On Thu, 16 Aug 2007 20:38:11 +0200, Martina Zagar wrote:
> "Danijel Turina"  wrote:
> 
>>On
>> je psihopat, i ti ga ne možeš shvatiti zato što si neurotična i razmišljaš
>> kao neurotik, a on je psihotičan i ponašanje mu daleko nadilazi tvoje
>> neurotične trzavice s umjetnim prisilama i podsvjesnim željama za njihovim
>> kršenjem. Sa svim tim svojim trzavicama i zdrkanostima ti normalno
>> razmišljaš, unutar tipičnih ljudskih parametara.
> 
> Ne znam sto bih ti rekla na ovo. Uvjerena sam da moja osobnost sadrzi sasvim
> dovoljno psihopatskih elemenata da moze pojmiti takvu vrstu bica jer gledam
> koja bi me vrsta impulsa, da ju pojacam ili pustim, odvela do ekstremnih
> ponasanja. 

Ne znam, nemam dojam da si stvarno u stanju shvatiti psihopate, i da je
upravo to razlog tvoje fascinacije njima. Nađeš si takvoga i onda ga
proučavaš zato što nikako ne možeš poloviti kako takvome mozak radi. Da ti
skratim muke - to ti je uzaludan trud. Tu ti u pravilu nema racionalnosti.
Pogledaj samo Elvisa. Kompletni kaos, nasumična iskrenja neurona mu
proizvode dojmove uvjerenosti, smisla, stvarnosti, emocije, što god hoćeš.
Ne vidim ja tu nekakve aspekte duše koji bi bili prisutni u tome, to meni
izgleda kao pokvareni stroj koji iskri i dimi se. Mozak otišao baj baj. Je
li od genetike, droga s kojima se hranio (LSD je naime poznat kao gadno
sranje, pa ako još ima i genetske predispozicije, kaj znaš), ili naprosto
od brijanja po nesuvislostima, to je sad uglavnom kokoš-jaje paradoks, ali
činjenica je da s takvim ništa ne možeš, to je kao da sretneš lika u
tramvaju koji te napadne da zašto ga pratiš, što ti imaš s njegovom
sestrom, i da te više nije vidio, jel jasno?!?
Nema tu ni razumijevanja ni shvaćanja, tu naprosto treba konstatirati da je
nešto puklo na razini žica i prekidača, pomiješao mu se mrežni i monitorski
kabel, ošo mozak ukurac.

> Ako je to samo neuroticnost, super za mene. :) 

Ja kod tebe vidim razne zdrkanosti i frustracije ali ništa ozbiljno. Ok,
ozbiljno je u smislu da ako se samo s tim baviš da budeš konstantno
nesretna i zdrkana, ali daj pogledaj za usporedbu Bakiju ili Elvisa ili
takvog nekog kome je mozak zadimio. Nebo i zemlja, ti si uz sve svoje
frustracije racionalna i posložena na neki normalni način, ali si zbog toga
nesretna. :)

> Psihopatologija
> vjerojatno nastane kad se izgubi i onaj zadnji kontakt sa stvarnoscu i
> otpuste zadnje kocnice. To mi nije poznato, zato mogu samo nagadjati kako to
> izgleda. Kad to velis za Felixa, nemam onaj osjecaj "to je to", kao kad
> govoris o drugim stvarima, pa mogu vidjeti tek kao koncept, a ne znam sto
> bih s tim.

Felix nije lud na način na koji je Elvis lud. Elvisu je mozak skuren, kako
mu struja pukne tako mu se nasumično mijenjaju aktivni elementi i imaš
kaos. Felix, on je druga priča, kompliciranija. On živi u odlijepljenom
svijetu u kojem je istina definirana kroz njega, dakle kakav on ima
feeling, i u tom svijetu pročitane knjige, pogledani filmovi i stvari koje
je negdje čuo za njega postoje kao ravnopravne stvarnim iskustvima iz
osjetilne domene, možda čak i jače. E sad, pazi ovo, ovo je još luđe
sranje. Kroz te izmišljene priče i filmove se on uspio zameditirati na neke
stvarne objekte iz mentala, odnosno višeg astrala, to si vrti i to mu je
"dom", prirodno stanje u kojem se osjeća sigurno. To ti je kao kad čitaš
roman i možeš osjetiti lik iz romana kao stvarnu osobu, i onda se nakon
nekog vremena te osobe sjećaš kao nekoga s kim si se družila, provela
lijepe trenutke - ili, u Felixovom slučaju, osjećala duhovnu pripadnost,
stanja, događaje itd. On živi u tim knjigama, ti likovi su njemu učitelji i
prijatelji, on je identificiran s njima, to su njemu stvarne stvari,
stvarni ljudi, stvarni događaji, njegova osobna sjećanja. A najluđe od
svega je da on kroz sve to meditira i nešto od toga stvarno i šljaka. 

-- 
http://dturina.pticica.com/