-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Teren na kojem se nalazimo je nevjerojatno sklizak. Naime, s jedne
strane je nevjerojatno lako pretjerati i gušiti prirodne,
animalno-instinktivne pobude u svim mogućim i nemogućim situacijama, a s
druge strane je lako dopuštati si sve i svašta, i pravdati svako
potonuće u animalnost i permisivnost. Kao (vjerojatno) svi koji se "bave
duhovnošću", i ja sam dosta godina razbijao glavu oko prave ravnoteže
tih stvari, dok u jednoj točki nisam došao do rješenja, koje je zapravo
šokantno u svojoj jednostavnosti. Naime, ništa od toga nije bitno.

Naime, potpuno je nebitno što radite ili ne radite, bitno je samo da vas
to što radite ili ne radite zadržava u ispravnom duhovnom stanju, da vam
ne kolabira vertikala i da ne kompromitirate vlastitu duhovnu jezgru.
Sfera djelovanja je naprosto prekomplicirana da bi bilo moguće
podijeliti djelatnosti na ispravne i neispravne po bilo kojim
kriterijima i kategorijama, budući da je njihovo vrednovanje posve
dinamička stvar, i da je svaki trenutak, svaka situacija novi svemir s
novim pravilima i zakonitostima, i ništa od onoga što ste ispravno ili
neispravno odlučili jučer nije upotrebljivo kao shema za vrednovanje
današnjeg.

To, dakako, nije filozofija koja bi početnicima mogla biti od pretjerane
koristi, i već vidim cijeli ocean zlouporaba koji bi slijedio iz nje -
svaka budala bi sva svoja zvjerstva iz ida pravdala kao spontanu
duhovnost, a ako netko ima problema s tim, tko ga jebe. Potrebno je,
dakle, prije takvih izleta u spontanost i otpuštanja restrikcija
"izdresirati" svoje animalnosti određenim oblikom čvrste samodiscipline.
Tu, dakako, ne mislim na trivijalnu samodisciplinu, nego na teške i
mukotrpne vježbe održavanja meditativnog stanja u budnom stanju i
djelovanju, što je na početku praktički nemoguće, jer su mehanizmi
djelovanja tako grubi i neprofinjeni da početnika trenutno izbacuju iz
meditativnog stanja. Na početku je moguće integrirati tek
najjednostavnije oblike djelovanja, i to samo na par sekundi, a prva
riječ koju izgovorite baca vas iz meditacije, zato što nemate izgrađene
neuronske trase koje bi spajale meditativno stanje s djelovanjem; te
stvari funkcioniraju kao paralelna, međusobno isključiva stanja, i
morate si praktički "preštrikati" mozak kako biste stvorili uvjete za
meditaciju u djelovanju. Stvar je s jedne strane posve jednostavna, ali
je brutalno zahtjevna, i upravo zbog te zahtjevnosti i nedramatičnosti
rezultata početnici biraju liniju manjeg otpora i metode koje im daju
brzu emulaciju naprednih rezultata, ali predstavljaju slijepu ulicu i
falsifikat duhovnosti. Da biste postigli bitnije rezultate u ovoj
tehnici, potrebno je nekoliko mjeseci stalne vježbe - pola godine je
očekivano - a i tada ne očekujte čuda, nego tek solidno približavanje
točki potpunog uklanjanja vremenskog odmaka između dohvaćanja duhovnog
stanja i sposobnosti njegovog pretakanja u misli, riječi i djela. Tek
nakon par godina možete očekivati potpunu protočnost u normalnim
situacijama.

Stvar je, dakle, totalno jednostavna, i nema tu neke komplicirane i
egzotične tehnike. Naprosto, potrebno je održavati se u meditativnom
stanju kroz djelovanje, i ukoliko djelovanje uspijete provesti a da si
ne slomite meditativno stanje, znači da je ono točan odraz vaše duhovne
vertikale. Budući da je stvar teška, rezultati neće biti nešto čime ćete
se moći hvaliti pred drugim "duhovnjacima", tako da tu tehniku iz
očiglednih razloga zaobilaze sektaši, odnosno ljudi kojima je duhovna
praksa oblik socijalnog napredovanja.

Ako vam je "meditativno stanje" preapstraktan pojam, za početak je
dovoljno naći točku u kojoj ste zadovoljni sobom, dakle točku osobnog
dostojanstva i ravnoteže, i naprosto ne radite stvari koje bi vaše
osobno dostojanstvo i ravnotežu dovele u pitanje. Opet, zvuči
jednostavno, ali tu dolazimo do onoga što ja cijelo vrijeme ponavljam, a
to je da yoga nije sport ni zajebancija, nego temeljno stanje oko kojeg
si čovjek organizira život, dakle temelj iz kojeg sve ostalo raste. Ako
vam je yoga samo jedna ladica sa sadržajem, onda je takva praksa bez
vrijednosti. Yoga dakle nije nešto na temu "yoga, karate, programiranje,
fotografija", nego je yoga temelj a karate, programiranje i fotografija
su stvari koje je moguće prakticirati na yogijski ili neyogijski način.
Yoga je povezivanje duše i djelovanja. To nije nešto što možete staviti
na stranu i prakticirati pola sata dnevno. Takve prakse su govno. Yoga
je način na koji radite sve ostale stvari i po definiciji je
transformacija vašeg osnovnog, temeljnog pristupa svemu ostalom.

