On Fri, 12 May 2006 21:52:41 +0200, Mario Pavelic wrote:
>> Tocno tako.
>> I znas sto meni sada nije jasno? Kako je bilo moguce da uopce dodje do
>> toga. Odakle si povukla sve te krive ideje? Ja sam ti pricao onda isto sto
>> i sada. Vidjela si da ja ne brijem po nekakvim duhovnim sranjima. Zasto si
>> ti zakljucila da *ti* moras brijati po tome? Nije bas da sam ti ja sakrivao
>> stvari, da ti nisam objasnjavao tocno gdje grijesis, da nisam prosao citav
>> tvoj misaoni proces i na glas ti izgovarao neizrecene misli i na njih
>> odgovarao. Zasto me nisi slusala?
> 
> Pa to je bar jednostavno. Ljudima ne mozes nista objasniti vezano za njihov
> vlastiti razvoj. Kad ja nekome objasnjavam stvari, sve nacrtam, tocno gdje
> i kako radi krivo, i sto treba napraviti da radi dobro - badava. Kroz jedno
> uho unutra, kroz drugo van. Onda mi dodju za neko vrijeme sa
> "revolucionarnim" otkricem - ponove sve sto sam im rekao prije.

Poznat fenomen. :)

> Isti obrazac vidim i u svom slucaju. Cini mi se da ne postoji alternativa
> lupanju glavom u zid i radjenja sranja u vlastitom zivotu. Mozda nakon
> nekog nivoa covjek postane sposoban prihvatiti savjet i shvatiti ga, ali
> koliko sam ja vidio primjera, iz raznih podrucja - sve se svodi na to da
> prvo imas dobru intuitivnu ideju o necemu, onda ti netko nesto objasni i ti
> tada sjebes sve sto je moguce sjebati, a tek se nakon toga mozes vratiti
> svojoj prvotnoj ideji, sa bogatijim iskustvom (u sjebavanju) i napredovati.

Obicno bude takvo nesto. Izgleda da tudje iskustvo naprosto nema onu
dimenziju uvjerljivosti koja je potrebna da se nesto stvarno i s punim
razumijevanjem usvoji. Barem na pocetnim razinama ucenja.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/