On Tue, 21 Feb 2006 23:17:30 +0100, Miroslav Zubcic wrote:

> "T.H."  writes:
> 
>> Hehe, opet u nedostatku argumenata skretanje teme na incident koji s temom 
>> nema veze.. Tako jadno, tako tipicno...
> 
> Ista ili slična ekipa je krstarila ovim grupama do prije godinu dana,
> kada su napadali onog Turinu. Toliko su ga napadali da je na kraju
> ispao faca i za svoje protivnike. Toliko su ga mrzili, toliko su
> slinili i bjesnili na njega da je to bilo dirljivo (jadno) za gledati.
> Bio im je Bog. Bez njega i svojih napada na njega, bili su nitko i
> ništa. Mržnja i resentiment bili su im cijela suština, a kada je ovaj
> nestao sa newsa, nestali su i oni. Sada se vraćaju, a seru i više nego
> inače.

Ej! :)

Vec si par dana mislim o tome da bih htio par stvari raspraviti na newsima,
a nisam siguran koliko to ima smisla, buduci da imam posla preko glave i ne
da mi se upetljavati u prepucavanja kakvih si se dotakao u gornjem
paragrafu. S druge strane ovdje ima vas par koji cete mi vjerojatno
uletjeti sa zanimljivim feedbackom koji ce mi pomoci da iskristaliziram
neke ideje do kraja, pa cu se nakratko ukljuciti.

Dakle, razmisljao sam istodobno o par stvari, izmedju ostalog i ovome s
krizem u skoli/sudnici/nekoj drugoj drzavnoj instituciji, i zapravo mislim
da se problem sastoji od dvije komponente. Prva je koncept odvojenosti
crkve od drzave, a druga je izrazavanje i zivljenje vjerske komponente u
covjeku. Naime, s jedne strane razumijem zasto drzavne institucije moraju
biti vjerski neutralne, ali s druge strane ta vjerska neutralnost prijeti
prerasti u anti-vjersku diktaturu svoje vrste, sto mozemo vidjeti na
primjeru ekipe s politicke grupe koja na kriz reagira, kako je to TH dobro
uocio, kao vrag kad ga pospricaju svetom vodom. Ono sto je meni u citavoj
stvari sporno je katolicka ideja o tome da je za zivljenje vjere potrebno
isticati vjerske simbole. To mene jako podsjeca na zapisavanje stabala u
psecem coporu, ili zabijanje zastava u novoosvojene zemlje - ukratko,
obiljezavanje teritorija na poprilicno sirov i animalni nacin, kroz
isticanje simbola koji efektivno govori istu stvar kao kad se cucak popisa
po drvetu. Ja bih rekao da je to u samom konceptu krivo. Naime, ja bih bio
sklon totalno zabraniti isticanje vjerskih simbola, ali zbog jednog sasvim
drugog razloga - da se vjernike prisili da svoja vjerska uvjerenja
izrazavaju na suptilnije nacine, a ne kroz bedastoce poput krizeva i ikona
na zidovima. Ako zele pokazati da su vjernici, bolje neka to cine svojim