Tu dolazimo do možda najozbiljnijeg problema, kojeg sam dao naslutiti
kad sam u prethodnom tekstu kao bitan problem spomenuo inherentne
duhovne slabosti praktikanta. Naime, problem s prenošenjem duhovnog
stanja u fizičko djelovanje podrazumijeva da ste biće koje ima zdravu
jezgru. Ako Sotona svoje duhovno stanje korektno prenese u djelovanje,
imat ćete sotonsko djelovanje. Dakle tu imamo GIGO princip - garbage in,
garbage out. Ako vam je duša govno, ispravno djelovanje će vam biti hrpa
sranja.

Nemojte misliti da se nisam pitao što napraviti u takvom slučaju. Jesam.
Odgovor vam se neće dopasti. Naime, zaključio sam da je duša, odnosno
centralna karmička masa koja se inkarnira u tijelo, produkt milijuna,
ako ne i milijardi godina polagane karmičke agregacije i usložnjavanja
duhovnih struktura. Ako ste milijardu godina od sebe pravili govno,
iluzorno je očekivati da će vas sad nekakva duhovna tehnika pretvoriti u
cvjetić. To je naprosto nemoguće. Zbog tog razloga sam zaključio da ima
smisla profiltrirati ciljnu publiku i naprosto potjerati osobe koje su
mračne, pokvarene i sotonske, od njih napraviti posvećene neprijatelje
kako im nikad ne bi palo na pamet da se bave yogom i postanu ozbiljniji
problem, a yogu učiti samo osobe koje su inkarnacija iznimno visoke
duhovne supstancije, bez bitne participacije bilo čega što bi i iz
daljine ličilo na zlo. Ako ičega na svijetu ima previše, to su zle duše,
i samo mi još fali naučiti takve kako da postanu super-demoni. Baš bi mi
to trebalo u životu. Zbog toga namjerno funkcioniram na način koji će
takve kompletno iziritirati i izbaciti iz ravnoteže, i po mogućnosti
potpuno psihički rastrojiti i uništiti. Da, ja namjerno uništavam
određeni profil duša, to smatram jednako korisnim oblikom djelovanja kao
i podučavanje velikih duša kako da postignu savršenstvo u djelovanju.
Duhovno rastrojavanje demona do točke karmičke disocijacije predstavlja
hvale vrijedan cilj, jer ih se time dugoročno miče iz opticaja i na
takav se način uklanja jedan od većih uzroka zla u svijetu. Naime,
primarni uzrok zla u svijetu nisu ni bolesti ni potresi ni poplave, nego
demonski ljudi u vlasti Sotone. Što se prije takve makne iz opticaja,
prije će ostali imati mira.

Kako se to uklapa u priče o ahimsi i ljubavi prema svim bićima, pitat
ćete? Pa nikako, ni za jednu od tih stvari me u osnovi nije briga, isto
kao što me nije briga što ću točno pojesti sve dok je to ukusno i
hranjivo. Dakle ja stvari gledam daleko općenitije, ne na razini bića
nego na razini temeljnih duhovnih stanja koja bića utjelovljuju.
Suprotno od uobičajenog u "duhovnim krugovima", ja ne gledam biće kao
praizvornu datost koloriranu svojstvima, koja bi trebalo ignorirati u
pristupu tako da se bude jednak prema svima, nego gledam svojstva kao
centralnu stvar, kao praizvornu datost, a bića gledam tek kao točku
manifestacije svojstava, dakle kao inženjerski privid. To u praksi znači
da ja gledam sat-ćit-ananda kao pra-datost, a pojedinačna bića gledam
kao nakupine duhovne tvari koje u manjoj ili većoj mjeri odražavaju tu
pra-datost i nose njena svojstva. Sva moja odanost i, ako ćemo
pjesnikovati, ljubav, pripada brahmanu, odnosno sat-ćit-ananda. Moj
odnos prema bićima je totalna, apsolutna refleksija njihovog odnosa
prema sat-ćit-ananda. Ako je neko biće zaljubljeno u brahman, meditira o
njemu, nosi njegove kvalitete i teži u njega uroniti dublje, piti ga
više i živjeti ga u svijetu, ja to biće obožavam i posvećujem svoj život
službi njemu. Ako neko biće pak posveti svoj život zatiranju svojstava
brahmana u svemu što vidi i može doseći, to biće je moj neprijatelj i
zgazit ću ga, ne samo bez najmanjeg osjećaja krivnje, nego s velikom
posvećenošću, brižnošću, pažnjom i zadovoljstvom. Uništenje takvih je
veliko dobro, a njihov život je veliko zlo. Takve namjerno mamim da
počine fatalna grešna djela koja će ih posve uništiti, da ništa od njih
ne ostane, i prema njima nemam apsolutno ni trunčice milosti.

