-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ideja po kojoj se neće svi prosvijetliti, nego se tu radi o evolucijskim
procesima koji nemaju unaprijed definiran i izvjestan kraj, duboko je
nepopularna u istočnjačkim krugovima, vjerojatno stoga što se za
istočnjačke religije na Zapadu odlučuju prije svega ljudi kojima se ne
dopadaju abrahamske monoteističke religije poput kršćanstva, u kojima je
centralna tema upravo mogućnost pakla i neizvjesnost spasenja. Ako se
nekome to učinilo ekstremnim ili besmislenim, obično si je našao neku
new age filozofijicu utemeljenu na vedanti ili budizmu, po kojoj su sva
bića u svojoj biti vječni i savršeni atman, ili, alternativno, u kojoj
je budastvo inherentno svim bićima i sva bića će na kraju postići
prosvjetljenje.

Ne kažem da istočnjačke religije to ne naučavaju; doista, vedanta
naučava da su individualna bića privid a jedina istina je atman, a u
budizmu doista postoje struje koje naučavaju da je budastvo inherentno
bićima i da ga samo treba aktivirati uklanjanjem nečistoća, postoje
narodne priče iz budističke tradicije po kojima Buda govori da će čak i
Devadatta, koji je u tim pričama portretiran kao teški nitkov i zlotvor,
postići budastvo. Takve priče, spojene s pričama o bodhisattvama i
njihovom neograničenom suosjećanju, prožimaju mahayana budizam, i
razumljivo je zašto se taj narativ obično smatra neupitnim. Po tom
narativu, biće je u svojoj praizvornoj naravi savršeno čisto, a sve ono
što se obično opaža kao duhovna prljavština, sklonost niskostima itd.,
tumači se karmičkim zaprljanjima, koja se nalaza na vanjskom sloju duše,
bliže sferi izbora i djelatnosti nego unutarnjoj naravi. Koliko god taj
narativ u budizmu bio na razini kasnijih tumačenja i transformacija
izvornog nauka, toliko je u vedanti on prisutan na razini centralne teorije.

Unatoč svemu tome, taj narativ je pogrešan. Vedanta i mahayana budizam u
tom smislu griješe, a izvorni budizam je daleko bliži stvarnosti.

Naime, u izvornom budizmu ne postoji "praizvorna jezgra bića". To je
kasniji koncept. U izvornom budizmu, karma nije "vanjski sloj" energije,
nakupljene djelatnošću, superponiran na stvarno biće. U izvornom budizmu
ne postoji koncept stvarnog bića različitog od karme.

To je radikalan koncept koji je zapadnjacima bitno teže objasniti od
koncepta vedante (dualne ili nedualne, svejedno), zato što je nespojiv s
kršćanskim konceptom duše, koji također funkcionira po principu da duša
postoji na jednom sloju, a njena djela i njihove posljedice na drugom. S
druge strane, zapadna fizika radi s konceptima koji su daleko bliži
budističkom shvaćanju problematike, te ću se stoga poslužiti fizikom
kako bih objasnio o čemu se radi. Naime, ono što izvorni budizam naučava
jest da atom kao koncept ne postoji kad maknete protone, neutrone i
elektronski omotač. Objašnjenju te teorije detaljnije sam se posvetio u
knjizi "Dragulj u lotosu", gdje sam ga objasnio na konceptu jabuke, koji
se bitno razlikuje u hermetičkim svjetonazorima s jedne strane, te u
znanosti i budizmu s druge strane. Hermetički svjetonazori smatraju da
je jabuka nesavršena i prolazna manifestacija savršene idejne jabuke,
koja postoji negdje u astralnom planu u savršenoj i vječnoj formi, a sve
zemaljske jabuke su joj tek nesavršeni odraz. Znanost i budizam pak
tvrde da je jabuka tek privid, i da je mentalna slika jabuke zapravo
samo iluzija, a stvarnost je hrpa atoma i molekula od kojih nijedan nema
nikakve veze s jabukom. Budizam o duši misli isto što i o jabuci: da je
to agregat, sintetički entitet koji nastaje kompleksnim procesom
karmičke evolucije, akrecijom karmičke tvari u sve veću i složeniju
strukturu, koja progresivno uključuje sve složenije tvari. Takav proces
evolucije nije nikakva nužnost i prirodni slijed događaja, nego tek
mogućnost. Budastvo je, također, tek mogućnost, a nikako izvjesnost, a
ponajmanje nije svima namijenjeno. Goleme razlike među dušama budizam ne
tumači razlikom u količini karmičke prljavštine superponirane na
praizvorno savršenstvo, nego naprosto nedostatnom razvijenošću, dakle
kvantitativnom i kvalitativnom inferiornošću nerazvijenih duša u
usporedbi s razvijenima. To je tako logično - kad malo razmislite,
teorija po kojoj je pijani primitivac koji tuče ženu, siluje kćer i
sluša narodnjake u svojoj biti zapravo buda, samo prekriven s više loše
karme, posve je besmislena. To je kao da velite da je kamen u svojoj
prirodi istobitan čovjeku, samo prekriven s još više karmičke
prljavštine. Ništa od toga nema smisla. Teorija po kojoj se ta bića
razlikuju po složenosti duše, pa je pijani seljober naprosto pijani
seljober, biće koje nema razvijenu dušu i sastoji se od bitno
jednostavnijih karmičkih struktura bitno manje energetske razine od duše
kakvu ima sofisticirana, profinjena osoba visokih duhovnih težnji - to
je teorija koja objašnjava sve pojave bez potrebe za suludim skokovima i
citiranjem dogmi. Ta teorija, dakako, nikad neće biti popularna među
širim masama, koje bi daleko radije vjerovale u to da su ljudi u svojoj
izvornoj biti jednaki, a da su razlike površinske. U stvarnosti, istina
je suprotna: upravo sličnosti među ljudima su površinske. Sličnosti su
rezultat inkarnacije u istu biološku vrstu s malim varijacijama u
svojstvima između primjeraka, u kombinaciji sa svojstvom fizičkog plana
da blokira neposredno djelovanje duše na tvar razine. U takvoj
situaciji, uniformnost biološke platforme maskira ogromne kvantitativne
i kvalitativne razlike među dušama, pa se tako stvara privid da su
entiteti načinjeni od malo astralne tvari, koji bi se osjećali sasvim
kod kuće u bićima poput insekata, zmija, hrčaka i vjeverica, te Bogovi
načinjeni od tvari Puruše, oko kojih orbitiraju "oružja" i "odore" od
vađri, zapravo "tu negdje", da su "ravnopravni" ili čak "jednaki" samo
zato što su inkarnirani u istu životinjsku vrstu.

