On Wed, 20 Feb 2008 09:20:36 +0100, Ratko Jakopec wrote:
>> Ma daj čovječe, o čemu ti pričaš? Ti imaš problema s temeljnim ljudskim
>> stvarima iz područja emotivnog astrala - želja za prihvaćanjem i
>> razumijevanjem, želja za ljubavlju, takve stvari. Imaš rupe na astralu i
>> nerazvijenu anahatu, a tu si upao u razgovor o nadilaženju ljubavi. 
> 
> :)
> 
> Ako pises o nadilazenju ljubavi, onda uvijek postoji mogucnost da netko tko
> je neme veli da je on to vec nadisao.

Je, palo mi je na pamet da bi to mogao biti problem, ali s druge strane mi 
je pun kurac reduciranja svega na najmanji zajednički nazivnik da ne bi 
slučajno netko nešto krivo shvatio. Ako je glup neka krivo shvati i sjebe 
se, što mu ja mogu. Nije žvaka za seljaka. 
Mislim da bi već jednom bio red da se shvati da duhovna praksa nije 
pribježište za socijalno i emotivno neprilagođene i frustrirane likove koji 
nisu u stanju izaći na kraj sa svijetom pa bi se zavukli u nekakvu rupu, i 
napravili svoje paralelne kriterije kao recimo Hare Krišne, gdje je 
najbitnije koliko si krugova mantrao i koliko si revno iskazivao ideološko 
političku pravovjernost, ili kao onaj Ludi Zec, koji misli da je jedino 
bitno izražavati pripadnost crkvi i redovno se uvaljati u njena govna da bi 
poprimio njen miris, da te svi prepoznaju kao nekoga tko joj pripada. Takve 
stvari su za luzere poput Felixa, koji u životu nije bio u stanju napraviti 
ništa praktično, korisno i konkretno, ali u svojem svijetu on probija 
nekave duhovne horizonte, on je na Božjem putu, on je bodhisattva, pijani 
zabljuvani buddha u jarku, kojega kao buddhu mogu prepoznati samo 
najpametniji i najbolji a glupa svjetina ga ne kuži i misli da je samo 
obični luzer. Tu isto spadaju teologije prosvjetljenja kao nekakve 
pizdarije koja te nenadano snađe i riješi ti sve probleme. Po sistemu: 
jebeš relativno, jebeš svijet dvojnosti, to je sve iluzija, bitno je da ti 
se upali samadhi i onda si sve probleme riješio. A ja velim da jebeš 
samadhi, to se i najgorim budalama može zapaliti, ali ne reinkarnira se 
samadhi nego budala, pa ako se budala nije transformirala u sveca, rodit će 
se ponovo potpuno neovisno o "prosvjetljenju", jer prosvjetljenje je 
prosvjetljenje, a karman se reinkarnira. Kad se taj reinkarnirajući sklop 
sjebanosti profini do točke da u relativnom svijetu nemaš sjebanu budalu 
nego avatara, onda ti je potpuno svejedno jesi li u samadhiju ili nisi, jer 
se zapravo samadhijem nemaš iz čega u što prekopčavati, budući da ti je Bog 
i s jedne i s druge strane. E to je oslobođenje, to je cilj evolucije - s 
relativne strane biti puruša, s materijalne strane biti avatar, a to što je 
s apsolutne strane uvijek brahman, to je najmanji problem.
Dakle nema hackova, nema brzih rješenja i zakrpa, samo evolucija, razvoj 
suptilnih svojstava, nadilaženje projekcija i vezanosti, usvajanje vrlina, 
usvajanje moći, postajanje Bogom. A Bog je nešto tako veliko da ljubav, 
koja je većini ljudi krajnji doseg, u toj perspektivi zapravo predstavlja 
nešto jako sićušno i neznatno, što unatoč tome treba prvo u cijelosti 
usvojiti i time ovladati da bi se kasnije moglo nadići. 

--
www.danijel.org/