On Sun, 11 Nov 2007 21:50:52 +0100, Den wrote:

> "Danijel Turina"  wrote:
>> Ako sam ispravno shvatio, ti hoćeš reći kako jezik porastom egzaktnosti
>> vrši funkciju ograničavanja duhovnih aspekata čovjeka na sve uže područje,
>> sve do točke na kojoj je parametrima jezika već unaprijed sve definirano,
>> a
>> ljudski duhovni angažman se u toj točki svede na nulu ili skoro.
> 
> Da, ali to je vec feedback. Prvo se duhovni zivot mora toliko srozati da u
> jeziku nema više potrebe za duhovnijim elementima.

Mislim da je ovo ključno. Ja sam imao dosta problema prevoditi sa sanskrita
upravo zbog toga što je obično izvornik daleko bogatiji značenjem, postoji
mali milijun implikacija koje neka fraza nosi i to je teško preslikati.
Nije nemoguće, ali je teško. S druge strane, postoji više načina prijevoda,
a meni je možda najimpresivniji nelinearni, gdje gramatika i pravopis
ciljnog jezika nisu bitni. Svojedobno, još 1999. sam objašnjavao Romani da
mora revidirati sve što "zna", i pogledati što je u svemu tome stvarno
znanje, a što su samo interpolacije i prihvaćene ideje. Onda sam joj dao
prijevod prajnaparamita hrdayasutre koji sam namjerno napravio tako da
zadržava "logiku" izvornika, bez ikakve redukcije. Efekt je bio "gdje mi je
astral?"
Osim toga, sanskritske riječi često nose komplicirane slike, recimo
Kundalini se može opisno prevesti na engleski sa "the coiled one", a nosi
značenje zmije sklupčane na takav način da može sunuti prema žrtvi u bilo
kojem trenutku punom snagom, i upozoravajuće šišti. I sad ti to prevedi ako
si frajer, i shvati što misli autor kathopanišade kad veli "brahman je
velika strava, poput isukanog mača". To je najveći problem sa sanskritom,
poloviti slike koje su sadržane u tekstu i shvatiti što je pjesnik time
htio reći. To je ono što ja ne mogu objasniti Bakiji, on misli da se
sanskrit može naučiti na faksu i da je sveučilišni profesor sanskrita
kvalificiran za prevođenje takvih materijala. Može netko studirati sanskrit
dvadeset godina, ako ne zna kako razmišlja yogin koji ima iskustvo s
energijom koja je čista strava, rub smrtne opasnosti, pad preko provalije,
ledena strava moćnog, nepoznatog i uništavajućeg po sve poznato i kruto, e
ako takve stvari nije vidio, ne može shvatiti slike koje takvi tekstovi
prenose, promaknut će mu bit stvari, prevest će nekakvu siromašnu ljusku
teksta i dobit će katastrofu od prijevoda, kakvi obično i jesu takvi
"stručni" prijevodi koje pišu knjiški moljci. To je isto tako razlika
između mojih originala i Kneževićevih plagijata - moj tekst nije samo
tekst, on nosi određeni okus ekstaze, dodir moći, snagu koja je utkana u
riječi i probija kroz pjesničke nelinearnosti. Plagijat je suh kao
piljevina, bez vrijednosti, bez Shakti. U plagijatu nema himni Suryi i
Agniju koje se provlače kroz tekst, u plagijatu nema slave izlaska sunca
nad planinama, u plagijatu nema radosti zato što je Bog ovdje. Isto kako
Kneževićevi plagijati mojih tekstova ne valjaju jer nemaju Sile u sebi,
tako ni obični prijevodi svetih spisa nemaju vrijednosti, mora ih napisati
prosvijetljeni Majstor koji može prijevod nabiti onom Silom koja daje
svetost izvornom spisu. Takav prijevod je također sveti spis, a ne puki
prijevod svetog spisa.

-- 
http://www.danijel.org/