Zaboravite ravnopravnost i jednakost. To vam nema nikakve veze s
duhovnim istinama. To su bajke koje služe socijalnoj povezanosti ljudske
zajednice, dakle radi se o animalnosti ne bitno različitoj od mehanizma
koji povezuje pčele u košnicu. Fizički gledano, ljudi su manje-više svi
isti. Po pitanju intelekta postoje bitno veće razlike, ali po pitanju
veličine duše, razlike znaju biti kao između atoma vodika i centra
galaksije, a fizička sličnost tijela u kojima te različite duše
ostvaruju prisutnost na svijetu zapravo je najveća iluzija koja stvara
strašne nepravde principom ravnopravnosti na kojeg se sve to na kraju svede.

Sad će netko reći da je činjenica da yogin u stanju samadhija prelazi u
stanje u kojem postoji samo Jedan, i da je to temelj teorije
istobitnosti i ravnopravnosti duša, jer je stvarna bit svih duša taj
brahman i ništa drugo.

Tamo gdje je taj Jedan, tamo nema mnoštva. Tamo nema ljudi, nema
jednakosti, nema odnosa među stvarima, ukratko, nema relativnog, jer to
je Apsolut. Stvari koje važe za Apsolut nije moguće preslikavati na
odnose među relativnim bićima i tako praviti teorije. Istina je da je
Apsolut Jedan, ali isto tako je istina da je Apsolut sat-ćit-ananda,
totalitet stvarnost-svijest-blaženstva. Bilo bi fer reći da Jednost
odražavate otprilike onoliko koliko odražavate sat-ćit-ananda, dakle
praktički nimalo. Ljudski čopori i duhovna tama njihovih unutarnjih
odnosa nemaju apsolutno nikakve veze sa stanjem Jednog, dakle bilo bi
pogrešno međuljudske veze bilo koje vrste proglašavati oblikom
manifestacije Jednosti brahmana. Ukratko, stanje brahmana nema
primjenjivosti na sferu svakodnevnog iskustva, i zbog toga je pogrešno
temeljiti teoriju vječne duše na stanju Apsoluta. Koliko vi znate, vaša
duša možda s Apsolutom nema ništa vječniju vezu nego vaše propadljivo
materijalno tijelo. Onako kako je brahman svjedok tjelesne egzistencije,
tako je svjedok i astralne i tko zna kakve još egzistencije. Iz toga
izvlačiti zaključak da su sve duše zapravo brahman i kao takve
jednakopravne jednako je smisleno kao reći da su jedan dolar i jedna
milijarda dolara manifestacija istog koncepta novca i kao takve su
jednako vrijedne. Super, ako su jednako vrijedne evo vama jedan dolar,
ja ću si uzeti milijardu.

