On Fri, 27 Oct 2006 22:00:57 +0200, Tom wrote:

> Kako ljudi koji vjeruju da se dusa nanovo i nanovo inkarnira, mijenja tijela
> kao nova  na svom putu ,  (a takvih cini mi, se ima mnogo),  gledaju
> na smrt i  na koji se nacin prisjecaju preminulih u svojoj familiji?

Pa, ja bih rekao da prisjecanje na umrle ima u svakom slucaju malo veze sa
stvarnom dusom te osobe, a najvise s ulogom koju je ta osoba imala u nasem
zivotu. Ljudi se dakle prisjecaju onoga sto im je netko znacio, a s dusom
ionako samo rijetki mogu doci u stvarni kontakt.
Sto se tice reinkarnacije, ona nije tako brz proces, da bi netko unutar
kratkog vremena zavrsio u drugom fizickom tijelu. Cesto izmedju dvije
fizicke inkarnacije prodje puno vremena, desetljeca ili stoljeca, tako da
se dusa osobe za koju se netko ziv moze sjetiti da je umrla po svoj prilici
jos uvijek nalazi na nekom od astralnih ili mentalnih svjetova.
Ja osobno grobove i groblja ne drzim posebno bitnima u procesu prisjecanja.
Ako se zelim nekoga prisjetiti, naprosto izvucem detaljno sjecanje, a u
grobu se ionako ne nalazi nista bitno. Na grob se moze gledati kao na
spomenik a ne kao "posljednje pocivaliste", pa onda formalno posjecivanje
spomenika moze imati nekakvog smisla, ali ja osobno ne vidim neku svrhu u
bavljenju necijim tijelom nakon sto ga je stanovnik, koji je zapravo bitan,
napustio.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/