On Wed, 21 Nov 2007 12:50:56 -0800 (PST), Marina Matesic wrote:

>>> tnx. cudno je to kako u mojoj percepciji svijeta do nedavno uopce nije
>>> postojala ideja vjere u vlastiti autoritet. Meni se podrazumijevalo da
>>> ja ne mogu biti autoritet i da je moja duznost da slusam druge i vrsim
>>> njihovu volju. To je kompletno bolesno i za izgovoriti. I ne mislim
>>> vise da su roditelji uzrok toga, to mi se sve vise cine kao moje
>>> brijacine i svjetonazori.
>>
>> You're getting close.
> 
> close to what? Zapravo mi puno toga promice.
> Recimo sto bi to bio zapravo vlastiti unutarnji autoritet?

Osjećaj da si ti vrhovni autoritet za oblik vlastite egzistencije. Ti si
general i vrhovni zapovjednik svog života. Ti si ta koja odlučuješ što ćeš
biti i što ćeš napraviti. Ta volja, samopouzdanje, čvrstoća i
nepokolebljivost su najbitnije stvari, jer bez njih nema svetosti. Kakav bi
to bio svetac, koji ne bi punom snagom, čvrstoćom, voljom, samouvjerenošću
i samopouzdanjem prijanjao uz Boga i birao ga vlastitom voljom, vlastitom
željom i snagom? 
Slab bi bio svetac koji bi osjetio Boga i odabrao Ga, ali bi se onda
pokolebao kad na njega puhne neki napuhani dripac poput Felixa. Tome služi
samopouzdanje, vjera u sebe, autoritet vlastite osobe. Svaki sustav koji to
u tebi ne razvije nije potpun i nije dobar za tebe, i u krajnjoj liniji
nije dobar nikome osim mrakovima.

> Razmisljala sam u busu (ja puno brijem, znam) da zapravo nikad nisam
> trebala skrivati svoj zivot i sve sto sam u njemu iskusila i da je to
> pogresno. Meni se uvijek cinilo da nije ispravno da ja o tome pricam,
> jer se onda odvajam od obicnih ljudi i stavljam u superiorniju
> poziciju. Zapravo, stvar uopce nije takva. Ja se skrivanjem odvajam,
> jer skrivanje podrazumijeva da ja automatski mislim da sam nesto
> posebno, pa eto krijem to od jadnih obicnih smrtnika. A nemam tu
> zelju. Naravno, nisam ukljucila strahove i nesigurnosti kao drugi
> razlog.
> 
> Druga stvar odakle mi ti svjetonazori? Stalno imam osjecaj da sam to
> jednim dijelom dovukla iz proslih inkarnacija, a drugim dijelom
> pojacala brijanjem po nekom cudnom krscanstvu i nekom mazohizmu nad
> sobom.
> Iako, neznam da li je to uopce potrebno znati.

Meni to izgleda kao kršćanska brijica iz prošle inkarnacije, nešto
katoličko na temu poslušnosti crkvi i šefu samostana, takvo nešto. Ne
razvijati volju i osobnost nego poslušnost, taj smjer. To je naravno
pogrešan smjer jer ne razviješ bitne elemente ličnosti i onda za nagradu
budeš rob nekome. Ne Bogu, nego najbahatijoj demonskoj budali koja ti je
najbliže i ima najmanje obzira.

-- 
http://www.danijel.org/