On Wed, 17 May 2006 10:05:05 +0200, Never wrote:
>>Problem je u tome sto je didjagnoza smisljena samo za ekstremne slucajeve
>>poput ratnih veterana, ali ona AFAIK stvarno obuhvaca i zrtve prometnih
>>nesreca, silovanja i sl., koje su nakon dogadjaja zalockane u obrazac.
>>Blaze slucajeve je teze dijagnosticirati, ali cak i u takvim blazim
>>slucajevima covjek moze biti totalno determiniran psihickom strukturom
>>(magicari bi rekli "larvom") koja nastaje kao posljedica traumaticnog
>>dogadjaja. 
> 
> Da...za ekstremne slucajeve... jer bi inace drustvu bilo tesko
> podnjeti 20-30% PTSPovaca s beneficijama koje im idu.
> Al dobro, sad vec pricamo o drustvenom sistemu sto je OT.
> Za ostale IMHO postoji psiholoska pomoc gdje ljudi mogu otici oko
> laksih problema. A tamo ih i salju centri za soc. skrb.

Cuj, vecina ljudi pati od posljedica trauma, te razlicitog stupnja stresa i
stresom uzrokovanih poremecaja u ponasanju. To je toliko cesto da se
prepoznaje kao "normalno stanje", iako se radi o blazem stupnju psihickog
poremecaja koji se u svojem ekstremnom stupnju dijagnosticira kao PTSP, ali
u tako ekstremnim slucajevima se uglavnom vise nista ne da napraviti, jer
je osoba totalno razjebana. Sa blazim stupnjevima se ljudi manje-vise
uspjesno nose, i ukoliko trauma prestane, nakon nekog vremena se spontano
iscijele. Traume zapravo uopce nisu tako grozna stvar kako se u kavanskoj
psihologiji stvara dojam, buduci da je neki stupanj traume nuzan za
formiranje cjelovite osobnosti. Nedostatak trauma u djetinjstvu,
primjerice, uzrokuje formiranje totalno nezanimljive i "bledunjave"
osobnosti koja zapravo citavo vrijeme funkcionira u nekakvom budnom snu, i
nikad joj se ne aktiviraju mehanizmi promisljanja o bitnim stvarima. Trauma
je zapravo odlican nacin da covjeka usmjeri na bitno; naravno, ako od nje
ne pukne. Problem su traume na koje covjek unutar svoje psihe nema
odgovora, s kojima ne zna sto bi poceo i kako bi s njima izasao na kraj,
ili generira disfunkcionalni odgovor. To onda uzrokuje iznimno jake
probleme, koji se dijagnosticiraju kao PTSP. Simptomatika ekstremnih
slucajeva je jasna - imas totalno puknutog tipa koji citavo vrijeme zivi u
flashevima iz rovova, iz kojih nije u stanju izaci i bilo sto zapoceti sa
vlastitim zivotom; on je osudjen na neprestano prozivljavanje proslosti s
kojom ne zna izaci na kraj, povuci crtu i poceti novi zivot. Blazi
slucajevi toga se daju vidjeti na newsima, gdje ljudi pod utjecajem stresa
i emotivnih trauma izazvanih uvredama i napadima od strane sadistickih
predatora promijene oblik ponasanja i prebace se u jako
ofenzivno-defanzivni nacin funkcioniranja, prikrivajuci svoja stvarna
svojstva, projicirajuci svojevrsni emotivni oklop kao vanjsku personu, i
preventivno napadaju kako bi izbjegli napad. To ti je ona situacija u kojoj
kakti nikoga nista ne jebe i svi su si cool i neranjivi i fino se
zabavljaju necijim proserima, a vidis da svi krvare iz astrala i ocajnicki
im treba pomoc. Takvo stanje je tipicni primjer socijalne patologije online
medija, koji apstrahira stvarnost do te mjere da ce se neki ljudi usuditi
ponasati na nacin koji bi bio nezamisliv u stvarnom zivotu, i doveo bi ih u
situaciju da isti cas budu izopceni iz bilo kakvog civiliziranog drustva.
Kao sto prije rekoh, iako je medij virtualan, povrede uzrokovane takvim
nasilnickim ponasanjem jako su stvarne.

>>> Ne.
>>> Aj rezimiraj ako ti se da... ak ne, nije posebno bitno za ovu
>>> raspravu.
>>
>>Probaj pogoditi na temelju promatranja. 
> 
> Ne bi bas probavao. Jer prema onom sto sam shvatio, ekipa tamo je
> beskorisna i smijesna.Magija nije neko previse "duhovno" podrucje
> prema nacinu shvacanja ljudi na toj grupi.Nema veze s yogom niti nekim
> stvarima s kojima se ti bavis? Ono ne kuzim? Sta isao si tamo cisto iz
> ... zabave?

