On Tue, 2 May 2006 14:45:20 +0200, Rade Zerjavic wrote:

>>  Na primjer, dosta termina u
>> psihologiji i psihoanalizi se mogu više ili manje mapirati na mističke
>> ili religijske termine, kako zapada tako i vostoka.
> 
> Zanimljiva konstatacija od nekoga koji se prije par postova sprdao s
> terminom astral. Astral je uglavnom ono sto se u psihologiji ili
> psihijatriji naziva psihickim prostorom, shvaceno kao dimenzija.

Ja ti to gledam iz cisto pragmaticne pozicije u kojoj mi nije bitno kako
netko nesto zove, nego je li fenomen stvaran i od koje je kvalitete. To ti
je kao s gravitacijskom interakcijom. Nije toliko bitno prenosi li se putem
gravitona ili se radi naprosto o zakrivljenju prostora, jer u oba slucaja
jabuke padaju sa stabla. Postoje dvije jako lose stvari: teorija bez prakse
(vidljivo u slucaju praznih religija bez duhovnog sadrzaja) i praksa bez
teorije (duhovno iskustvo koje iskusitelj nema kamo smjestiti, pa ili
poludi, ili potisne iskustvo, a u svakom slucaju ne gradi na iskustvu).
Manjkava teorija koja opisuje stvarno opazanje na nesavrsen nacin prakticki
je datost znanstvene metodologije, gdje se implicitno podrazumijeva
inherentna nesavrsenost teorije kao takve.
Da skratim, nagledao sam se totalnih govnara kojima su puna usta
sofisticiranih teoloskih koncepata, i sasvim OK ljudi koji nemaju nikakvu
suvislu duhovnu teoriju, tako da ne drzim previse do toga sto netko govori
i misli, sve dok nije sroljo. Ja sam teorijski model u koji uklapam
opazanje mijenjao i dopunjavao toliko puta da im vise ne znam broja, tako
da imam poprilicno opusteni stav po pitanju razlika u interpretaciji. U
krajnjoj liniji, jebe mi se vjeruje li netko u zivot nakon smrti, sve dok
zivi kao covjek. Veci problem ima onaj tko vjeruje u Boga, andjele, svece i
sto vec, a zivi kao svinja.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/