On Mon, 28 Feb 2005 18:34:50 +0100, boris wrote:
>>> Samo od veselja da imas prava stvarno nemas nista ali mislim da je dobro
> sto
>>> ta prava uopce postoje, jer da ne postoje nebi ih mogao ni traziti niti
> se
>>> pozivati na njih.
>>
>> Pa i ovako se mozes pozivati na njih samo kad to odgovara onima koji ti ih
>> "velikodusno dopustaju".
> 
> Ovde sigurno pricas o namjestenim "pravima" za publiku i javne medije. Sto
> se tice stvarnih prava na njih ukazujes kada smatras da si u necemu zakinut,
> kao u tvom slucaju sa psihijatrijom. A iz toga se cak moze izroditi i
> protest i drustvena akcija. Psihijatri sigurno pricaju kako se u njihovim
> ustanovama ne krse ljudska prava, no bas im i ne odgovara kada netko zdrave
> pameti okolo prica kako su ga zakinuli u njegovim osobnim pravima, i tocno
> obrazlozi zasto.

To je vrlo blizu mehanizma kojim sam se uvijek koristio u borbi protiv
svojih neprijatelja, onda i sada: uspjesnost i sposobnost. Time sam
kriticare stavljao u neugodnu situaciju i okretao polugu protiv njih.
Teoretski i u idealnom slucaju, pretpostavljalo bi se da je covjek psihicki
zdrav ako nema bas ekstremno jakih razloga za vjerovanje u suprotno, ali u
praksi, psihijatri pretpostavljaju da je netko psihicki bolesnik ako nema
ekstremno jakih razloga za vjerovanje u suprotno. Slucajno, ja sam imao
upravo tako jake argumente. Zbog toga velim da prosjecan covjek ne bi imao
sanse. Ja sam u dva dana pod neurolepticima, koji prosjecnog covjeka
lobotomiziraju, procitao 900 stranica Krleze za lektiru i nakon toga
sljedeci dan polozio razredni ispit iz knjizevnosti u skoli. Unutar tjedan
dana procitao sam lektiru koju obicni klinci citaju godinu dana, ako uopce
citaju a ne prepisuju, jer im je "puno". I od toga sto sam procitao, vecinu
sam znao na pamet, zato sto imam skoro-pa-fotografsko pamcenje. Za citavu
godinu matematike, odnosno rjesavanje svih zadataka koje su ucenici
gimnazije rjesavali citavu godinu, plus sve zadatke iz zbirke, trebalo mi
je ipak dva tjedna; tako sam se naime pripremao za ispit, naprosto bih
ovladao u tjedan dana (dva za najteze predmete), citavim gradivom koje
ucenici uce godinu dana, i kad bih bio siguran da znam dovoljno, izasao bih
na ispit; svaki tjedan, za koje vrijeme su psihijatri gledali koja doza
neuroleptika je dovoljna da me onesposobi do razine da vise ne mogu stajati
uspravno. Takvu razinu sposobnosti cak ni ta ekipa nije mogla zanemariti.
Ukratko, ja sam iskoristio trik koji nije svima dostupan, s jedne strane
sam strpljivo izdrzao sva zlostavljanja kojima su me izlozili - a na takve
stvari sam uz svoje ljubljene roditelje odavno navikao, pa mi ovo nije bilo
neka novost - a s druge strane sam s ogromnom kolicinom prkosa naprosto
radio svoje. 
Obicno ne pricam o tom dijelu zivota, zato sto citavu stvar dozivljavam kao
nesto iz pradavne proslosti, bez pretjerane veze s bilo cim aktualnim, ali
buduci da se povremeno moji neprijatelji vole koristiti buzzwordima na tu
temu ("on je bio u ludnici" ili "on ti je poznati pacijent"), cisto da malo
pojasnim kontekst. Naime, njima se boravak u ludnici jamacno cini necim sto
bi me trebalo diskreditirati, ali stvari pocnu drugacije izgledati kad se
navede par detalja. 

> Tako da ti sam taj koncept uveliko koristis i podsvjesno racunas na njega, a
> pricas kako nije dobar.:)

Koji, koncept prava? Koja "prava" bi pomogla obicnom covjeku koji bi se
nasao u teskocama koje sam ja nadvladao? Da se razumijemo, ti pricas o
univerzalnim pravima, jednakim za sve. Takvih stvari nema. Nema prava koja
te stite kad si suocen sa stvarno gadnim sranjima. Koje pravo ce te,
recimo, stititi od siromastva? Mozes proglasiti "pravo" svakog covjeka na
materijalno obilje, ali koliko to "pravo" zapravo vrijedi? Mozes proglasiti
pravo covjeka na zdravlje, ali koliko to vrijedi covjeku koji ima rak ili
aids? Nedavno sam procitao cak i sprdnju gdje se netko poziva na "temeljno
ljudsko pravo" sterilnih zena na reprodukciju (u kontekstu umjetne
oplodnje), sto je biser stoljeca u ogromnoj konkurenciji.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/