-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 09/18/2011 01:23 PM, Benthic wrote:
> On 18.9.2011. 8:22, Danijel Turina wrote:
>> On 9/18/11 8:14 AM, Benthic wrote:
>>> On 18.9.2011. 7:50, Grizzly wrote:
>>>>
>>>> http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Neka-pati-koga-smeta-ali-socijalizam-je-bio-bolji
>>>
>>> Bio je bolji dok se moglo živjet od kredita i nerada, a onda su računi
>>> došli na naplatu.
>>
>> Ti to opisuješ socijalizam ili razdoblje nakon 90-te?
>>
> 
> Do 90-ih. Sjeti se samo: Yugo America, pa tko bi kupovao to smeće.
> Jedino u jugi, kad su sve ostalo digli carinama.

Naime, razdoblje nakon 90-te bih ja opisao istim riječima: življenje od
kredita i nerada, nakon čega su računi došli na naplatu.

>> Inače, slažem se s Jandrokovićem da bi Hrvatska ekonomski bila na razini
>> Austrije da nije zaglavila u raznim Jugoslavijama, pogotovo onoj
>> socijalističkoj, ali što je tu je. Socijalistički mentalitet je nešto
>> što se teško miče iz glave; dovoljno je pogledati spori napredak istočne
>> Njemačke nakon reintegracije.
>>
> 
> Skandinavski socijalizam. Da, ali to je nešto sasvim drugo.

Reklo bi se da je to jedna od mogućih razvojnih faza društva, ali koja
je moguća samo kad se poklope uvjeti.
To je ono u čemu je Marx griješio: on je mislio da postoji samo jedan
mogući ishod, a ja se mogu sjetiti njih barem pet.

1. socijalistička revolucija koja kreira diktaturu
staljinističko-maoističkog tipa (primjer: istočni blok pod utjecajem
SSSR, Kina, Kuba...)
2. sindikalna organizacija radnika koja definira rad kao veliku silu u
društvu koja zajedno s kapitalom formira zakonodavstvo (primjer: SAD),
ali s velikim socijalnim razlikama uslijed jako niskog stupnja regulacije
3. kapitalizam azijskog tipa; korporacije organizirane kao
konfucijanističke obitelji u kojima su radnici poslušni a vođe osjećaju
osobnu odgovornost za dobrobit svih u kompaniji, do razine samoubojstva
ako pogriješe (Japan, Koreja...)
4. kapitalizam francuskog tipa s jakim utjecajem socijalističkih
elemenata, jakom socijalnom državom, visokim porezima, visokim stupnjem
prava i jako angažiranim radništvom
5. besklasno društvo skandinavskog tipa s vrlo malim vertikalnim
socijalnim razlikama, socijalno odgovornom vlašću i ravnomjernom
raspodjelom bogatstva

Marx apsolutno ništa od toga nije predvidio zato što je on stvorenje 19.
stoljeća, i uslijed svojih ograničenja nije bio u stanju sagledati
tadašnju situaciju kao tek lokalni privid, nešto što postoji samo u vrlo
ograničenom skupu okolnosti, a nipošto nije logički rezultat nekakvih
povijesnih trendova, kako si je to umišljao Marx. Naime "prvobitna
akumulacija kapitala" oko koje je on napravio cijelu teoriju zapravo
uopće nije univerzalna pojava, nego specifičan slučaj. Recimo, u
Norveškoj nije došlo do te vrste socijalnog raslojavanja kad su našli
naftu, nego su novce ravnomjerno podijelili kroz populaciju, dakle nije
se desilo ono što se desilo u Engleskoj na početku industrijske
revolucije, kad su radi uzgoja monokultura zemljoposjednici potjerali
kmetove sa zemlje i tako kreirali proletarijat. Dakle Marx je zapravo
jedan jako kratkovidni a uobraženi lik, tipičan za filozofije moderne,
koje su sve redom imale visoko mišljenje o svojim dosezima a zapravo se
to sve pokazalo kao mućak. Jedan takav mućak je materijalizam, dakle u
osnovi atomistička, deterministička teorija materije, koja se u 19.
stoljeću činila jedinim razumnim rješenjem, a što se zapravo pokazalo,
da se u 21. stoljeću sve to raspalo kao magla, i materijalizam je
totalno oboren kao teorija. Dakle ne samo da ne postoji determinizam
fizikalnih zakona kakav se onda zamišljao, nego ne postoji ni atom kao
nedjeljiva čestica materije, standardni model se nalazi pret potpunim
obaranjem i jedino što se čini izglednim rješenjem je nešto na temu
superstruna, dakle višedimenzionalnih neopipljivih entiteta čije
"vibracije" kreiraju materijalne pojave u skladu s kompleksnim
matematičkim funkcijama, što više liči na heraklitovske koncepte s
harmonijama, vibracijama i neprekinutim tokovima, nego na demokritovski
atomistički determinizam, na koji su se u 19. stoljeću strašno palili i
koji se činio dokazanim.

Jedan od velikih problema modernističkih teorija je u tome što one jako
vjeruju u linearni determinizam. One smatraju da postoji "nužnost" zbog
koje stvari nastaju, i da iz a nužno slijedi b, a iz b nužno slijedi c.
Modernizam ne razumije koncepte poput kaosa, nelinearnosti i sl., jer su
to koncepti koji su razvijeni tek u 20. stoljeću. Modernizam odlikuje
koncept vremenske crte na kojoj je sve jasno, sve nužno slijedi jedno iz
drugog, i ta zabluda je ono što sljedbenicima modernističkih teorija
daje toliko samouvjerenosti da su spremni pobiti desetke milijuna ljudi
samo da bi isfurali neku svoju ideju. Oni naime smatraju da je "neupitna
znanstvena istina" da se stvari moraju odvijati kako su oni to sebi
zamislili, a da se ne bi previše čekalo prirodu, oni će malo požuriti
proces.

Nažalost, dosta ljudi još uvijek živi u 19. stoljeću i vjeruju u zablude
koje su tada nastale, a u međuvremenu su se pokazale ili neodrživima,
ili pak lokalno važećim aproksimacijama.

Nesreća s marksizmom je u tome što je ta glupa i plitka teorija imala
ogroman utjecaj na društvo, u smislu da je izazvala zaostajanje u
razvoju država s milijardu ljudi, i dovela do genocidnih pojava poput
staljinizma koje su desetke milijuna ljudi stajale života, što je po
štetnosti čini posve ravnom nacizmu.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk512+YACgkQU8G6/NHezOcAwACg8Zg1QBNuvZfd4VmrfvvgckfS
t+wAoJFl5sUXaIsPgUEg9VogsV2cori8
=dSxK
-----END PGP SIGNATURE-----