On Wed, 14 Nov 2007 17:17:34 +0100, Den wrote:
>> Mene ti baš briga za publiku koja sudjeluje u kulturnom životu. Ja knjige
>> nisam pisao da bi ih čitale budale koje posjećuju izložbe, predstavljanja
>> knjiga i slična "kulturna zbivanja", pisao sam ih da bi ljudi koji žele
>> postići prosvjetljenje imali alat i most koji ih tamo može dovesti. Za
>> jezičke stručnjake, kulturne ljude i općenito ljudsku zajednicu me zaboli.
> 
> Što je to "kulturni život"? 

To je ono što preostaje ljudima koji su zaboravili Boga, pa nemaju duhovni
život.

> Malograđanština
> i snobizam kulturne kvazielite zauzimaju samo jedno od više područja
> kulturnog života. 

Je, a preostali prostor zauzimaju licemjerje i taština.

> I usput, ne prigovaraju tebi za Gitu i ostalo "akademici" elite, nego
> kvazielite.

Elita u mojem smislu su Ramakrišna i Vivekananda. Ako mi takvi štogod
prigovore, posut ću se pepelom. 

>> Želim im da im se desi što i dinosaurima. Eto, nadam se da je ovo bilo
>> dovoljno jasno i jezgrovito. :)
> 
> Prejasno i prejezgrovito. :)
> Stekao sam dojam da si reagirao pomalo s razočaranjem i povlačenjem na moju
> zadnju poruku, a nisi trebao, jer bila je ono što je Biljana nazvala "trick
> question" ;) 

Ja sam stekao dojam da smo razgovarali ozbiljno, dakle o mogućnosti da se
kroz riječi manifestira nešto više, a iz tvoje poruke sam stekao dojam da
se ti krećeš u miljeu kojeg bih opisao kao ustajalu baruštinu salonskih
duhovnjaka i intelektualaca, čija kompetencija se sastoji od toga da su
jedni drugima podijelili titule i međusobno se "priznaju", a bez ikakve
stvarne duhovne kompetencije u apsolutnom smislu, dakle da to nisu ljudi
koji su prošli yogijski trening i transformaciju svijesti, te na temelju
toga nešto znaju. Od salonskih intelektualaca mi se diže kosa na glavi,
njih smatram sodomom i gomorom, oni su mi ogromna sablazan koja od
duhovnosti pravi neku vrstu kazališta i sfere akademskog interesa, koja
duhovnim učiteljima pristupa kao "filozofima", a svetim spisima kao bitnim
kulturnim i umjetničkim djelima. Ukratko, ne samo da sam alergičan na
spomenutu pojavu, nego je držim najnegativnijim oblikom bezbožnosti.
Duhovnost nije lagani sport za dokone intelektualce, duhovnost je krvav
posao u kojem je potrebno proći kroz mnogo užasnih stvari, o sebi naučiti
mnogo užasnih stvari, te umrijeti i ponovo se roditi na mnogo načina. To je
križni put i Golgota, to je trpljenje, poniženje i smrt, ali to je i
uskrsnuće u slavi i moći. Nije to zajebancija, pa da bih ja čitavu stvar
toliko malo cijenio da za mišljenje pitam par dokonih prdonja koji o sebi
imaju visoko mišljenje zato što redovno piju kavu u prostorijama teozofskog
društva, bili su na svim predavanjima nove akropole, čitali su Steinera, i
upisali klince u waldorfsku školu. 

> Zanemaruješ da zapravo ne razgovaramo o Giti i kvaliteti
> prevoda, nego oboje koristimo kao sredstvo, izliku da bismo nešto
> rekli o konceptu latinskog mišljenja. 

Meni je taj koncept latinskog mišljenja odavno poznata stvar, s tim da sam
ga bitno detaljnije razradio u komentaru yoga sutre, tamo gdje se govori o
samskarama. Dakle ne vidim zašto bi se o tome imalo toliko raspravljati,
ako nećemo stvarno ozbiljno napasti problematiku energetskih struktura koje
tvore um.

> Dakle ovako: kako ocijeniti je li neki prevod, na primjer tvoj prevod Gite,
> užasan ili samo loš ili je dobar ili možda još bolji? Kako znati je li se
> kod prevoda došlo do pravog značenja bilo kakvog starog teksta ili svetog
> spisa, i može li se to uopće postići? 

Ja ti tu imam pravi odgovor, a ti smišljaj koji bi bio krivi. Pravi odgovor
je da je sveti spis, odnosno sveti prijevod svetog spisa, tekst koji
proizvodi iskustvo svetosti u kvalificiranom čitatelju. 

> Što o tome kaže kulturna elita, a što
> kvazielita o kojoj ovisi previše toga na kulturnoj sceni, to jest o kojoj
> ovisi u kojoj ćeš mjeri i na koji način doprijeti do udaljenih ljudi koji,
> kako kažeš, žele prosvjetljenje i alat i most koji ih tamo može dovesti, a
> ne posjećivati isprazna kulturna zbivanja?

Reklo bi se da me za dotične zasvrbi, jelte. Poznato mi je kako razmišljaju
i zašto tako razmišljaju, a kad evolucijski sazriju neće više tako
razmišljati. Ne vidim zašto bih se ja morao previše baviti ljudima koji
nisu ciljana publika mojih tekstova. Ja ciljam na one koji već nešto
osjećaju, a ja im eventualno mogu dati instrumentarij daljnjeg spoznavanja
u tom smjeru. Oni koji ne osjećaju ništa neće osjetiti ništa ni iz mojih
tekstova. Pokušajem da nešto približim takvima to bih morao reducirati do
točke na kojoj to više nije ništa osim kože i kostiju.

> Na isti način je Bhagavad Gita NOSITELJ duha samog teksta, njegovog
> sadržaja. 

Gle, tebe tu opasno puca logoreja i bojim se da mi do ničega nećemo doći
ako ti ne počneš sažetije misliti, jer osjećam pritisak u glavi od napora
da u tvojim golemim tekstovima pronađem poantu, otprilike kako bi me
boljela pluća da na Everestu pokušam disati bez boce s kisikom, jer je zrak
prerijedak da bi bio od koristi. Ja sam navikao na jasne i sažete tekstove
koji prenose ideju na jezgrovit način, a ovi tvoji su tome suprotnost.
Pretpostavljam da imaš erogene zone na vrhovima prstiju, pa da ti njihova
stimulacija prilikom tipkanja pričinja zadovoljstvo, jer drugu moguću svrhu
tih tekstova ne vidim. :)

Idemo mi to ovako sažeti. Gita je spis koji ima više slojeva. Tu postoji
očigledno značenje koje će biti razumljivo nekome tko razumije jezik na
kojem je pisana, i to je prvi sloj. Drugi sloj je pjesnički, jer Gita, osim
što je po formi upanišad, također je i svojevrsna pjesma. Treći sloj je
intelektualni, postoji umni sadržaj koji je moguće shvatiti. Četvrti sloj
je suptilni duhovni, "eterički" okus koji prožima tekst i kojeg je moguće
"piti" čitajući Gitu, onako kako se u kečari mudri pije nektar blaženstva.
Peti sloj nastupa nakon četvrtog, kad pijenje nektara blaženstva teksta
urodi kozmičkom sviješću, vizijom Boga koji je ovdje sada prisutan, koji Ja
Jesam, onkraj stvari i temelj svih stvari. 

Eto to su slojevi i značenja Gite, i te slojeve mora sadržavati i dobar
prijevod.

-- 
http://www.danijel.org/