On Sat, 19 Mar 2005 21:40:26 +0100, Tomislav Portada wrote:
>> [1] Prana, astral, mental - ukratko, bilo koja nad-materijalna razina, s
>> tim da je niza uglavnom preduvjet za visu, dakle potrebno je uspostaviti
>> piramidu odozdo prema gore, pocevsi od prane, preko astrala, mentala itd.
> 
> Zanima me sto tocno znaci da materija ima sposobnost zadrzavanja suptilnog
> sadrzaja. Znaci li to da suptilni sadrzaj na neki nacin mijenja materiju i
> kakve je naravi ta promjena? 

Hm. Nisam siguran jesi li shvatio sto ja tocno mislim pod time. Recimo, 
proucavao si ove homeopate. Oni tvrde da jedna tvar moze ostaviti neki 
carobni i misticni otisak na drugoj tvari. To je budalastina, osim u smislu 
da se na jednu tvar preslika prana/astral s druge tvari. To je moguce, ali 
taj ucinak je iznimno slab, otprilike kao kad dvije magnetske trake drzis 
jednu kraj druge. Nije bas vjerojatno da ce se njihovi magnetski zapisi 
pomijesati. Ja pak govorim o efektu slicnom onome kad snazno magnetsko 
polje, recimo u glavi magnetofona, mijenja orijentaciju mikro-magneta na 
magnetskoj traci, i na takav nacin snima zvuk. Time se ne mijenja kemijski 
sastav trake, dakle uzaludno bi bilo pokusati kemijski analizirati tvar i 
ustanoviti sto se promijenilo, ali mijenja se magnetsko svojstvo cestica 
trake. Recimo to ovako: covjek je neka vrsta "magnetske" glave, sa 
sposobnoscu citanja i pisanja. On je istovremeno i izvor i detektor 
odredjenih suptilnih stanja. Izvor zato sto covjek kao cjelina nastaje 
sintezom duse i njenih energetskih ovojnica s fizickom materijom, odnosno 
predstavlja proboj duhovnog kroz materijalno. Ta sila proboja djeluje ne 
samo u covjeku, stvarajuci njegove misli i osjecaje, samosvijest, opazanje 
i sl., nego i oko njega, stvarajuci izvjesnu vrstu polja koje ga okruzuje. 
Stovise, usmjerenjem volje covjek moze upravljati tim poljem, usmjeriti ga 
prema drugim bicima ili fizickoj materiji, i tako ili osjetiti nesto, dakle 
percipirati suptilni sadrzaj, ili pak nametnuti, promijeniti sadrzaj, kao 
sto magnetska glava svojim snaznim poljem nametne sadrzaj traci. To je 
rudimentarno objasnjenje, ali mislim da dovoljno dobro drzi vodu kao 
analogija, da moze prenijeti osnovnu poantu. Ukratko, svaki covjek ce samom 
svojom prisutnoscu utjecati na astral koji prozima materiju npr. kreveta na 
kojem spava, stolice na kojoj sjedi, odjece i nakita koje nosi, te cak i 
cigli u zidovima kuce u kojo stanuje. Isto tako, te stvari po zakonu 
spojenih posuda utjecu na njega, i samo je pitanje intenziteta i vremena 
koje ce od tih polja prevladati. Cesto okolno polje nadvlada covjeka, i 
promijeni njegov astralni sadrzaj, ali jednako cesto covjek nametne svoj 
sadrzaj mjestu na kojem boravi. Takve stvari mogu imati sasvim zanimljiv 
oblik. Recimo, prije par godina sam se setao po Hvaru, po jednoj cesti koja 
je vise kozja staza nego cesta, i razmisljao nesto svoje. Odjednom, osjetio 
sam nesto gadno, astral neke od onih sugavih kuca i trulih baba koje unutra 
godinama i desetljecima nesto mrakuju i privlace astralne entitete koji se 
tim govnima hrane. Nesto totalno neocekivano, totalno razlicito od okolne 
prirode, pa sam pogledao okolo da ustanovim koji je to vrag. Nigdje nije 
bilo niceg bitnog. Onda sam slucajno pogledao dolje, na mjesto na kojem 
stojim, i vidio komade cigle, zbuke i betona, i zbrojio 2+2. Naime, na tom 
dijelu ceste je prije bila nekakva rupa, veliko ulegnuce, koje je netko 
popunio sljakom koja je preostala nakon rusenja neke stare kuce, na na 
samom materijalu je bio utisnut sav taj sugavi astral koji je ta osoba 
vrtjela po svojoj ludoj i tupoj glavi zadnjih valjda trideset godina. 
Dakle, cak i slabo energetsko polje prosjecnog covjeka u stanju je ostaviti 
iznimno trajan i dubok astralni trag na materiji, ako djeluje na tu 
materiju jako dugo. To je ono sto mislim kad velim da je snaga otiska 
proporcionalna vremenu. Kad velim da je proporcionalna intenzitetu, to hoce 
reci da ja mogu uzeti komad cigle koju je netko prosjecan tako prljao 
trideset godina, prisjetiti se necega visokog i mocnog, i to nametnuti tom 
komadu cigle takvom snagom, da kao prvo izbrisem prethodni sadrzaj, a potom 
utisnem svoj, takvog intenziteta da taj komad cigle neki ucenik moze 
koristiti kao nesto sto ce uzeti u ruku i sto ce u njemu aktivirati 
meditativno stanje. Na isti nacin mogu obraditi neki prostor, dakle ne samo 
mali predmet, i to unutar sekundi, najvise minuta. Dakle, stvar je fizika: 
imas polje promjenjivog intenziteta, a otisak je proporcionalan intenzitetu 
polja i vremenu izlaganja polju, a dosta bitnu ulogu igra stanje 
prijemcivosti materije. Recimo, sumnjam da je itko u stanju ista otisnuti 
na plamen ili plazmu, ali normalna materija na sobnoj tempraturi nije 
problem.