ponasanjem. Simboli su jeftina kompenzacija za djela i duhovne kvalitete.
Ako se netko zeli istaci medju bezboznicima, neka se istakne razvojem
osobnih kvaliteta i njihovim ocitovanjem. Meni je osobno pun 8==o ljudi
koji na sebe stavljaju religijske simbole, a traljavo rade svoj posao i
zive kao svinje, zbog cega je na svijetu sve vise sranja, za sto onda ovi
krive nedostatak indoktrinacije svojom teologijom ili filozofijom, umjesto
da si priznaju da je jedan od uzroka tom stanju njihov nedostatak vrline, i
nesto po tom pitanju naprave. Naravno, vjernici svih religija svjesni su
neugodne mogucnosti da po plodovima njihovih djela nitko nece biti u stanju
ustanoviti razliku izmedju njih i ostatka populacije, pa pribjegavaju
simbolima, koji su u tom smislu vrlo stetna pojava, jer se desava da sve
ostane na simbolu, a u tom je smislu doista svejedno visi li na zidu kriz
ili svastika. 
Ja imam vrlo jednostavan nacin ocjenjivanja necije religije. Pogledam kakav
je netko kao osoba, pa ako je seronja, zakljucim da mu je religija sranje.
Ako pak vidim da kao osoba ima pozitivne kvalitete, onda je ocito ono sto
radi i vjeruje u nekoj mjeri dobro, jer ima dobre rezultate. Tu ne mislim
na plitku vjersku propagandu kojoj pribjegavaju sektasi koji se na van
smjeskaju i opcenito se drze kao pizde, kako bi stvorili dojam da su
ispunjeni mirom i zadovoljstvom pa im religija zato valja, nego iskljucivo
na stvarne situacije, reality check testove. Osobno sam imao hrpu losih
iskustava s razlicitim "duhovnim" tipovima kojima su puna usta filozofskih
misljenja i "duhovnih istina", a u praksi je tip luzer koji nije u stanju
dobro odraditi posao koji mu povjeris. Price su jeftine, mene zanima
praksa. S druge strane se pokazalo da ljudi koji vrlo malo pricaju o
religiji i duhovnosti u praksi cesto utjelovljuju upravo one kvalitete koje
religije svojataju. Zbog toga sam ja protiv krizeva u skoli. Ako ucitelj
hoce pokazati da je veliki krscanin, neka to pokaze tako sto ce biti dobar
ucitelj, a sudac tako sto ce suditi zakonito i bez osobnih pristranosti,
jer Isus govori da je duhovno stetno izricati pristrani osobni sud o
drugome. Ovako, kriz na zidu ili stolu u golemom broju slucajeva znaci da
isticatelj simbola smatra da je time "dao Bogu Bozje", a sad ostatak
vremena moze za svoj racun mrakovati. Identicna pojava dovodi do
svecenika-pedofila, koji na sebi ima simbole krscanstva, a iznutra je svemu
tome suprotnost, i uopce mu ne pada na pamet da bas za njega vrijedi Mt
18,6.

