On Wed, 15 Aug 2007 12:20:34 +0200, Martina Zagar wrote:

> Slicno kao sto sam ti jednom pisala: da mrzim ideju o sebi kao o iskrenoj
> osobi jer je kruta, zbog nje bih isla lagati samo da razbijem taj obrazac
> kojim se definiram jer me zarobljava. Prestaje biti vazno zelim li ili ne
> zelim, tko sam uopce ja, nego postoji samo zabrana "ne smijem lagati." i u
> skladu s njom djelujem.

Ma čitam ovo opet i mislim da si krivo shvatila Felixa. Ne misli on "ne
smijem lagati". Nije to njemu imperativ. Njemu je imperativ njegova
narcisoidnost koja mu veli "ja sam dobra, istinoljubiva osoba koja je
utemeljena u vrlini". To njemu nije ideja ili misao, to mu nije moto, to mu
je aksiom, temeljna pretpostavka od koje kreće i kojom dokazuje istinitost.
Sve što on veli da je istina, automatski je istina zato što je on rekao, a
on je utemeljen u istini. On ako ima feeling koji mu govori nešto, to je
automatski istina i feeling je ispravan, zato što ga je on imao. Ako on
priča o izmišljenoj osobi koja je sjedila kraj njega i čitala s njim newse
i valjala se po podu od smijeha, njemu to nije laž - nema veze što se to
nikad nije desilo, to je irelevantno, jer on smatra da bi se ta osoba da je
stvarna i da je bila tamo stavarno valjala od smijeha, on naprosto izmišlja
takve stvari i one su njemu istinite, one su mu valjani argumenti jer je on
istina, nema ti tu sad "čekaj malo, pa ja sve to izmišljam i lažem kao
zadnje govno, da nije možda da je sve u što vjerujem krivo?". Nema toga. On
je psihopat, i ti ga ne možeš shvatiti zato što si neurotična i razmišljaš
kao neurotik, a on je psihotičan i ponašanje mu daleko nadilazi tvoje
neurotične trzavice s umjetnim prisilama i podsvjesnim željama za njihovim
kršenjem. Sa svim tim svojim trzavicama i zdrkanostima ti normalno
razmišljaš, unutar tipičnih ljudskih parametara. Felix, on je nešto drugo,
on ima višu istinu koja nadilazi ljudske istine, i iz te više istine
nastaju nepostojeća jela, nepostojeće roštiljade, nepostojeći ljudi i
nepostojeće stvari općenito, iz toga nastaju nepostojeći učitelji na
Tibetu, nepostojeća duhovna iskustva, i općenito nepostojeći alternativni
životi koji su njemu stvarniji od stvarnog života, u kojemu stvarno nema
Bog zna čega. To ti je prije svega mehanizam samozaštite protiv stvari koje
su previše traumatične pa radije bira psihozu nego totalni raspad.
On ti ima užasnu potrebu impresionirati nekoga. Sjećam se svojih prvih
razgovora s njim na BBSu, u privatnoj pošti, to se tamo zvalo matrix. Što
je taj meni znao insinuirati o tome gdje je sve bio - od Japana, preko
džungli Latinske Amerike, do Tibeta. Jedino što nije imalo željeni efekt,
kaj mene briga gdje je netko šetao fizičko tijelo. Ja sam mu odgovorio da
ja nažalost nisam vidio puno mjesta, uglavnom sam se kretao oko Zagreba, a
sva duhovna iskustva sam stekao na razmjerno dosadan način, sjedeći doma na
krevetu i meditirajući. Kužiš, njemu za duhovno iskustvo trebaju Tibet, zen
samostan u Japanu, džungle Amazone u kojima je čitao prave knjige, a ne one
koje je Castaneda prepisivao. Meni je za duhovno iskustvo potrebna fotelja
i malo mira. On je totalno u astralu, totalno je u dramatičnim stvarima,
vanjskim iskustvima, fantazijama o širini nepoznatih zemalja i iskustvima
koja se mogu dobiti tamo. Ja sam iz drugog filma, ja smatram da te tvoje
stanje prati neovisno o tome gdje ti je tijelo i kakva vanjska iskustva ti
zasipaju osjetila, imam svoj unutarnji doseg koji pokušavam proširiti, i tu
se dešava radnja, tu ili ima ili nema iskustva, a Tibet, kaj me briga za
Tibet, meni je dovoljna klupa u parku, sve dok mi cucki ne dolaze smetati i
šnjofati po meni.

-- 
http://dturina.pticica.com/