-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 10/03/2011 12:06 PM, Ratko Jakopec wrote:
> http://www.poslovni.hr/vijesti/europski-put-prema-smrti-187610.aspx
> 
> Nije mi baš jasno kako ostvariti oporavak privrede uz rezanje prihoda što
> zapravo znači rezanje potražnje, a za razliku od prije, to se sad ne događa
> samo kod nas nego i u zemljama u koje bi trebali izvoziti. Meni se čini da
> je u takvim uvjetima produbljenje krize nužno. 

Štednja nikad nije bila dobar recept za izlazak iz krize. Naime da bi
izašao iz krize, daleko je korisnije početi više zarađivati, a
zarađivanje znači ulaganje u razvoj i obrazovanje, stvaranje novih
znanja, tehnologija i proizvodnih kapaciteta, te otvaranje novih
tržišta. Pokušavati to napraviti u mentalitetu štednje i redukcije
rashoda je otprilike kao da ideš istovremeno držati redukcijsku dijetu i
dizati utege. Pa ubit ćeš se. Dakle stvar je u tome da je potrebno nešto
promijeniti s prihodima i rashodima i njihovim omjerom, a blesava logika
na koju svi prvo skoče, a koja govori da treba štedjeti i marljivo
raditi, to vodi u katastrofu.

Ono što je potrebno je eliminirati beskorisne rashode, dakle kupovanje
gluposti radi poziranja, i treba povećati korisne rashode, dakle
ulaganje u stvari koje će donositi novce. Isto tako, nije dovoljno
"marljivo raditi", koji puta je bolje stati i razmisliti zašto ono što
radiš donosi tako malo novaca, maknuti se iz kolotečine i prestati se
vrtjeti u kotaču kao hrčak. Dakle bolje je stati i razmisliti, pogledati
što radiš dobro, pogledati što radiš krivo, promijeniti pristup,
uglavnom promijeniti ustajalu žabokrečinu na prihodovnoj strani koja
vrlo često nastaje kad posao koji dulje vrijeme radiš u međuvremenu
presuši, zato što je tržište otišlo drugdje, i ono što je nekad bilo
profitabilno sad više nije. To je problem kod nas: imaš babe koje rade u
nekoj tvornici tipa Kamenskog koja je zadnjih 20 godina na rubu
propasti, i svi rutinski rade svoj posao za sve manje i nesigurnije
plaće dok u nekoj točki cijela stvar naprosto ne stane, a onda se pitaju
"što ćemo sutra". A jebite se, trebale ste se to pitati prije 20 godina,
od čega ste prije barem 10 trebale prijeći na drugi posao dok je još
vrijeme. Neki ljudi su baš retardirani, toliko se hipnotiziraju
svakodnevnom rutinom da nemaju sposobnost odmaka od nje i sagledavanja
šire slike, dakle smjera u kojem to sve skupa ide, tako da ne reagiraju
na vrijeme i umjesto toga se nerealno tješe nekakvim "pozitivnim
razmišljanjem" na temu "ma bude dobro". Ne bude dobro. Mrzim kad se
odrasli ljudi ponašaju kao djeca i smatraju da negdje postoji nekakav
roditelj koji će se pobrinuti da im bude dobro.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk6JjEgACgkQU8G6/NHezOed/wCfau07dUVbO7kyUCx046+Uq9AH
GlwAoLskk5VQlgOcCUtKPzeFYNDBq3B/
=YIsP
-----END PGP SIGNATURE-----