On Wed, 15 Aug 2007 16:02:22 +0200, NoordungNSK wrote:

>> Glede abuse službe, ti si živi dokaz da ona ništa korisno ne radi, jer da
>> rade, odavno bi te uklonili iz opticaja budući da si najgori troll kojeg 
>> su
>> newsi u HR ikada vidjeli.
> 
> Ja nikoga ne vrijeđam.

Ma kakvi. Tebi i Bakiji/Corwinu je uvreda stanje svijesti, nešto toliko
normalno da je uopće ne percipirate. Nekome vrijeđati ženu ili ga klevetati
najprljavijim insinuacijama je vama druga priroda, to je nešto što
tastatura sama tipka bez razmišljanja. A kad vama netko nešto veli, joj
uvreda, joj psovka, joj jadni mi. Osjetljivi ste ko pičkice kad vam netko
nešto veli, ali pričati viceve na temu s kim je zapravo sugovornikova žena
napravila dijete, to vam je "dobar dan". I onda se čudiš kad te nekakav lik
presretne na putu do doma i malo premlati, i ne možeš doći k sebi odakle to
pak sad, kad si ti pisao začahuren u svojem internet mjehuru fantazija u
kojem je sve virtualno i nema stvarnih ljudi. Što si ti misliš, da takve
stvari nemaju težinu, da nemaju posljedice, da se za to ne odgovara? Barem
karmički, ako već ne zakonski? Recimo, Bakija je godinama čisto iz prkosa
napadao moje učenike po newsima. Nisu to bili blagi ili povremeni napadi,
nego najgore sektaštvo, pokušaji da nekoga kompletno uništiš kao osobu sve
dok pod teretom traume ne promijeni mišljenje u tvoje. Takvo pranje mozga
nisam vidio ni u najgorim sektama, to je naprosto bez presedana. Svi mi
znamo, ili barem ja znam a vi ostali bi valjda trebali znati, da svaka
misao ostavlja trag i ima učinak, da svaka riječ ostavlja trag i ima učinak
još veći nego misli, da postoje suptilni utjecaji među ljudima koji
komuniciraju, da postoji zajedničko energetsko polje u kojem se ljudi
kreću, i da postoji odgovornost za vlastite misli, riječi i djela koja
utječu na druge ljude. 
Recimo, ja sam pratio što se dešava s mojim učenicima i kandidatima za
učenike. Svaki moj utjecaj na njih je neutraliziran od strane Bakije i
njegove ekipe i to višestruko - doslovno, imam dojam da su im od silne
snage mržnje i negativiteta tih ljudi ostale usađene misaone trase zbog
kojih bi imali osjećaj krivnje, nevrijednosti i izopćenosti kad bi
poslušali nešto što bih im savjetovao, uvijek bi im se u glavi javio mali
Bakija ili Tomislav sa svojim mišljenjem koje interpretira sve kao
sektaštvo i zombifikaciju.
Što se desilo? Ti ljudi nisu radili praktički ništa od onoga što sam im ja
savjetovao, zato što nisu imali utisnuto očekivanje traume u slučaju
neposluha. S druge strane, imali su utisnuto očekivanje traume u slučaju da
naprave nešto što bi moji neprijatelji kritizirali. Rezultat? Nesvjesno su
radili sve da "svojem unutarnjem Bakiji" dokažu da nisu sektaši i "borg
radilice". Zajebavali su se, isfuravali ego tripove, bavili se glupostima,
radili su sve suprotno od onoga što sam im savjetovao čim bi mi se makli iz
vidokruga. Imali su trajni unutarnji konflikt u glavi, stanje u kojem strah
od traume koju im konstantno nanose ovi mrakovi daleko nadilazi bilo što
pozitivno što su u stanju osjetiti s druge strane. 
Naravno, na duhovne divove poput Romane takvo nešto ne djeluje, budući da
ona ima iznimno moćna duhovna iskustva na koja se može referencirati, i to
ne samo iz ove inkarnacije. Ali većina drugih je imala vrlo blaga iskustva,
vrlo suptilna, koja bi trebalo godinama produbljivati da bi postala utabana
staza. Takva suptilna iskustva je vrlo lako pregaziti traumatičnom bukom,
isto kao što je lako Bacha pobijediti pneumatskim čekićem. S vremenom je i
to malo iskustava izblijedjelo, izgubili su se, ostali su im samo
najgrublji utisci i instinkt da moraju manifestirati što animalnije
ponašanje jer je onda Bakija sretan, onda on odobrava i ne nanosi traumu. 
Ja se od Bakije mogu trivijalno zaštititi, isto kao i bilo tko stvarno jak,
ali početnici ne mogu, nemaju dovoljno vještine i znanja, a zbog rane faze
u kojoj im je nanesena psihička trauma jako teško se mogu posložiti i
popraviti štetu. Ja sam savjetovao, ali više od savjeta ja ne mogu
napraviti, ja nemam pravo orati ljudima stazu traume u svijesti ako ne rade
ono što ja hoću. Bakija nema tih problema, on gazi gdje stigne, njega ne
zanimaju karmički zakoni i dozvole. 
I tako, većina ljudi koji su mogli nešto napraviti završili su s vrlo
ozbiljnim psihičkim traumama koje im iz svijesti sada govore da su luzeri,
da su smeće, da su razočarali Danijela, da je Bakija o njima imao pravo, da
su zakurac, i začahurili su se u svojoj rupi u petlji samouništenja, a
Bakija i takvi kroz astralne linkove njihovo energetsko krvarenje piju kao
zadovoljstvo, osjećaj uspjeha. Zanimljivo je da takvi znaju birati mete;
kad napadaju mene, uopće zapravo ne napadaju mene nego sliku o meni u
umovima učenika. Kad napadaju učenike, na jake i nedodirljive se praktički
i ne osvrću, ali na slabe se obruše kao hijene. 