Tumačiti razliku između duša time što su jedne duše karmički "čišće" od
drugih jednako je pametno kao reći da je razlika između sveučilišnog
profesora i šljakera u tome što je šljakerov um ispunjen lošim
sadržajem. Nije ispunjen lošim sadržajem nego nikakvim, jer šljaker nije
razvijao svoj um, pa ovaj ima manju složenost i slabije kvalitetan
sadržaj. Profesor je svoj um razvijao i punio ga kvalitetnim sadržajem a
šljaker nije. U tome je razlika; nisu obojica krenuli kao supergenijalci
pa se šljaker u međuvremenu jače intelektualno sjebao, nego su obojica
krenula kao djeca s praznim glavama, s tim da je šljaker igrao nogomet i
zajebavao se a profesor je učio. Teorija vedante o različitom stupnju
zaprljanja izvorno savršenog atmana je dakle potpuno pogrešna i suprotna
istini, a izvorna budistička teorija o progresivnom usložnjavanju i
nastanku duše od ničega je pun pogodak. Dakle ne da ste na početku bili
savršena duša stvorena na sliku Božju, nego niste uopće bili. To sad ima
dva osnovna korolara: ugodan i neugodan. Neugodan korolar je da se ne
možete oslanjati na to da imate dobrog tatu na nebu koji vas voli i sav
se uzjebe svaki put kad vi napravite ovo ili ono. Ugodan korolar je isto
to, kad razmislite. Nemate nebeskog tatu koji će vam nešto srat a da vas
ništa ne uči, tatu koji puno očekuje a da vam ništa ne daje. Niste
stvoreno biće, ništa ne dugujete nekom stvoritelju - ako išta, sami ste
sebi stvoritelj, budući da je vaša duša nastala kao rezultat vaših
osobnih, jedinstvenih izbora i odluka. Svaka odluka vas je klesala onako
kako kipar kleše kip i uklanja "višak". Svaki izbor vas je definirao,
govorio je što jeste i što niste.

Neću sad ulaziti u detalje koji se tiču energetike koja stoji iza toga,
jer je to ovdje nebitno. Ono što je bitno je da su vas vaši postupci
stvorili ovakvima kakvi jeste. Ako ste kao klinac radije čitali i učili
nego se zajebavali i krali, postali ste intelektualac a ne probisvjet i
lopov. Vaši postupci su vas definirali. Ako ste iskoristili priliku da
nekoga zajebete a ne da mu pomognete, vaši postupci su vas definirali.
Ako ste vidjeli nešto lijepo i tome se narugali umjesto da stanete i
osjetite zahvalnost što takvo nešto postoji, vaši postupci su vas
definirali. Ako ste vidjeli nešto ružno i zlo, i niste osjetili gnušanje
i potrebu da se tom zlu na neki način usprotivite, nego ste se
podrugljivo nasmijali žrtvi zla, vaši postupci su vas definirali.

Vi ste sami sebi Bog Otac Stvoritelj, vi ste vlastiti Michellangelo koji
vas je istesao iz primordijalne duhovne tvari, a to izgledate li kao
David ili kao Michellangelovo govno, to ste si isključivo sami krivi ili
ste za to zaslužni. Nema bogova kojima biste zbog toga trebali reći
"hvala" ili ih psovati. Sami ste krivi, sami ste zaslužni, i vaša
stvarnost je direktni rezultat vaše volje i viđenja brahmana. To je
razlog zašto su neke duše sitna mala govanca od prljavog astrala, a neke
su oceani svijesti, moći i svjetla koji daleko nadilaze sve čemu se
vjernici klanjaju kao bogovima. Izbori. Iz riznice koja je brahman neki
odaberu dragulje svijesti, stvarnosti i sreće, a neki govno koje je
čuvarev pas posrao.

Postoje Bogovi, doista, ali oni nisu vaši stvoritelji. Oni su svoji
stvoritelji, jednako kao i vi. To je s jedne strane poražavajuće, ako
gledate samo razliku u rezultatima, ali je isto tako i nevjerojatno
ohrabrujuće, ako pogledate što je moguće postići. U svakom slučaju, ako
ste niškoristi, to nije datost za koju vam ostaje kriviti nekakvog
stvoritelja, nego nešto po pitanju čega možete odmah i sada nešto
poduzeti s ciljem da se promijeni. S druge strane, ako ste velika duša
iza koje stoje mnoga vrijedna postignuća, nema Boga koji će vam za ta
postignuća oteti zaslugu. Ona je vaša.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7GvscACgkQU8G6/NHezOcXbgCdEmiR74wbKPy30nwTpymfPenn
9YMAn3SyxKSjs6DZseFtAbqdzkqN2mmO
=d+5v
-----END PGP SIGNATURE-----