On Sun, 07 Sep 2008 23:31:37 +0200, Vladimir Dananić wrote:
>    Kako će tko izabrati onoga s kime želi u braku imati potomstvo mora
>    biti i ostati slobodom izbora. Razumije se da mnogi ljudi vode računa
>    i o stvarima koje bismo mogli nazvati svojevrstnom eugenikom. I to je
>    u redu. Tko koga ne će neka s njime ili njome ne ulazi u brak. Ali
>    nije u redu nad time imati državni nadzor s tobože znanstvenim
>    pokrićem.

Eugenika koju bi primjenjivala država, odnosno nekakav centralizirani
autoritet, praktički bi sigurno dovela do katastrofe naprosto nužnim
slijedom iz činjenice da bi taj centralizirani autoritet imao manjkavo
znanje i ograničenu viziju.

>    Nikada ne smijemo zaboraviti matematičku činjenicu da prosjek
>    bilo koje osobine, ili bilo čega drugoga, nikada ne može biti takav
>    da bi svi elementi od koji se prosjek čini bili *iznad* prosjeka.

To je igra riječima. Gazele ne moraju sve biti prosječne, samo moraju biti
dovoljno brze da ih lav ne može uhvatiti. One koje može uhvatiti nisu dugo
gazele. Ono što ljudima fali je predator, nešto što bi ih sililo da budu
bolji. Čini mi se da su u tu svrhu izumili ratove, koji su jedinstveni za
ljudsku vrstu koja nema prirodnih neprijatelja pa je morala naći način da
se interno selekcionira. 

>    A podpuna uniformnost, kad su svi elementi jednaki prosjeku, znači
>    smrt. Doslovce tako, bez obzira na vrijednost samog prosjeka.

Je li nužno tako? Ili se kao napredak može gledati i smanjivanje
odstupanja, odnosno eliminiranje ekstrema poput ljudi koji se rode s takvim
oštećenjima da cijeli život provedu u nekoj ustanovi za debile? Ne velim da
bi trebalo eliminirati pozitivne ekstreme, ali neki stupanj eugenike koji
bi se brinuo o tome da se ne rađaju ljudi s teškim i predvidljivim
genetskim oštećenjima bio bi, po meni, veliko dobro. Ne mogu si zamisliti
puno groznijih stvari od mogućnosti rođenja u takvom tijelu, i to u
situaciji da te netko desetljećima održava na "životu". 

>> Naime, ako je jedini mogući lijek za AIDS usađivanje posebnog gena,
>> postavlja se pitanje je li etičnije pustiti da od bolesti umru milijuni
>> ljudi ili ireverzibilno intervenirati u genom. 
>> 
> 
>    Uvijek je etično pokušati pomoći na etičan način. Premda ne znam
>    jesu li takve intervencije moguće, ali pod predpostavkom da jesu
>    onda mogu samo reći da bi ih trjebali činiti na način kako se
>    postupa s davanjem cjepiva protiv, recimo, tuberkuloze--svima
>    jednako. Konkretnije, nedopustiva je zamisao poput ove:"Ti imaš
>    AIDS, ali ti IQ iznosi 80, pa prema tome zašto trošiti medicinske
>    resurse na tebe kad postoje i oni s većim IQ-om kojima je to
>    potrjebno. Baš dobro što se bolest namjerila na tebe. Krepaj kad
>    si glup."

Ono što ja vidim kao problem nije to što si ti primjetio, nego mogućnost da
gen koji uvodi imunitet na AIDS ima nepredviđenu i fatalnu nuspojavu koja
će biti uočena tek nakon što je taj gen iz humanitarnih pobuda već
ucijepljen čitavom čovječanstvu. Recimo, daje imunitet na AIDS ali čini
potpuno nemogućom obranu od drugačijeg tipa virusa, koji onda naprosto
pomete čovječanstvo s lica zemlje. Zato velim da je agresivna eugenika
dvosjekli mač. Ljudska vrsta je demonstrirala premalu sposobnost za
dalekosežno planiranje i sagledavanje dugoročnih posljedica svojih djela,
da bih vjerovao da je u slučaju genetske kirurgije u stanju načiniti
iznimku. 
Ja sam svojedobno ovladao jednom duhovnom tehnikom baziranom na hipnozi,
kojom sam naučio ugraditi sebi određene karakterne osobine. Ono čega sam se
ja tu prepao i zbog čega tu tehniku nisam koristio je bila pomisao da ni za
svoje sadašnje karakterne osobine ne znam koja im je svrha, jer ne
razumijem što Bog želi i zašto mi je dao baš ta svojstva, pa ako tu idem
nešto mijenjati, mogu pokvariti neki plan koji mi nije poznat i tako sebi
napraviti nepopravljivo zlo. To je bila točka u kojoj sam počeo više
slušati Boga nego govoriti Bogu što bih želio da on napravi.
Mislim da je današnja genetika u poziciji da bi joj bilo jako dobro da se
povede za tim primjerom.

-- 
http://www.danijel.org/