On Wed, 1 Nov 2006 07:13:19 +0100, Škudar wrote:

>> Zbog laganja je izgubio
>> pamcenje, pa vise nije u stanju razlikovati produkte svojeg prljavog
>> astrala od cinjenica. Zbog silnih grijeha mu je konstantno
>> kompromitiran pranicki i astralni omotac, pa se ziv raspada. Kad tome
>> dodamo da on nikad nije rijesio svoje stvarne probleme, i da samo
>> dodaje grijehe na krive temeljne odluke, dobivamo to da on zivi u
>> apsolutnom paklu. Nema nade, perspektive, buducnosti, sadasnjosti, a
>> sasijekao si je i proslost, tako da je postao jedno ogromno nista
>> koje se sad raspada u svojim vlastitim proturjecnostima.
> 
> Bok.
> 
> Nažalost, većinu stvari iz gore navedenog opisa mogu primjeniti na sebe.
> Doduše, unatoč istim simptomima kod mene je razlog tome nekakav... nazovi
> "asketsko-asocijalno mizantropski" način života.
> I sad me interesira; kad se već jednom nađeš u takvoj poziciji, jel'
> situacija popravljiva, a ako i je, u kojem trenutku postaje nepopravljiva?

Ma popravljiva je, problem je u tome sto je sve manje vjerojatno da ces se
uopce pozeljeti izvaditi sto dulje vremena si u takvom raspadanju. Potrebno
je pregristi govno i poceti dovoditi u red jednu po jednu stvar, slicno kao
s nekakvim prljavim i zapustenim stanom. Na pocetku izgleda beznadno, ali
uz ulaganje odredjene kolicine energije to se da ne samo popraviti, nego
okrenuti u suprotnost, a iskustva sakupljena u tom sranju se daju
iskoristiti za korisne svrhe.

Problem sa Felixom je da je on dospio u ovo jadno stanje zato sto je
odbijao odbaciti svoje govnarije kad su one postale jako ogranicenje
daljnjeg napretka, a sad nakon godina valjanja u govnima i sustavnog
rezanja svega sto bi ga moglo izvaditi nije bas da je u boljoj poziciji.
Eventualno, ako skuzi, trajno ce se izlijeciti od svojeg "unutarnjeg glasa"
i "feelinga", odnosno bahate egocentricnosti koja sve procjenjuje po tome
sto se njemu cini.

On je svojedobno dosao u tocku u kojoj je mogao rascistiti sa svim tim
sranjima iz svojeg prijasnjeg zivota, radio je s "gornjim domom" anahate, u
smislu da ne prosudjuje, ne ogranicava, ne klasificira ljude po svojim
sranjima, nego funkcionira prozracno, transparentno i u visokom ljudskom
spektru. Znam da je to nepojmljivo recimo Elvisu koji ga zna sada i vidio
je kakvo je od tog covjeka nastalo govno, ali nije on uvijek bio takvo
govno, bilo je razdoblja kad je to bio covjek u onom visem smislu. E sad,
rasciscavanje s tim nizim stvarima i prebacivanje na vrsni spektar anahate
trebala je biti samo prijelazna faza u kojoj se njemu cak poceo na trenutke
aktivirati donji spektar visuddhe. E sad, problem s visuddhom je da ona ima
to svojstvo da izvlaci sve zaostale i nerijesene stvari iz sustava,
otprilike na onaj nacin na koji se ljudi pripremaju na smrt i rasciscavaju
racune sa svojim zivotom. Tu je Felix pukao - on je dosao u tocku da mora
mijenjati stvari, radikalno; dosao je u tocku u kojoj je vidio da je sve
sto je prije radio krivo, da je sve cemu su ga ucili hrpa gluposti, a sve
te stvari su hranile njegov golemi ego i ako bi ih odbacio, ne bi vise
mogao glumiti da je nekakva faca nego bi morao priznati da je totalno
sjeban i krenuti od nule. To je tocka u kojoj se on prelomio i zakljucio da
mu je jednostavnije ta svoja sranja proglasiti za duhovnost; samo se
okrenuo kao novcic na suprotnu stranu. Nije to bila jedna odluka, nego
kruna niza od nekoliko mjeseci uzastopnih odluka, gdje bi pred njega bilo
stavljeno "ispravno" i "poznato", a on bi uvijek birao "poznato", i zato je
bio zakopan pod sve vecom hrpom smeca. Ono sto je on bio preblesav za
shvatiti, a sto sam mu ja onda objasnjavao, je da je tocno to proces
inicijacije u vajru - suocavanje s krivim mehanizmima i njihovo
odbacivanje. Problem je bio u tome sto netko pametan u takvoj situaciji
bira novo, visoko stanje nadljudske cistoce i svoje tijelo skupa s njegovim
ogranicenjima i sklonostima predaje plavom ognju, a Felix je radio obrnuto
i sve vise se zakopavao u poznato, tjelesno i staro. Nije jedini koji je to
napravio, jedna moja ucenica je to isto napravila prije par mjeseci, kad je
dosla na rub prosvjetljenja ali kao zadnji korak je trebalo rascistiti sa
starim, nerijesenim racunima i motivacijama. Kad je popustila podsvjesna
blokada, ispalo je da je zelja za prosvjetljenjem bila samo sredstvo za
dobivanje tih stvari koje je potisnula ispod praga, kompletno se okrenula i
nisam imao drugog izbora nego ju prepustiti tome i odrezati svaki kontakt,
buduci da mi je "przila" klince kroz astralne linkove, a i ostalima ovdje
je radila konstantna sranja. Kasnije se ispostavilo da je ta "alternativna"
osobnost pospremljena u nesvjesnom podrucju citavo vrijeme radila gadna
sranja, i kad sam ju otpilio prakticki je svima svanulo sunce, i tek u
retrospektivi se vidjelo koju je ta ludnicu pravila posvuda i svima. 

Ljudska psiha je komplicirana stvar. S jedne strane britve mozes imati
najvise postignuce, ali s druge strane je pad u najnizi pakao. Sve do
samoga kraja moguca je kriva odluka, koja funkcionira tako sto naprosto u
trenutku okrenes stranu i apsolutno sve protumacis na drugi nacin, a sve
pozitivno sto si napravio onda postane nakovanj koji te dublje sjuri u
pakao. Velika propast je, ocito, uvijek druga strana mogucnosti velikog
uspjeha. Ja sam na takav nacin ostao bez nekoliko ucenika, koji su se u
nekoj tocki okrenuli, sto zbog straha od odbacivanja poznatog i "sigurnog",
sto zbog nedostatka stvarne zelje za prosvjetljenjem, sto zbog
ogranicavajucih definicija sebe koje nisu bili spremni napustiti. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/