On Sat, 29 Jan 2005 10:49:37 +0100, Zoran Ostric wrote:

> Meni osobno potpuno je nejasno kako su ljudi mogli doci na ideju da je
> mucenje dobar put da se dodje do istine? Mucenje se u povijesti naravno puno
> puta koristilo kao kazna, za zabavu puka, za psihicko slamanje neprijatelja,
> eventualno da se iz njega izmame informacije koje taji. Ali uvijek se, cak i
> tijekom ranog srednjeg vijeka, znalo da je postupak nepouzdan da bi se doslo
> do istine, jer zrtva mucenja ce reci sto mucitelji zele cuti, samo da
> mucenje prestane. Smatrati nekoga krivim SAMO na temelju iskaza pod mukama,
> to je mislim originalni izum krscanske Europe kasnog srednjeg vijeka. Nije
> li ih sam sotona naveo na takvu ludost?

Vec i iz ovoga sto si naveo da se zakljuciti da su ti ostali izvori
informacija netocni. Da, inkvizicija je znala da je mucenje nepouzdan
postupak, i da, mucenje se prakticki nije ozbiljno koristilo u
inkvizicijskoj praksi. Ukupan broj zrtava inkvizicije kroz stoljeca je
nuzno morao biti mali. Ne moze biti govora o ukupnoj brojci koja bi
nadilazila desetke tisuca pogubljenih kroz pet stoljeca. Iz postojecih
numerickih podataka o spanjoloskoj inkviziciji, koja je bila daleko
krvolocnija od sluzbene vatikanske, vidljivo je da se procesi u kojima je
pogubljeno stotinjak ljudi drze najmasovnijima, i da ih je bilo svega
nekoliko kroz stoljeca, a u drugim razdobljima su inkvizicijski postupci
bili rijetkost, a smrtne osude prakticki nepostojece. Pogubljenje
spaljivanjem na lomaci izgleda spektakularno, ali kad covjek malo bolje
pogleda koliko se na takav nacin realno moglo pogubiti ljudi, stvarne
brojke su zapravo jako male. Spaljivanje na lomaci naprosto nije metoda
kojom ce se koristiti netko tko vrsi masovna pogubljenja. To mozemo vidjeti
na primjeru "liberalnih gradjanskih" i "proleterskih revolucionarnih"
snaga, koje su se koristile daleko brzim i efikasnijim metodama masovnog
pogubljenja, poput giljotiniranja, strijeljanja, vjesanja itd. Isto tako,
inkvizicijski sud, kakav god, bio je SUD, sto znaci da su oni koji su ga
uspostavili drzali do zakona i pravde, te ustanovljavanja istine. U onim
sustavima koji nisu marili do istine i pravde, sudova nije bilo, ili su
bili farsa, recimo u komunizmu, ili nakon francuske revolucije. Tamo je
"sudski proces" trajao pet minuta, procitali su ti ime, rekli su da si kriv
i isao si na giljotinu, ili si pak isao u gulag bez suda. Ukratko, sve sto
si naveo je zapravo tendenciozno klevetnicki materijal koji nema nikakve
veze s praksom crkve. Dovoljno je pogledati kako je izgledalo sudjenje
Giordanu Brunu, kao primjer inkvizicijskog postupka, pa da se ustanovi da
se zapravo radilo o vrlo pozitivnom primjeru suda koji je nastojao heretika
navesti da prizna pogresku i obrati se. Nije im bilo cilj ubiti covjeka,
nego ocuvati pravovjerje, dokazati mu da je u krivu i da se treba pokajati
za greske. Kad bi se pokajao i uvidio greske, u pravilu bi bio oslobodjen,
jer odbacivanjem hereze ne bi predstavljao opasnost za crkvu, koja zapravo
protiv covjeka kao takvog nema nista, ali hereza joj je opasna i nju ce
progoniti. Treba shvatiti mentalitet srednjovjekovne crkve. Njoj tijelo ne
znaci nista, bitno joj je spasenje duse. Upravo to razlikuje crkvu od
sustava koji nisu drzali do duse, nego samo do tijela, i zbog toga su se
bavili upravo ubijanjem tijela, a za stanje duse ih nije bilo briga. Isto
tako, inkvizitori uglavnom nisu bili ni budale ni zlocinci, nego ljudi koji
su jako ozbiljno shvacali svoj posao cuvanja pravovjerja. Mislim da bi
covjek imao vise sanse dobro proci pred inkvizicijom, nego pred Haaskim
sudom, koji je pak tipican primjer farse smisljene s ciljem ugnjetavanja
politickih protivnika. Ja taj sud drzim daleko negativnijom pojavom od
inkvizicije, tamo tuzilastvo ima prakticki apsolutnu snagu, koristi se
ucjenama i politickim pritiscima, suci su reducirani na aparat za
proglasavanje krivnje, i citava stvar je nepopravljivo nepravedna.
Inkvizicija nikad ne bi osudila Blaskica, niti bi digla optuznicu protiv
Gotovine. To bi bile sablazni, jer bi inkvizitor prvo razmotrio kontekst
situacije i ustanovio tko je zapravo poveo rat, tko je prestao postovati
ratno pravo, a tko je samo odgovarao na te poteze crnim figurama. Nakon
toga bi se kod krivaca raspitao o tome sto su oni zapravo tim djelima
htjeli postici, i ako bi ustanovio da su imali na umu grijeh protiv tijela,
te protiv duha svojih neprijatelja (njihovim ponizavanjem i sl.), pokusao
bi ustanoviti znake kajanja. Ako bi ustanovio iskreno kajanje, mogao bi
krivce ukoriti i oprostiti im, te ih uvjetno osloboditi i drzati pod nekim
oblikom prismotre. Ako bi pak ustanovio da se radi o okorjelim gresnicima,
poput Milosevica, osudio bi ih na smrt spaljivanjem na lomaci, pred svim
narodom, koji bi klicao u slavu Bogu jer su zlikovci pravedno kaznjeni i
vrlina je pobijedila. I sto sad u tome ima lose? Ima lose ako se postupak
izopaci i kazni se nevine, ali ako se kazni stvarne krivce, stvar ima
smisla.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/