Što je najveća fora u svemu? Takvi misle da je neuspjeh mojih učenika moj
neuspjeh, dokaz da sam ja luzer a oni da su imali pravo. Lako je imati
pravo kad stvaraš određenu realnost svom snagom kroz godine i godine svakog
dana. Takav se onda ne može praviti da je neutralni promatrač, jer ne
postoji neutralni promatrač. Ako si jaki faktor sa suprotne strane, onda
moraš priznati da si aktivno radio na postizanju sebi poželjnog rezultata,
nisi ti ništa promatrao. Ti si stvarao.

E sad, što se dešava kad ti uspije? Što se dešava kad stvarno uspiješ
sjebati nekoga? Kad mu usadiš posthipnotičku sugestiju induciranu traumom,
praktički ga zalockaš u PTSP, i on na temelju toga ponavlja obrazac koji si
mu usadio? Karmički sud je jedna jako neugodna stvar, zato što u njemu nema
ni milosti ni oprosta, beskrajno je precizan i svatko dobiva nagradu ili
kaznu za savršeno točno izmjeren svoj, i ničiji tuđi, udio u nekom djelu.
Ako si htio da netko propadne i radio na tome godinama iz egoističnog
cilja, bit ćeš kažnjen za duhovnu verziju pokušaja ubojstva ili ubojstva,
ovisno koliko si uspio u namjeri. A pokušaj ubojstva duše daleko je gora
stvar od pokušaja ubojstva tijela, tu su kazne malo gore sranje. Desi ti se
da se inkarniraš kao cvjetna livada skupa s kukcima, raspe ti se kohezija
koja te organizira u jedan entitet. Nije baš zabavno. Da ne pričamo o tome
da sam ja nekoliko puta bio na rubu smrti pokušavajući poništiti štetu i
vratiti učenike u normalno stanje, prenoseći oštećenja, kaos i
dezorganizaciju astrala na sebe, što je imalo poprilično gadne posljedice
po mene - i vrlo često ograničeni uspjeh, zato što Bakiju ništa ne košta
pucati nekome astralnim metkom u glavu, a mene jako puno košta popraviti
štetu, tako da je ta situacija asimetrična i neodrživa. Jedna budala može
baciti kamen u bunar, a nakon toga ga ni sedam mudraca ne može izvaditi.
Trivijalno je oštetiti nekoga, a užasno složeno i zahtjevno tu štetu
popraviti. 
Ali kazna za počinitelja zlodjela će biti okrutna i nemilosrdna, nikakvog
tu neće biti oprosta i kajanja, nikakvih suza i "nismo znali". 

-- 
http://dturina.pticica.com/