On Wed, 2 Jan 2008 02:32:09 +0000 (UTC), felix wrote:

>> javlja u mail i ispriča mi svoju priču, ja te šaljem u tri krasne, ti
>> čekaš par mjeseci da vidiš što ćeš dalje i za to vrijeme dalje sereš po
>> newsima, a onda odeš Bakiji.
> 
>   Tih par mjeseci je bilo moje preispitivanje i moje skuzivanje koje si ti smece.

Čekaj, dakle sad ipak priznaješ da je točna moja verzija kronologije - ti 
si radio sranje, ja sam te poslao u kurac, ti si smislio pričicu za 
samoopravdanje i našao si nekakav šljam koji će te pušiti? 

Naime to si sad upravo priznao. Ako veliš da si se trebao preispitivati i 
"skuživati koje sam ja smeće" nakon što sam te ja potjerao, to se vrlo 
jednostavno objasni kao traženje opravdanja za sebe i revidiranje prošlosti 
tako da ti ispadneš super a ja bez veze, dakle povezivanje stvari na takav 
način da ispadnu dobro po tebe - izmišljanjem, falsificiranjem, 
prekrajanjem razvoja događaja u svojoj glavi. 

Tu si dakle priznao da je bullshit tvoja priča da si radio što sam ti 
rekao, dobio odozgora upozorenje da je to sranje i da ti je pokazano što je 
prava stvar, i nakon toga si me poslao u kurac. Iz arhive poruka je jasno 
da se to nije desilo na takav način, odnosno jasno je da ti lažeš, i to ne 
u smislu da govoriš jednu stvar upitne točnosti, nego da je čitava priča 
koju si ispričao lažna od početka do kraja, i to u tolikoj mjeri da uopće 
nema dodira sa stvarnošću. 

Budući da ti imaš sklonost gubljenju podataka, vjerujem da si ostao bez 
svoje arhive poruka, ali na tvoju nesreću ja sve imam u nekoliko kopija, 
radim sekundarni i tercijarni backup čitave arhive maila, i to su do sada 
već gigabajti podataka (imam potpunu arhivu od 1998. do danas), ali ta 
strategija se u tvojem slučaju isplatila budući da bi mi bez te arhive bilo 
praktički nemoguće trećim osobama dokazati da lažeš. To da lažeš je jasno 
svima koji su tu bili, ali netko sa strane, tko te je upoznao kasnije, on 
bi imao situaciju da ne zna kome bi povjerovao. Na temelju arhive poruka 
jasno je da ja čitavo vrijeme govorim istinu, a ti čitavo vrijeme lažeš, i 
štoviše, pamćenje ti je slabo i ispresjecano tvojim prekrajanjima i 
interpolacijama tako da se više vjerojatno ni sam ne sjećaš što se 
dešavalo, i vidljivo je kako konstantno mijenjaš priču kako bi sebe 
prikazao u pozitivnom svjetlu. Budući da lakomisleno smatraš da to što ti 
više nemaš fizičke dokaze prošlih događaja znači da ih nitko nema, pa je 
tvoja riječ protiv moje, upecao si se lažući o stvarima za koje imam pisani 
trag. Nažalost, nemam pisani trag za jako puno stvari, budući da smo se 
zapravo ti i ja jako malo dopisivali a uglavnom smo razgovarali uživo, 
nešto i preko telefona, a za taj dio komunikacije ne raspolažem ničime osim 
sjećanja, koja su vrlo točna, i na tvoju žalost više čak ni ne spadaju u 
domenu "tvoja riječ protiv moje", budući da se ovdje već i na temelju 
pisanog traga ustanovilo koliko vrijedi tvoja riječ kad proturiječi mojoj. 
Toliko si se diskreditirao da ti više nitko ne vjeruje ni kad veliš "dobar 
dan".
Nego, tvoji kompići Bakija i Tomek bi se sablaznili da znaju zašto je 
Romana pizdila na tebe uživo, zašto ti je nabijala nos u isprint poruke s 
newsa u kojoj se pred Tomekom distanciraš od mene. Naime, uživo si ti njoj, 
meni i svima drugima vrlo eksplicitno davao do znanja da "znaš" tko sam ja, 
da znaš da sam avatar, i da ti je smisao života ponizno služiti mojoj 
misiji. Bio sam praktički siguran da nisi ostavio pisani trag za takvo 
nešto, ali ipak sam našao djelić toga u onoj poruci o bodhisattvama, od 
koje se sad pokušavaš ograditi, ali i ti i ja jako dobro znamo da ti takve 
stvari nisi govorio uz ograde, barem meni i Romani, ne znam što si govorio 
drugima kad nisam bio prisutan. Bilo je dovoljno da te pritisnem da 
napraviš stvari koje te miču iz zone udobnosti, da te pritisnem da si nešto 
presložiš u životu i prestaneš se praviti da je duhovnost nešto iz jedne 
ladice a život iz druge ladice, nego da primjenjuješ ono što veliš da znaš, 
da si život složiš po principima za koje veliš da su ti najbitniji, i odmah 
si počeo tražiti opravdanja zašto me ne poslušati, odmah si počeo 
razmišljati u smjeru kako bi sve protumačio kao da sam ja propao, da se 
bavim samo novcima (to ti je Romana pročitala iz astrala, i zbog toga te je 
toliko prezirala da nije htjela biti u istoj sobi s tobom mjesecima prije 
nego sam te nogirao), uglavnom, ti si bio daleko prozirniji nego si mislio 
da jesi, a ja sam bio bitno manje bedast i lakovjeran nego si ti mislio. Ja 
sam promatrao čitav proces racionalizacije izdaje kroz koji si prolazio. 
Stvar je počela kad sam ja počeo od tebe *tražiti* i *zahtijevati* stvari, 
kad sam tražio da mijenjaš svoje ponašanje i kad ti više nisam dopuštao da 
se izvlačiš riječima i aluzijama, nego da djelima staneš iza onoga u što 
veliš da vjeruješ. Tu sam ja "propao". Ti si kao učitelja zamišljao nekoga 
tko će s tobom brijati nekakve duhovnjačke brijice koje nikad neće imati 
veze ni sa čim stvarnim, a ja sam ti utrljao nos u stvarno, u ono od čega 
si htio pobjeći i sakriti se. Isto važi i za ostatak gamadi koja se ovdje 
motala i glumila učenike. Svi su otpali kad sam im utrljao nos u stvarnost, 
kad sam tražio da u stvarnom svijetu rade stvarne stvari, umjesto da sjede 
i briju po fantazijama i tlapnjama koje se nigdje ne može provjeriti i koje 
te ništa ne koštaju a svejedno ispadaš faca.

-- 
http://www.danijel.org/