Sad će se netko pitati jesam li ja to svjesno i namjerno odlučio jednima
dati instrument prosvjetljenja a druge provocirati da se upropaste, i
moj odgovor će na opće iznenađenje biti "ne". Ja sam samo slijedio
vodstvo "odozgora", od bogova koji su me ovdje poslali i koji zapravo
upravljaju mojom sudbinom. Kad sam shvatio da njima zapravo uopće nije
cilj, dapače ni nešto bitno, da se sva bića prosvijetle, nego im je cilj
da naprave konačne izbore, da donesu svoje odluke i profiliraju se do
kraja na dobro ili zlo, odnosno do točke da jedni postanu bogovi a druge
konačno vrag odnese, moje iznenađenje je bilo veliko i dosta dugo sam
provjeravao jesam li ja tu pogriješio u procjeni, ali rezultat je bio ne
samo jednoznačan nego i čvrst kao stijena. Naime, čini se da je ovima
gore daleko bitnije da se raščisti situacija, da se razni gadni mrakovi
prestanu ovdje vući kao magla iznad šugavog brda i izvlačiti se na to da
nešto nisu znali, nisu dobro shvatili, da nisu imali prilike napraviti
stvarni i konačni izbor i da im se mora dati još jedna prilika, budući
da je konačno uništenje neopoziva stvar i tu se ne smije ostaviti
mogućnost greške i krive odluke. Budući da su takvi mrakovi stručnjaci
za izmotavanje, a ovaj svijet je čudno mjesto s još čudnijim
zakonitostima koje mogu ostaviti jako puno nejasnoća, u osnovi se tu
nakupila ogromna količina demonskih duša koje su prolaskom vremena
postizale sve veću koncentraciju u populaciji i sve veću međusobnu
koherenciju i, za sve praktične svrhe, usklađenost s Vragom i njegovim
planovima. Jasno je da su se takvi u velikoj mjeri bavili zagorčavanjem
života dobrima, te smišljanjem različitih iluzija, zamki i podvala koje
će tu stavljati u opticaj kako se nitko ne bi imao šanse izvući, oni bi
imali vlast i moć, i u osnovi bi mogli posrati tako veliko govno da ga
ni Bog osobno ne bi mogao počistiti.

To je tako trajalo valjda tisućama, ako ne milijunima godina, i u nekoj
točki su ovi gore zaključili da je vrijeme za obustavu zajebancije i da
će sad tu uvesti reda, a mene su tu stavili otprilike kao glistu na
udicu, na koju će se svi ovako ili onako upecati - jedni na spasenje, a
drugi na propast. Ja sam, naime, neka vrsta katalizatora, i to od
savršene, neodoljive vrste: na mene nitko ne ostaje ravnodušan. Jedni
reagiraju snažno pozitivno i tako se jako usmjere na kvalitete brahmana
koje kroz mene opažaju da time naprave bitne duhovne izbore i pomake
prema brahmanu koji ih miču iz ovdašnje duhovne močvare. Mrakovi pak
reagiraju dijametralno suprotno - kad me vide, apsolutno pobjesne od
mržnje, zavisti, ljubomore i zloće, i neprestano se izjedaju mržnjom
prema meni, koja ih iznutra spali i reducira na manje-više ništa, tako
da smrću njhovih tijela više ni ne preostaje bog-zna-koliko supstancije
s kojom bi trebalo nešto napraviti, tako da tu njihova priča završava.
Proces je apsolutno pravedan, apsolutno konačan i apsolutno neopoziv,
koliko sam vidio, i odraz je istovremeno velike mudrosti i velike
nadrkanosti bogova.

Sad će se netko od politkorektnih duhovnjaka pitati kakvi su to bogovi
koji mogu biti nadrkani, a odgovor je da jebeš boga koji na njih ne bi
bio nadrkan.

Poanta je, dakle u samyami, odnosno nepodijeljenoj meditativnoj
usredotočenosti na predložak, gdje sam ja ovdje bačen kao predložak na
koji se svi imaju neodoljivu potrebu usmjeriti i prema njemu se
odrediti. Na spasenje, ili propast.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7FZ9UACgkQU8G6/NHezOcirQCgmAMpVE9Jvo1nQLbqmWoAdT01
jU8An3cdODrICqpT1IujnEHh5Gxjt2+7
=jzcX
-----END PGP SIGNATURE-----