| Autor: Danijel Turina Datum: 2004-10-10 14:35:24 Grupe: hr.fido.religija,hr.soc.religija,bih.soc.religija,yu.forum.religija Tema: Re: Tuca pravoslavnih i katolickih svestenika ispred crkve Histovog groba Linija: 78 Message-ID: 1h6jvutgp6bky$.jf2nzp99p2ny.dlg@40tude.net |
On Sun, 10 Oct 2004 02:04:55 +0200, Mungos wrote: >>Idemo navesti drugi primjer. Imas vojnike u dvije vojske. Jedna vojska je >>obrambena a druga osvajacka. Osvajacka vojska osvoji teritorij susjedne >>drzave, tamo cini zlodjela i genocid, i planira osvajanje ostatka drzave. >>Nakon nekog vremena, djelomicno okupirana drzava se uspije oporaviti, >>izgradi jaku vojsku i protjera okupatore, usput ubijajuci sve koje uhvati. >>E sad, individualizacija krivnje bi znacila naprosto osuditi svakoga tko je >>nekoga ubio, neovisno o tome je li ga ubio kao okupatora svoje zemlje, ili >>ga je ubio okupirajuci njegovu zemlju. > > Kontext je potreban kada vojnik u borbi ubije drugog vojnika, to da. Ali, > to po definiciji i nije zlo?in. Me?utim, ako neko ubija ?ene, decu, stare > osobe i nenaoru?ane civile ili pak to nare?uje da se uradi, makar i kao > oslobodilac, njega ne opravdava na kojoj je strani i u kom je kontextu to > ubijanje, ve? mora da snosi posledice za ono ?to je uradio. Problem je i dalje u kontekstu. Ako kontekst rata ono sto bi inace bilo ubojstvo redefinira kao prihvatljiv cin, onda kontekst takodjer definira ispravnost drugih slicnih stvari. Obicno se navode zlocini protiv civila. Pa, ja bih rekao da tu postoji jako puno nijansi sive boje; ne mozes sve staviti u jedan kos. Primjerice, zlocin protiv civila klasicne vrste je Srebrenica. Tamo je vojska usla u opkoljeni grad, pola stanovnistva protjerala a drugu polovicu strijeljala. Klasican slucaj. Ali, drugi slucajevi nisu toliko jasni. Primjerice, u slucaju neke vrste narodnog ustanka, kad se prakticki citavo pucanstvo ponasa kao vojska, dakle u gerilskim ili polugerilskim uvjetima, iznimno je tesko razlikovati borce od ne-boraca; to je situacija koju su Amerikanci imali u Vijetnamu, i sad u Iraku. Covjek bi rekao da je trudnica tipican primjer civila, ali poznat je slucaj kad se trudnica u autu punom eksploziva zaletjela medju americke vojnike. Pa ti meni sad razlikuj civile od vojske. Da ju je netko kojim slucajem prije tog cina upucao, vijest bi glasila "Amerikanci cine zlocine protiv civila". > Zato je > individualizacija bitna. Generalizacija zlo?ina bi, opet, zna?ila da se i > oni koji su se i?ivljavali nad nedu?nima provuku neka?njeno kao i da se > nedu?ni okrive. A mnogo je gora stvar okriviti nevinog ?oveka nego pustiti > zlikovca da se izvu?e. Bog je i u Sodomu tra?io makar jednog pravednika. Individualizacija fino zvuci u medijima, jos bolje u raspravi, ali u praksi na terenu najcesce znaci poraz one strane koji je prakticira. U praksi danasnjeg ratovanja, prijasnje konvencije u kojima su vojnici bili strogo odvojeni od civila vise ne postoje, i u svim modernim ratovima primarnu ulogu ima urbana gerila, dakle totalna pomijesanost civila s borcima, gdje civilno stanovnistvo pruza logistiku borcima. Sad ti pobijedi u takvom ratu razlikujuci civile od boraca. Pustis civile na miru i iz njih se samo kristaliziraju borci, odnosno teroristi. Mislim da je rjesenje moguce jedino kroz redefiniciju sukoba. Mislim da ce se ta vrsta rata prestati voditi kad prestane uvazavanje civila; u prijevodu, kad vojnik shvati da, ako se bori u civilnoj kuci, nece stradati samo on, nego i svi drugi u toj zgradi, dakle i zene i djeca, ukljucujuci njegovu djecu, postat ce mu interesantnije suociti se s neprijateljem na klasican nacin, u otvorenoj bitci, nego skrivati se u stambenim zgradama. Zbog takve logike se izvorno i razvio oblik ratovanja na nekoj ledini, izvan gradova. Na takav nacin su civili bili uglavnom postedjeni. >>Povijest pokazuje da ljudi najgora zlodjela rade upravo onda, kad se >>oslobode straha od posljedica i kazne, primjerice u ratu, ili u neredima. > > Da, to stoji. E sad, pitanje je: za?to je to tako? Zato sto su vecina ljudi dvonozna stoka, eto zasto. Ta stoka se civilizirano ponasa samo onda kad postoji strah od kazne, a kad im taj strah maknes, napravit ce najgore gadarije. Tek mali postotak ljudi ima razvijene vise duhovne komponente suosjecanja, obzirnosti, ljubavi i slicne, koje ce ih motivirati da radije pomazu drugima i stite ih, nego da ih zlostavljaju i ubijaju. > U su?tini, ve?ina ljudi i ne?e slobodu ve? ho?e neodgovornost. Tragi?no je > ?to je izme?u te dve dijametralno razli?ite stvari stavljen znak > jednakosti. Da, bojim se da je tako. Vecina ce iskusavati granice, i polako ih pomicati, gledajuci koliko zlo mogu nekaznjeno raditi, pa ako ih nitko ne lupi, ohrabre se i naprave nesto jos gore. -- Homepage: http://www.danijel.org/ |