-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 10/23/2011 09:28 AM, Mario Pavelic wrote:
>>
> 
> Pa normalno da misli nisu dio fizičkog svijeta. U trenutku kad se
> "promatra" misao postoji nekakva električna aktivnost određenih centara
> u mozgu, postoji (elektro)kemijska reakcija, ali ne postoji nikakav
> čvrsti dokaz da su te stvari *misao* niti uzrok misli.

Postoji tu i ozbiljniji problem, a to je da materija u kakvu su
vjerovali materijalisti 19. i 20. stoljeća uopće ne postoji. Dakle oni
su krenuli iz pozicije neo-atomizma (Lavoisierov koncept elementa,
Mendeljejevljev periodni sustav, te Rutherford-Bohrov model atoma) i
mislili da će sad dalje znanost trivijalno dokazati da je "sve
materija", ali ispostavilo se da je znanost nakon par desetljeća uopće
prestala razmatrati tu njihovu "materiju". To je jedna od najlošije
čuvanih tajni znanosti. Naime, u fizici postoje dvije osnovne struje:

1. neo-neo-atomistička, koja vjeruje da će naći stvarne elementarne
čestice kojima će moći objasniti fenomen materije, s tim da su te
čestice zapravo iznimno opičene stvari koje s materijom u klasičnom
smislu nemaju nikakve veze, i

2. Feynmanova teorija struna, odnosno višedimenzionalnih entiteta koji
su rezultat jednadžbi potrebnih da bi se objasnilo ponašanje bozona i
supersimetrija.

U osnovi, ono oko čega se fizičari slažu je da je materija u kakvu
materijalisti vjeruju iluzija, naime ne postoji čvrsti materijalni atom
u pozadini svih materijalnih pojava, a ono oko čega se ne mogu složiti
je *što* uopće tu postoji kao temeljna stvarnost. Naime standardni model
je beznadno zaglavio, i to ne samo zbog kvalitetnih dokaza o
nepostojanju Higgsovog bozona[1] koji je bio zadnja šansa da standardni
model objasni koncept mase, tako da je time teorija superstruna dobila
značajan vjetar u leđa - ne nužno u svojem sadašnjem obliku, nego u
smislu smjera u kojem treba tražiti odgovore. To u osnovi znači da je
materija nešto što nastaje "titranjem" n-dimenzionalnog entiteta s vrlo
slabo definiranim parametrima, s tim da nije sigurno koliki je n, ali se
svi slažu da bi trebao biti veći od 10.

Dakle cijela "materijalistička" fizika je nešto što se dešava na jako
visokoj razini apstrakcije i radi s "inženjerskim prividima" poput
"klasičnih" čestica, a sve to skupa ima istu ulogu kao i klasična
mehanika u usporedbi s relativističkom mehanikom: to je samo
aproksimacija za specifični slučaj zakrivljenja prostorvremena.

Zašto je sve to relevantno? Naime, tu onda dolazimo do onoga o čemu sam
pričao prije par dana, pa se onaj umišljeni priglupi vol Dejanović tome
rugao - naime, ako objašnjenje fenomena materije treba tražiti u
višedimenzionalnom prostoru, i ako te dimenzije nisu nužno cjelobrojne,
nego realne, odnosno fraktalne, to bi moglo dati jako dobra objašnjenja
za puno stvari, s tim da si tek pomalo slažem te stvari u glavi, i samo
imam jak dojam da je rješenje u tom smjeru, ali to rješenje mi još nema
egzaktna svojstva, osim što su neki od rezultata tih razmišljanja tako
krvnički opičeni da s njima uopće ne želim izlaziti van prije no što
budem siguran. Recimo, jedna od teorija s kojima radim se jako naslanja
na moju staru teoriju razina stvarnosti[2], i to na takav način da
"složenost" kao apstraktni koncept tumačim kao spontanu manifestaciju
fraktalne, dakle ne-cjelobrojne, naravi prostorne geometrije, u smislu
da je opaženo povećanje složenosti u svemiru kroz vrijeme zapravo samo
"rast" na nekoj koordinati, onako kako se kozmološka konstanta, odnosno
ekspanzivnost svemira, može pratiti kao manifestacija geometrijske
funkcije n-dimenzionalnog hiperboloida, odnosno deSitterovog prostora.

Dakle, daleko od toga da je "svijest samo manifestacija materije",
zapravo su pojava svijesti i samosvjesti u materiji jednako odraz više
stvarnosti kao formiranje same materije, dakle materija je početna faza
a svijest je zrelija faza.

Ali to nije onaj dio koji smatram opičenim. *Stvarno* opičeni dio te
fizike nastupa kod objašnjavanja mase, i korelacije mase s drugim
koordinatnim osima, ali o tome ne bih.

==========
[1]
http://news.yahoo.com/cern-higgs-boson-god-particle-likely-does-not-172205263.html
"Scientists have discovered why the infamous Higgs boson particle, also
known as the “God particle,” has been so hard to find: it probably
doesn’t exist. This disappointing proclamation comes from scientists at
CERN, who told the crowd at last week’s Lepton-Photon conference in
Mumbai, India, that their research shows a 95 percent probability that
the hypothetical Higgs boson particle is nothing more than a figment of
our imagination."
[2] http://www.danijel.org/index.php?id=clanak&articleID=97&pageID=2
http://www.danijel.org/index.php?id=clanak&articleID=122&pageID=2

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk6j4ncACgkQU8G6/NHezOerXACdE/ZgpZjaTYsqk5HQ9QemwLGo
BOcAoKvZQBPBahDAT7CyFN9GFBb9LO35
=fMaI
-----END PGP SIGNATURE-----