-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Prije par dana sam pogledao film Thor, za koji sam očekivao da će biti
bezvezno sranje, a ispao je čak dosta zanimljiv, pogotovo ako ga gledaš
kao alegoriju i metaforu, onako kako bi i inače trebalo iščitavati razne
legende i bajke. Jedna takva odlična alegorija je situacija u kojoj
Thor, sin Odinov, napravi sranje, i otac mu oduzme moći i izbaci ga iz
Asgarda na Zemlju - oduzeo mu je njegov čekić, oklop, moć, neranjivost,
i pretvorio ga je u običnog čovjeka da ga nauči skromnosti.

E sad, zanimljivo je kako na njega reagiraju ljudi. Recimo, troje
znanstvenika doslovno vidi kako se materijalizira Einstein-Rosenov
koridor, dakle privremena crvotočina, i lik iz toga ispada pravo pred
njihov auto, a kad ga pitaju tko je, i on im veli, prva stvar koja njima
padne na pamet je da je lik lud, onesvijeste ga taserom i odvezu ga u
bolnicu. Ono, da, baš svaki dan se luđaci pojave usred privremene
Einstein-Rosenove crvotočine u pripizdini usred pustinje i vele da su
Thor, sin Odinov, i zazivaju Heimdalla da otvori Bifrost. Instinkt je da
kad netko veli da je Bog, a izgleda kao čovjek, on mora biti lud unatoč
tome što si ga našao usred privremene crvotočine, dakle svi dokazi
govore da je prenesen s neke ekstremno daleke točke u prostoru a možda i
iz paralelnog svemira.

Ali kad lik ponovo dobije svoje moći nazad, onda su naglo svi na
njegovoj strani, svi mu sve vjeruju i sve je super, naglo više nije lud.

Gledao sam to i osjećao nevjerojatan deja vu.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk6Wv5YACgkQU8G6/NHezOe75ACg7xlAIuaniQjTVxW1wC/JvoMx
O4QAoNoHcSkTAULNkMNTdLYqRbnGuW4a
=EfWq
-----END PGP SIGNATURE-----