> Je li "suptilni sadrzaj" koji spominjes u nekoj
> vezi s onime sto se u znanosti podrazumijeva pod pojmom emergencije
> (skokova, "iskrsavanja")? Naime, porastom slozenosti nekog sustava, na
> prelasku iz nize razine u visu odjednom se iznenada pojavljuju neka sasvim
> nova svojstva koja ne mozemo predvidjeti na temelju poznavanja samo nize
> razine, npr. kada prelazimo s razine subatomskih cestica na razinu atoma,
> zatim s razine atoma na razinu molekula, pa s razine molekula na razinu
> bioloskih sustava - svojstva slona, hrasta ili bakterije nije moguce
> predvidjeti iz svojstava molekula od kojih su sastavljeni. 

Takvo razmisljanje vjerojatno ima smisla ako bi netko htio objasniti pojave 
koje u covjekovom fizickom tijelu omogucuju svjesnu prisutnost visih razina 
stvarnosti.

> Pojava
> emergencije na neki je nacin odgovorna i za cinjenicu da postoji podjela
> znanosti na znanstvene discipline koje se bave razlicitim hijerarhijskim
> razinama: fizika -> kemija -> biologija -> psihologija -> ...(?) Jesu li
> mozda "prana", "astral" i "mental" tvoja imena za razine koje nastavljaju
> taj niz, dok ti je "materijalna razina" zajednicko ime za fiziku, kemiju i
> dobar dio biologije? 

Prana, astral i mental su razine stvarnosti, ono sto bi se moglo nazvati 
visim prostornim dimenzijama. Postoji vise razina stvarnosti koje su 
djelomicno diskretne, a djelomicno se pretapaju jedna u drugu, na vrlo 
cudne nacine koji mi nisu posve jasni. Ali u osnovi, kad ljudi govore o 
psihologiji, zapravo se bave proucavanjem elemenata astrala, a ekonomija se 
bavi pranickim odnosima, uglavnom astralnom pranom u asocijaciji s fizickim 
predmetima. 

> Moze li se, u tom smislu, reci da se sociologija,
> psihologija, filozofija, ekonomija, pravo i ostale drustvene znanosti barem
> djelomicno bave proucavanjem pranicke razine?

Uglavnom astralne. Prakticki nitko se ne bavi pranom kao takvom, uglavnom 
je svi podrazumijevaju kao sredstvo koje omogucuje rad s astralom 
(analogno, rijetki mare za novac kao takav, vecina zeli novac da bi kupili 
nesto sto im je bitno, dakle radi astrala). Hrpa prakticnih vjestina koje 
ljudi koriste podrazumijeva pranu, npr. naspavati se prije ispita, 
prosetati se po sumi da bi se "napunio energijom", takve stvari. Dakle ne 
radi se tu o nekakvoj teskoj egzotici koja nikome ne bi bila u iskustvu, 
nego o sasvim obicnim stvarima koje svi imaju u iskustvu, samo iza tog 
iskustva ne stoji razumijevanje principa i teorije. Isto tako, vecina ljudi 
ima sposobnost osjetiti astral, a oni koji tu sposobnost nemaju najcesce su 
rubni slucajevi psihicke bolesti, toliko obuzeti sobom da im je percepcija 
okoline ugasena. Isto tako, sposobnost percepcije je ogranicena suptilnoscu 
svijesti onoga tko pokusava percipirati. Svi ce lako opazati nize razine 
poput astrala. Ali, ako netko "zatitra" na ekstremno visokoj razini, recimo 
utka aspekte atmicke razine u mental, i to dovede na fizicki plan, to ce 
vecini ljudi biti totalno izvan dosega i neshvatljivo. Ako se stvar spusti 
kroz astral, oni mogu osjetiti da je astral zavibrirao, ali nece shvatiti o 
cemu se radi, promaknut ce im bit. To je recimo slucaj sa sofisticiranom 
umjetnoscu (ne govorim sad o raznim kvaziumjetnickim isfuravanjima). Da bi 
shvatio sto je umjetnik prozivljavao, moras biti na njegovoj razini, moras 
rezonirati na isti nacin na koji on rezonira, inace ce ti promaknuti puno 
toga. Zbog toga se zna desiti da netko u umjetnickom djelu percipira cisto 
estetski dio, a promakne mu emotivni i duhovni. Najgora kombinacija je kad 
je estetski dio tako jak, da ljudi percipiraju samo njega i nista drugo, i 
taj estetski dio im je dovoljan da nesto proglase umjetnickim djelom, a 
potpuno su slijepi za ono sto je stvarno bitno i zbog cega stvar vrijedi. 
Toga ima i u slikarstvu, i u glazbi, i u knjizevnosti; stvarno dobre stvari 
su dobre po svim planovima kroz koje se spustaju, ali ne percipiraju svi 
one vise aspekte. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/