On Mon, 17 Dec 2007 07:25:39 -0800 (PST), macimudan wrote:

>>> LJUDSKU logiku treba baciti u tri picke materine ako uopce mislis ic
>>> Putem.":)
>  >   I to pise u Vedama. Ali ti si jednostavno preglp da bi to
> shvatio.
> 
> Ma kakve vede, to su ti Felixove poslanice: pise da trebas biti debeo
> da bi ljudi shvatili da je vanjstina nebitna i da bi se okrenuli
> nutrini, da trebas biti glup i ne koristit razum jer kad pogledas kaj
> felix pise razum nema rijeci za tako duboke duhovne istine.:) I da,
> ako kaj sumnjate u felixa sigurno ste na dobrom putu jer on vas
> namjerno laze i iskusava.

Nego, ne mogu vjerovati da ga nitko nije pitao da veli gdje točno u Vedama
piše da treba ljudsku logiku baciti u tri pičke materine. Ja bih stvarno
volio vidjeti citat, pogotovo imajući u vidu da:

- Felix ne zna što su uopće Vede, a kamo li da ih je čitao
- u Vedama se ništa ne govori o odbacivanju ljudske logike; Vede (ako
govorimo o śruti) su himne, hvalospjevi i zazivi
- u vedanti i komentarima se puno govori o logici, i logika se koristi kao
važan spoznajni element
- u Giti s govori o kvalitetama koje može imati razum pod utjecajem guna, i
favorizira se sattvični razum, ali ne mogu se sjetiti da se igdje govori da
treba napustiti razum; Krišna čitavo vrijeme apelira na Arđunin razum i
iznosi mu mnoštvo razumskih objašnjenja. Čak i dok proživljava iskustvo
kozmičke svijesti, Arđuna koristi razum.
- upanišadi su definirani kao jnana kanda, za razliku od śruti koje su
karma kanda; dakle vedanta stavlja još veći naglasak na um i spoznaju nego
Vede, i čitav korpus upanišada se sastoji od razumskih argumenata
- Felix se navodno fura na tibetanski budizam, njemu Vede ne znače ništa
jer budizam Vede drži brahmanskom besmislicom, i umjesto himni bogovima i
žrtvenih obreda koristi *razum* kao metodu izbavljenja
- u budizmu čitav kanon apelira na razum, od tripitake pa na dalje
- sustavi koji govore da treba nadići razum smatraju da se razum nadilazi u
nirvani (budizam) ili u atma-brahma jnani (vedanta). Smatra se da je takvo
stanje izravne spoznaje rezultat umne spoznaje koja dovodi do neposrednog
iskustva. Nigdje se dakle ne govori "da treba ljudsku logiku baciti u 3pm",
nego se govori da je ljudska logika sredstvo kojim se postiže neposredna
spoznaja Božanskog, odnosno transcendentalnog. Vedanta Felixovske vježbice
koncentracije, vizualizacije točaka, trokuta i kvadrata, igranja s pranom i
slično drži iznimno inferiornima razumu. Razum se u vedanti smatra najvišim
aspektom čovjeka i na njega se apelira u pokušaju postizanja
transcendencije. Kad razum u čistoći spoznaje ukaže na istinu, koja se
otkriva u duhu poput izlazećeg sunca, postiže se neposredna spoznaja
stvarnosti. Zbog toga vedanta nastoji na postizanju sljedećih stanja uma:
- čistoća, u smislu da je um bistar, slobodan od uznemirenja, i sposoban za
neometano doživljavanje duhovnih istina, te slobodan od tuposti i strasti
- nevezanost, u smislu da je um usmjeren prema duhovnim istinama a ne prema
materijalnim stvarima i ostvarenju svjetovnih želja (tu se misle i strah od
svjetovnog i želja za svjetovnim, podjednako). 

Zbog toga Šankaraćarya jasno govori da je čisti manas sredstvo izbavljenja,
a nečisti sredstvo vezivanja. Kao sredstvo, manas postaje nepotreban jednom
kada je izbavljenje (kaivalya) postignuto, osim za objašnjavanje.

Još se želim osvrnuti na sljedeću Felixariju:

>   Nesto slicno je napisao i Danijel kad je pisao o KVALITETI PUTA. Ali ti si
> preglup da bi to shvatio.

Moje mišljenje glasi da je djelomično prosvjetljenje stanje koje treba
održavati prisutnim u svijesti kako bi se postiglo potpuno prosvjetljenje.
Jedina vrsta "puta" koja vodi cilju je ona koja je po svojoj definiciji već
djelomično postignuće cilja. Ako elementi cilja nisu prisutni u procesu,
nema nikakvog načina da proces za rezultat ima boravak na cilju. Duhovni
put nije ono što si Felix zamišlja, nešto na temu ceste Zagreb-Split, gdje
kad krećeš iz Zagreba ne vidiš Split, nego samo vjeruješ putokazima, i sve
dok si na putu nisi na cilju, nego se samo krećeš u pravom smjeru, i onda
se samo u jednom trenutku nađeš na cilju. To tako ne funkcionira. Duhovni
"put" je više nalik na slagalicu načinjenu od dijelova holograma, gdje sa
slaganjem elemenata slagalice hologram postaje sve potpuniji i jasniji. Tu
većina "duhovnjaka" griješi; oni smatraju da se duhovnom praksom dolazi do
duhovnog iskustva, i zbog toga nikada ne postižu ništa. U stvarnosti, prvo
mora doći inicijacija, duhovni element od kojeg se formira duhovna praksa,
jer je potrebno djelomično iskustvo kako bi se spoznalo ono čemu treba
težiti, i ta težnja, stalna i netremična, je duhovna tehnika i proces koji
vodi potpunoj spoznaji i ostvarenju. Zbog toga vedanta toliko govori o
prepoznavanju i razumijevanju, jer se pokušava navesti čovjeka da među svim
stvarima u svom iskustvu prepozna one izbavljujuće i uz njih prione.
Upanišadi uspoređuju svijet s mlijekom, u kojemu se nalazi raspršeni maslac
(brahman), kojega treba izdvojiti procesom diskriminacije, a onaj tko
uspije u tome zove se paramahamsa, majstor diskriminacije. Duhovni put je
dakle identifikacija onoga što je element cilja procesom diskriminacije, te
usmjerenje volje i pažnje na taj element sve dok se kroz njega ne postigne
punina spoznaje i ostvarenje cilja. Toliko o Vedama.

Ukatko, Felix nema pojma o tome što je duhovno a što nije, ne razumije
apsolutno ništa i priča budalaštine. Niti je potrebno odbaciti logiku i
razum, niti se duhovni put sastoji od onoga što on misli. To što on misli o
duhovnosti nitko ne uspijeva jasno razumjeti ne zato što se radi o visokim
istinama koje nije moguće shvatiti razumom, nego zato što Felix nema jasnu
ideju o tome što priča, nego je pokupio par nepovezanih fraza iz različitih
izvora, to je povezao u besmislenu kašu i sad se pokušava praviti pametan
pričajući ljudima neshvatljive besmislice i uživajući u tome što će oni to
sve zbunjeno gledati, krivo misleći da tu možda nečega i ima. 

--
http://www.danijel.org/