On Fri, 12 May 2006 19:43:44 +0200, Martina Zagar wrote:
>> A jebi ga, to je kao da me pitas je li bolje gladovati ili jesti govna.
> 
> Da, na to se svodi. Lako onom tko ima i trecu mogucnost. :)

Svi imaju trecu mogucnost.

>> Najteze je ostati u suptilnom duhovnom stanju i istovremeno djelovati
>> okruzen jako zlonamjernim ljudima. Ako uspijes pronaci tu sredinu, 
>> izbrusit
>> ces ostricu ispravnog djelovanja koja ti onda ostaje u svim okolnostima, a
>> ne samo na newsima.
> 
> To stima i koristila sam to kao motiv, problem je nastao kad sam "suptilno 
> duhovno stanje" prepoznala kao svoj umisljaj i jednu novu vrstu ego tripa. 

To ti je valjda nesto na temu da su s jedne strane dobri decki s bijelim
sesirima, s druge zlocesti decki s crnim sesirima, i da treba navijati za
bijele. Stvari su bitno kompliciranije od toga. Vecina decki s bijelim
sesirima nisu igraci nego navijaci, a ni svi s crnim sesirima nisu u istoj
poziciji, nemaju isti motivacijski sklop i strukturu licnosti. Dosta je
komplicirano rasplitati citavu tu mrezu dok te s druge strane pokusavaju
dobiti na adrenalin. Jako dobra vjezba.

>> Najlakse je zavuci se u neku rupu i paziti da se ni po cemu ne istices od
>> prosjeka, da te netko ne klepne po glavi, ali onda se postavlja pitanje po
>> cemu je takav zivot vrijedan zivljenja.
> 
> Hm, veci mi je problem sto poslije sama sebe moram lupati po glavi, no to se 
> vec nadovezuje na ono o cemu si pisao: usuditi se pogrijesiti.

Tocno tako, kad prestanes od sebe ocekivati nerealne stvari, prestat ces s
jedne strane pokusavati projicirati odredjeni image, i osjecati se usrano
kad ti se taj image kompromitira.

>>> Sto ja uopce znam i mogu?
>>
>> Ako s tim nisi nacisto, onda ti je stvarno bolje biti tiho i raditi nesto
>> korisno da se to promijeni.
> 
> Mogu ja biti glasna u onim domenama gdje sam si to "dozvolila". Ova domena 
> mi je preintimna pa me i pogreske vise kostaju. Drugi problem nastaje sto u 
> trenutku kad velim "ja to i to znam" ili "ja sam u tome i tome dobra", to 
> nikad nije izjava objektivnog promatraca stvarnosti, nego uvijek postoji i 
> neka emotivna reakcija koja sadrzi potrebu da to bude priznato od drugih. 
> Plus sto takva izjava postaje neka vrsta manifesta iza kojeg moram stajati i 
> kojeg moram odrzavati u svojoj stvarnosti. Jer sam to, eto, rekla pa me to 
> obavezuje do kraja zivota. :) A kao i svi manifesti, to postane pravilo 
> kojeg se pridrzavas, umjesto da to zivo i neposredno svakodnevno svjedocis 
> zivotom.

Ja to rjesavam vrlo jednostavno - velim da sam nedosljedan i radim malo
jedno, malo drugo, kako mi se hoce. 

> Primjer. "ja govorim istinu". Kad to velim, dvostruko teze cu si oprostiti 
> laz.  

Jedna od stvari koje sam primjetio je da nesigurni ljudi pokusavaju
izgledati sigurno i dosljedno, a mrakovi ih sjebu najcesce time sto ih prvo
navedu u zabludu, a onda ih pokusaju natjerati da budu dosljedni. Ja na to
"ali prije si rekao..." odgovorim "sad velim drugo". Vec sam prije par
godina napisao da istina nije rijec, nego stvarnost. Prava istina je jedino
Bog. Citav ovaj svijet je zapravo neka vrsta lazi i privida, nema tu
krajnje istine. Tu postoje samo inzenjerske aproksimacije. Hvatati se za
jednu takvu inzenjersku aproksimaciju kao za istinu pogubno je. Istina je u
relativnom svijetu jedino ono sto te oslobadja ogranicenja - "istina ce vas
osloboditi". Ono sto namece ogranicenja je laz.

> Napravit cu od tog govorenja istine nekakvo isprazno bozanstvo koje 
> nema sadrzaja, nego samo formu. Pozeljela sam otvoreno, svjesno lagati 
> ljudima jedno vrijeme, samo da razbijem tu sliku o sebi koja govori istinu. 
> No, problem mi je sto nisam nasla nikog tko bi tako nesto zasluzio, uvijek 
> mi to izgleda kao najgore ponizenje koje nekom mogu napraviti. Mrzim kad mi 
> se dogodi da odrzavam takve slike o sebi, pa ne reagiram spontano, nego 
> onako kako me ta slike obavezuje. A izjavama o sebi, bilo u dobrom, bilo u 
> losem kontekstu, samo ih jacam.

Umjesto da lazes, reci da si nesavrseno bice pod utjecajem svojih
sjebanosti, koje malo laze, malo govori istinu, malo zna, malo ne zna, i s
mukom se probija kroz vlastita i tudja govna. I eto ti istine i bez
laganja.

>> A cuj, to ti je u krajnjoj liniji dobra dijagnostika da vidis koliki si
>> papak. Ako imas dovoljno snage sama se ogoliti do srzi pred zlonamjernim
>> kriticarem, a da to nije cin samounistenja nego jacanje veze s onim 
>> iznutra
>> sto je jedino bitno, onda se tako mozes inicirati u jako visoke stvari.
> 
> To sam prilicno vjezbala ovdje na newsima. :) Problem su stvari kojih nisam 
> dovoljno svjesna, ili jesam, ali to jos sebi odbijam priznati. Ako tada 
> velim "ne", udaljavam se od mogucnosti da to otkrijem i vidim. Slicna stvar 
> kao sto se desila s Felixom, ali vidjela sam to jos dosta kod drugih ljudi. 
> Covjek im spusti na racun neke njihove mane, a oni, zbog tog "ne, ja nisam 
> takav", samo podebljaju svoju kozu za taj problem. Bas grozno za gledat.

Takve treba jos dodatno potaknuti da si "podebljaju kozu", stalno ih jebati
u mozak s tim dok pod tezinom tog oklopa laznosti naprosto vise ne mogu
izdrzati, i tek onda ima neke sanse da nesto od njih bude. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/