On Sun, 11 Nov 2007 04:44:01 +0100, Den wrote:

> Ovako: postoje dva osnovna pojma te teme koje se razradom proširuje sve do
> područja umjetne inteligencije i vidovitosti - to su pojmovi samostalnog
> mišljenja i latinskog mišljenja označenog prema latinskom jeziku. Da bi se
> odredili po svojem značenju, potrebno je odraditi malo povijesnog pregleda
> sveziglede pojave i razvoja mišljenja.

Ako sam ispravno shvatio, ti hoćeš reći kako jezik porastom egzaktnosti
vrši funkciju ograničavanja duhovnih aspekata čovjeka na sve uže područje,
sve do točke na kojoj je parametrima jezika već unaprijed sve definirano, a
ljudski duhovni angažman se u toj točki svede na nulu ili skoro.
Pojam "kolimacija" tu koristim zbog zgodne analogije s modernim aparatima
za skeniranje i terapiju X i gama zračenjem. Problem s tim zračenjem je što
je neusmjereno i raspršeno, a nije ga moguće fokusirati elektromagnetskim
poljem kao recimo snop elektrona u katodnoj cijevi, pa se u tu svrhu
koristi kolimator, veliki blok olova s malom rupicom kroz koju može proći
zračenje. Svo zračenje koje nije vrlo precizno usmjereno biva apsorbirano u
olovni blok, a samo 0.001% ili takva neka zanemariva količina zračenja koja
se probije na drugu stranu do pacijenta ima željeno svojstvo vrlo uskog
snopa i paralelnosti zraka. Takva vrsta filtera dakle eliminira sve što mu
ne odgovara, a ostatak proglasi jedinom mogućnošću i totalitetom
stvarnosti. Ti dakle jezik doživljavaš kao kolimator misaonih procesa.

Imam ti ja još boljih primjera od latinskog jezika. Jedan takav primjer je
matematika, čiji parametri toliko limitiraju razmišljanje, da matematičari
ubrzo u svijetu prestaju uočavati stvari koje ne funkcioniraju po
matematičkim zakonitostima. Oni ne uče tumačiti svijet na matematički
način, oni reduciraju svijet samo na one njegove aspekte koji se daju
procesirati matematikom.

Drugi takav primjer je pravo. Koncept zakona reducira pravednost na
zakonitost, a pravnici vrlo brzo prestaju razmišljati iz pozicije
pravednosti, i umjesto toga sve gledaju kroz okvire zakona. Rezultat su
najgore moralne nakaznosti.

Treći primjer su kompjutorski programski jezici, ali taj primjer je vrlo
sličan matematici i skoro je potpuno svediv na matematiku.

Svaki svjetonazor također ima funkciju kolimatora stvarnosti, ali na višem
sloju, nakon što su mentalni procesi već ukalupljeni na dubljim slojevima,
što odgojem u djetinjstvu, što karmičkim nasljeđem, što vlastitim izborima.

Moglo bi se sad o tome puno pričati, ali o tom potom.

-- 
http://www.danijel.org/