će takve stvari biti u stanju
precizno izračunati, da sjedne u auto i vozi kao prvak rallyja. To nema
veze jedno s drugim, i netko bi morao biti gadan seronja da bi fizičaru
rekao "kakav si ti to fizičar kad ne znaš dobro voziti" ili vozaču
"kakav si ti to vozač ako ne znaš što radiš". To ne spada u domenu
legitimnog prigovora, nego u domenu sofizama i igranja riječima u zle
svrhe. Znate li kad sam ja shvatio veći dio teorijske podloge svoje
tehnike unutarnjeg prostora? Razmjerno nedavno; 2010. godine. To je 13
godina od trenutka kad sam tehniku izvorno formulirao. I znate što bih
sada promijenio u izvornoj formulaciji tehnike? Apsolutno ništa,
savršena je od početka do kraja. Razumijevanje što se tu točno dešava s
kalapama i njihovim agregatima potpuno je irelevantno za formulaciju i
funkcionalnost tehnike. Isto tako sam mogao, primjerice, igrati tenis 13
godina a tek nakon 13 godina naučiti dovoljno fizike sa strane da bih
mogao u cijelosti razumijeti i izračunati putanju loptice, njenu
elastičnu deformaciju i oslobađanje pohranjene energije. Dakle teorija
je super, to je sve divno i krasno, ali ne mora nužno imati pretjerane
veze s praksom; štoviše, dramatično različite teorije, čak i u smislu da
je jedna potpuno pogrešna a druga potpuno ispravna, mogu imati praktički
zanemariv učinak na praktičnu situaciju, kao što je to primjerice bilo s
teorijom nebeske mehanike. Štoviše, do Newtona je potpuno pogrešan
Ptolomejev geocentrični sustav davao točnija predviđanja kretanja
nebeskih tijela od načelno točnijeg heliocentričnog, iza kojeg pak nije
stajala dovoljno usavršena matematika pa nije imao tako dobru sposobnost
predviđanja, i na čistom znanstvenom testu bi naprosto pao. Naime ako
imate dva sustava, od kojih jedan predviđa bolje, jasno je da ćete mu
biti skloniji. Moguće je, dakle, da bolja teorija daje lošije rezultate,
makar privremeno, a da lošija teorija daje bolje rezultate, barem u
određenom rasponu.

Ono što je u mojem slučaju bitno primjetiti jest da praktično iskustvo
ne daje odmah dobru teoriju. Teorijski sustav koji bi intelektualno
gledano držao vodu ne slijedi automatski iz praktičnog znanja, iz
duhovnog iskustva, iz razumijevanja korisnih i štetnih mehanizama itd. -
teorija je potpuno drugačiji red veličine, i talent za formuliranje
teorije razlikuje se od "osjećaja" za duhovnu praksu onoliko koliko se
talent za vožnju rallyja razlikuje od talenta za izračunavanje
fizikalnih parametara te iste vožnje. To vam nema veze jedno s drugim,
to je nebo i zemlja. Stvar se razlikuje otprilike kao kapacitet za
ljubav od sposobnosti formuliranja biokemijskih parametara ljubavi, u
smislu mjerenja koncentracije endorfina u mozgu i mapiranja aktivnosti
određenih moždanih centara, i kao doživljavanje orgazma od kvantitativne
laboratorijske analize ejakulata.

Iz nekog razloga ljudi su od mene očekivali nekakvu teoriju, i ja bih im
smislio nešto, budući da mi takve stvari dobro idu, ali teoriju sam
cijelo vrijeme modificirao ovisno o tome kako je u međuvremenu
evoluiralo moje razumijevanje. S druge strane, praksu jedva da sam imalo
mijenjao, budući da sam praksu formulirao još jako davno. Od 1998.
godine praktički ništa novo nisam dodao, osim veće vještine, silovitosti
i brzine s kojom sam radio iste stvari; praksa iz 1997. se pokazala
iznimno dobrom, fleksibilnom i učinkovitom, naprosto zato što je nastala
kao rezultat povratne sprege sa stvarnošću, dakle par godina sam aktivno
radio na tome da ustanovim što točno funkcionira, identificirao sam
mehanizme i ti mehanizmi rade kao takvi, a to što nisam razumio teoriju
koja stoji iza toga apsolutno nimalo nije smetalo učinkovitosti tehnike.
Kad čitam svoje stare tekstove u kojima sam učenicima opisivao što
trebaju raditi, to su iste stvari koje bih im rekao s današnjim znanjem,
posve neovisno o tome što bolje razumijem teorijske principe. Naprosto,
onda sam na instinkt govorio prave stvari, znao sam što treba napraviti
iako nisam znao točno zašto. Samo sam znao što funkcionira, i s punim
pravom sam očekivao da me se sluša. To vam je kao da vam majstor kick
boksa veli kako trebate udariti boksačku vreću. Ako napravite točno ono
što vam je rekao, naučit ćete ispravnu tehniku, i to potpuno neovisno o
tome što on ne zna kako se zovu svi mišići, ligamenti, zglobovi i kosti
u ruci. To je nebitno; čak i ako veli nešto pogrešno o anatomiji to nema
nikakve veze s njegovim stupnjem praktične vještine. Kick bokser ne mora
položiti anatomiju da bi znao udariti nekoga šakom u glavu tako da ovaj
padne u nesvijest. Kad u retrospektivi gledam što sam ljudima govorio
kroz godine, apsolutno sve bi imalo odlične rezultate da su to ljudi
doslovno i marljivo primjenjivali. Uopće nema loših uputa, unatoč tome
što je moje razumijevanje bitno evoluiralo.

To pak ne znači da su sve upute s kojima religije zasipaju svoje
sljedbenike univerzalno dobre i korisne; dapače, puno toga je rezultat
čudnih racionalizacija i loših tumačenja. Odličan primjer ironiziranja
te pojave sam pročitao nedavno u jednoj modernoj knjizi za djecu
napisanoj na osnovi starogrčkih mitova, u kojoj jedan satir, mješavina
jarca i čovjeka, traži svog izgubljenog boga Pana, i u jednom trenutku
osjeti "dah divljine" koji je nepogrešivi znak njegovog boga. Kasnije je
pokušavao shvatiti što je bio uzrok tog iskustva, i pogrešno zaključio
da je u pitanju bila kava koju je u tom trenutku pio, i nakon toga se
mjesecima nalijevao kavom pokušavajući re-kreirati iskustvo. Stvari u
sferi religije češće su manifestacije te vrste logičke pogreške, nego
ispravnog razumijevanja pojava. Često se desi da osoba doživi duhovno
iskustvo iz jednog razloga, ili uopće bez ikakvog razloga, a pripiše
iskustvo nečemu što je u tom trenutku radila a što ne mora nužno imati
bilo kakve uzročno-posljedične veze s iskustvom. To su stvari koje treba
imati u vidu kad analiziramo "svete spise" i tekstove ljudi koji su
imali duhovna iskustva i na temelju toga su izgradili nekakvu teoriju
koja bi imala objasniti iskustva i način njihovog postizanja. Većina
toga je, naime, čisti promašaj.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7IFXYACgkQU8G6/NHezOdoTgCeKGKnYnGSzy/gsa/4RLPXAlvM
nlMAoIBdUVy8gfpQaom7JCa1hHmn319F
=FytI
-----END PGP SIGNATURE-----