Ne.
Zapravo se radilo o poprilicno slozenoj situaciji, u kojoj ja nisam
unaprijed znao cega tu sve ima, ali u osnovi se radilo o raspetljavanju
jedne jako patoloske situacije, koja je sada manje-vise razrijesena. Moja
uloga u toj situaciji je determinirana cinjenicom da je nekakva jako
izvitoperena slika o meni tamo koristena na vrlo cudne nacine, kako bi se
njome radilo zlo. Recimo, uocio sam vrlo cudnu spregu trojca
Felix-Bakija-Tomislav, koji su skuhali vrlo cudan savez, prakticki
sektaskog tipa, i koristili se uzasno podlim taktikama usmjeravanja grupne
svijesti u najnegativnije moguce silnice, a takva konvergencija
negativiteta se obicno uspostavlja usmjeravanjem na "neprijatelja", sto je
u ovom slucaju bio Elvis, ali zapravo su se u tome koristili nekim
izvitoperenim linkovima prema meni, kroz koje su svi skupa tocili sranja i
koristili ih kao neku vrstu astralnog oruzja. Ovo sto sam ja napravio tamo
i na ovoj grupi imalo je za rezultat dekonstrukciju tog sklopa, tako da je
sad atmosfera daleko prozracnija i normalnija, buduci da sad mrakovi
mrakuju sami za sebe i nitko ih posebno ne sljivi, a prije su na neki nacin
usmjeravali kolektivnu svijest velikog broja ljudi i radili jako ozbiljna
sranja.
Ti velis da je ekipa tamo beskorisna; to je istina, ali je zato iznimno
stetna i destruktivna. Korist nisu u stanju napraviti, ali stetu jesu. Kad
kazes da su smijesni, to je tvoj pokusaj da ih na neki nacin ucinis
neskodljivima, ali to ti u praksi ne funkcionira samo tako. Potrebno je
dosta raspetljavanja kako bi se takve ucinilo neskodljivima. Smijeh tu nije
nikakva obrana. Daleko bolji su iskrenost, otvorenost, priznavanje
ranjivosti i slicne stvari, koje rastvaraju zacarani krug kreiranja lazne
coolerske persone u odgovor na emocionalnu povredu. Jedno od mojih
najucinkovitijih oruzja protiv zlikovaca je iskrenost, u smislu totalne
transparencije i razotkrivenosti, koja takvima izgleda ludjacki
kontraintuitivno, jer bi se po njihovom iskustvu zrtve napada trebale
sakriti ispod milijun oklopa i tamo ostati, a ne jos dodatno otkrivati
detalje o sebi koje ce netko iskoristiti protiv njih. Ali ja ne zivim u
strahu.

>>Kao sto rekoh, u vecini slucajeva je to stvar interpretacije, a ona se moze
>>promijeniti u glavi. Ljudska psiha je vrlo cudna stvar. Ljudi koji *zele* u
>>nesto vjerovati cesto ce preraditi i vlastita sjecanja tako da ih u tome
>>podrzavaju.
> 
> da ok,kod onih koji nesto zele,ak normalni ljudi ce imati normalnu
> interpretaciju koja odgovara stvarnosti.

Problem je u tome sto ne postoji jasna linija razgranicenja koja dijeli
*normalne* ljude od ostalih. Svi u sebi imaju neku vrstu unutarnje borbe u
kojoj smisljaju sve i svasta kako bi isplivali. Prakticki nitko u svemu
tome nema interpretaciju koja odgovara stvarnosti; to ti je kao kad imas
program za dizajn i rendanje 3d scena. Prvo kreiras zicani model, pa
postavis scenu, rasvjetu, kameru, i onda izrendas kadar. Fora je u tome da
ono sto vidis nikad nije "stvarnost", to je samo projekcija na neku
konkretnu plohu u odredjenim uvjetima rasvjete . Da si se ozbiljnije bavio
fotografijom, znao bi recimo da ne postoji "normalna" fotografija koja
odgovara stvarnosti. Ista scena ce proizvesti milijun razlicitih
fotografija, ovisno o izboru kadra, postavljanju svjetla, kompoziciji,
koristenoj zarisnoj duljini objektiva, izboru filmske emulzije ili
digitalnog senzora, izboru filtera, otvoru blende, kolicini vlage i prasine
u zraku, i opcenito o malom milijunu sitnica. Ljudski um radi na slican
nacin. Jedina veza sa stvarnim dogadjajem je sjecanje, a to sjecanje je
podlozno interpretaciji, s tim da odredjene jako radikalne interpretacije
mogu potisnuti neka sjecanja, izmisliti nepostojeca, dati prekomjernu
vaznost nebitnom i potisnuti bitno, itd. To nije nesto sto rade samo
totalni ludjaci, to svi rade u nekoj mjeri; svacija sjecanja su kolorirana
njegovim zeljama i strahovima.

>>Meni ni u jednoj takvoj situaciji do sada nije bilo do smijeha.
> 
> Valjda imam cudan smisao za humot :)
> Always look on the bright side of life. Skoro :)

Ja u takvim situacijama vise gledam kako cu intervenirati tako da stvar
okrenem na dobro, umjesto da se pravim da vidim dobro u losoj situaciji.
Zbog toga pokusavam gledati stvar realno, sto cesto ukljucuje prepoznavanje
katastroficnog scenarija i iznimno brzo djelovanje po vise planova kako bi
se losa situacija izbjegla, neutralizirala ili barem ogranicio stetni
ucinak.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/