Drugi problem sa dopustanjem infiltracije religijskih elemenata u drzavne
sluzbe je taj, sto se pokazalo da je ucinkovitost drzave obrnuto
proporcionalna njenoj povezanosti s religijom. Kad pogledamo kako izgledaju
teokracije, dakle islamske dzamahirije ili drzave srednjovjekovne krscanske
Europe, dobijemo iznimno zalosnu sliku, s jasnom i nepobitnom promjenom na
bolje u tocki kad se drzava pozdravila s religijom i krenula svojim putem.
Religije dakako uvijek smatraju da je idealna drzava ona koja utjelovljuje
njihove religijske koncepte, ali praksa pokazuje suprotno - upravo
indiferencija prema religijskim konceptima donosi napredak, jer omogucuje
usvajanje onoga sto se u praksi pokazalo kao dobro, umjesto onoga sto je
neki religijski utemeljitelj drzao dobrim. Stvarnost je pokazala da
religijski utemeljitelji naprosto nemaju pojma o organiziranju drzave, i da
su njihovi koncepti u praksi iznimno lose prosli. Isto vazi i za filozofe
poput Marxa, cije teorije nisu prosle reality check. U praksi vrlo cesto
dobro funkcioniraju stvari koje se filozofima nece dopasti, a to je stoga
sto filozofi u razmatranje uglavnom krecu optereceni eticko-moralnim
premisama koje nemaju veze sa stvarnoscu. Primjerice, koncept jednakosti
ljudi naprosto ne funkcionira ako ga se pokusa provesti na razini
ekonomije, naprosto zato sto ljudi nisu jednaki ni po sposobnostima ni po
motivaciji, i u praksi zapravo najbolje funkcionira darwinisticki sustav
koji ce iskorijeniti slabe i pomoci jakima da se dignu. Protiv toga ce
dakako rogoboriti judeokrscanski teolozi koji krecu od premise da treba
pomagati slabima, ali gola je cinjenica da je pomaganje slabima
antievolucijski koncept, a cak i katolici u zadnje vrijeme priznaju da Bog
izgleda stvara bica evolucijom. E pa decki, osnovna fora s evolucijom je
prezivljavanje najuspjesnijih primjeraka i eliminacija neuspjesnih, za koje
ne postoji safety net. Ako priznajemo cinjenicu da su se evolucijom visa
bica razvila iz nizih, onda moramo priznati i cinjenicu da je eliminacija
nizih primjeraka nuzan uvjet evolucije, a to odmah eliminira bajkovite
sustave koji pokusavaju uspostaviti neku vrstu uravnilovke. Taj oblik
konkurencije treba protegnuti i na religije.
Ja religije i filozofije gledam na vrlo jednostavan nacin. Ako pomazu
ljudima da utjelove visoke duhovne kvalitete, onda su dobre. Bas me briga
za formalnu teologiju - bitni su mi rezultati iz prakse. Ako neka religija
stanca licemjere i nesposobnjakovice, onda je svijetu bolje bez nje. Ako
generira sposobne ljude, njene eventualne teoloske manjkavosti su mi
sporedne, jer religije ionako shvacam kao alat i podstapalicu koja sluzi
postizanju cilja, a ne kao cilj. Zbog toga glasam za evolucijski sustav u
kojem postoji mehanizam raslojavanja po kriteriju vrlina i sposobnosti,
tako da oni sposobni i dobri isplivaju, a sljam da potone na dno. Takav
mehanizam vidim kroz uspostavu svjetovne drzave koja se bavi jedino
odrzavanjem pravila igre, a ne protekcijom sudionika. Religije se trebaju
nadmetati vrlinama a ne simbolima, jer mahanje simbolima vrlo brzo preraste
u mahanje macevima. Simbol je odlican nacin apstrahiranja bitnog, slicno
kao sto uniforma apstrahira covjeka, koji onda moze nad drugim apstraktnim
entitetima vrsiti djela iz kojih je apstrahirana ljudskost. Dakako, masovne
religije teze uniformirati svoje sljedbenike i svesti ih na zajednicki
nazivnik, cime se olaksava upravljanje masama, ali do sada se vidjelo kako
takve stvari uvijek idu naustrb ljudskosti. Covjek pojedinac ima vise
ljudskosti od grupe i svih njenih simbola - to je gola cinjenica koju se
niposto ne smije zanemariti. Zbog toga se ja protivim isticanju religijskih
simbola, ali iz dijametralno suprotnog razloga od do sada navedenih. Naime,
do sada je argumentacija militantnih ateista glasila da njih smeta i
vrijedja prisutnost religijskih simbola, i da je to razlog za njihovo
uklanjanje. To nije valjan razlog, buduci da je na neutralnom terenu njihov
ateizam suprotstavljen religiji, i u tom kontekstu uklanjanje onoga sto se
vidi kao religijska indoktrinacija zapravo predstavlja ateisticku
indoktrinaciju. Ja sam, naprotiv, nesklon simbolima ne zato sto me kao
takvi smetaju, nego stoga sto simbole vidim kao znak duhovnog pada
vjernika, u kojem postoji potreba za kompenzacijom nedostatka osobnih
vrlina i osobnog svjedocenja vjere kroz isticanje simbola, sto moze jedino
potaknuti sektastvo i nadmetanje u povrsnosti. Ukratko, ako ucitelj u skoli
zeli pokazati da je krscanin, njegovo krscanstvo se mora vidjeti u ljubavi
prema ucenicima i u strpljivom prenosenju znanja, a ne u krizu na zidu. 

(slazem se s eliminiranjem politicke grupe iz crossposta, tamo stanuju
budale koje nisu u stanju nicime doprinijeti kvalitetnoj raspravi)

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/