On Thu, 31 Mar 2005 12:07:52 +0200,  wrote:

>    Moguće je zato što se s  jedne strane tzv. humanisti pozivaju na
>    samilost koja postoji u ljudima, a s druge strane postoje tzv.
>    stručnjaci i tzv. znanstvenici koji kažu da umiruća Terry zapravo
>    nije čovjek nego biljka, i prema tome više ne osjeća ništa. Na
>    stranu to što ti stručnjaci nisu jedinstveni u svojim ocjenama. Nu,
>    ovi prvi, tzv. humanisti, nisu nam rekli prema kom onda mi to osjećamo
>    samilost ako Terry više nije čovjek? Zar osjećamo samilost prema
>    vlati trave na koju smo stali jednostavno zato što smo napravljeni
>    tako da moramo hodati po zemlji?

Osjecamo samilost prema dusi koja je prisiljena egzistirati u ponizavajucem
stanju prikovanosti za tijelo koje nije u stanju nista, i nema ni elemenata
ljudskosti. Svatko normalan ce psa dati usmrtiti u stanju u kojem je
paraliziran, i mozak mu je unisten pa nije u stanju nista. To ce se drzati
humanim, prekinuti takvu bijednu egzistenciju ako je vec ne mozes uciniti
manje bijednom. Nitko nema problema s biljkom koja zivi kao biljka, jer je
to dharma biljke, za biljku je ispravno da biljkuje. Ali kad je ljudska
dusa prisiljena zivjeti zivotom biljke, to je adharma, takva egzistencija
je zlo protiv kojega se treba boriti. Ako je moguce treba takvo bolesno
stanje izlijeciti, ali ako nije moguce, onda ga treba prekinuti. Samo
bezboznici, koji ne vjeruju da je covjek zapravo dusa, imaju nesto protiv
toga. Takvima je smrt nistavilo i prestanak, pa se bore za ono sto smatraju
zivotom cak i kad to objektivno nema neku pozitivnu kvalitetu. Meni je
zivot stanje duse, a tijelo, ono je zivo samo zato sto dusa odrzava vezu s
njim, nema ono zivota samo po sebi. Ti se s jedne strane formalno boris
protiv materijalizma, a uistinu imas materijalisticke stavove i vjerovanja.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/