On Sat, 23 Feb 2008 09:40:32 +0100, Rade Zerjavic wrote:

> Statisticki ratio, koji se temelji na iskustvu, je da ljudi koji tvrde da su 
> Napoleon, bog... jesu u pravilu ludjaci. Ocito, problem s ovim je sto 
> iskljucuje svako odstupanje od "normalnog", odn. ne razlikuje ih medjusobno, 
> nego samo u odnosu na "normalno".

Vidim ja da se opet povlači koncept luđaka koji si umišljaju da su Bog ili
Napoleon, a sve u dobroj maniri viceva o luđacima.

Gle, ja ne znam koliko ste vi svi skupa ovdje vidjeli luđaka, onih stvarnih
hospitaliziranih, ali ja sam ih vidio nekoliko stotina, i to ne u jednoj
ludnici nego u nekoliko njih. Nisam vidio niti jednog jedinog koji si je
umišljao da je Bog ili Napoleon. Ako takvi slučajevi postoje, toliko su
rijetki da ih je moguće slobodno isključiti iz razmatranja, a ideja o tome
da bi netko bio toliko lud da si umišlja da je Bog ili Napoleon a da mu
intelektualne funkcije po svim ostalim pitanjima budu netaknute, i štoviše
da intelektualno mete pod s čitavom populacijom, e to je takav science
fiction da za vjerovati u *to* moraš biti poprilično opičen, odnosno moraš
imati jake razloge na razini svjetonazora da nekoga ideš po toj liniji
pokušati diskreditirati.
Primjeri stvarnih luđaka su daleko strašniji od takvih bedastih ideja koje
si zamišljaju ljudi koji nikad nisu bili u ludnici. Znam recimo ženu koja
boluje od šizofrenije i koja konstantno "čuje glasove u glavi" i misli da
su joj "ruski špijuni" ugradili radio u glavu i govore joj ružne stvari i
vele da budu joj ubili tatu. Povremeno pobjegne iz ludnice da bi provjerila
da je tata još uvijek dobro i da ga ruski špijuni nisu ubili. Drugi primjer
je lik koji boluje od paranoje, i uglavnom je normalan dok ga ne primi, a
kad ga primi svuda vidi čudne urote ljudi koji mu žele zlo, i u takvom
napadu je nožem ubio curu koja je kod njegovih roditelja živjela kao
podstanar i završio u zatvorskoj ludnici; naprosto si nije mogao pomoći.
Treći primjer je lik koji je kao teenager radio sranja s uličnim bandama,
pa je završio na golom otoku. Tamo se potukao s čuvarima nakon čega su mu
spržili mozak elektrošokovima pa sad ne može više normalno govoriti, živi u
nekoj vrsti budnog sna i razgovara nešto nesuvislo sam sa sobom. Četvrti
primjer je patološki lažljivac koji izmišlja priče kako bi bio u centru
pažnje; pljunuti Felix, samo što fizički drugačije izgleda, čak se bavi
nekom vrstom parapsihologije i astralnih projekcija. Peti primjer je lik
kojemu ništa zapravo ne fali ali je za vrijeme hrvatskog proljeća završio u
ludnici, jer je psihijatrija oduvijek bila instrumentalizirana u
totalitarnim režimima; zatvorili su ga i nikad ga nisu pustili, a
psihijatri su preveliki šalatani da bi smjeli priznati tu vrstu propusta,
pa mu cijelo vrijeme smišljaju nepostojeće dijagnoze. Pa onda imaš likove
koji izgledaju kao prosječni ljudi s ceste, dok ih ne primi napad psihoze,
nakon čega im tako otkažu psihičke funkcije da liče više na ludu zvjer
opsjednutu zlodusima, nego na ljude. Pa imaš lika koji je kao klinac
popušio oštećenje mozga zbog meningitisa pa se svako toliko pokušava ubiti,
točno se kuži da se duša pokušava osloboditi tog defektnog tijela koje radi
sablažnjive stvari samo od sebe i ne vrši njezinu volju. Imaš lika koji se
napio, zapalio susjedovu livadu i završio u ludnici. Imaš ženu koja je s
postporođajnom depresijom napisala čekove bez pokrića i završila u
zatvorskoj ludnici. Imaš ostarjelog podjetinjelog pedofila koji je završio
u ludnici jer je pipao curice, a pedofilija mu je vjerojatno nuspojava
kompletnog otkaza mentalnih funkcija zbog nekog drugog razloga.

Ako je netko tako lud da je toliko izgubio kontakt sa stvarnošću, s njim u
pravilu nije moguće voditi smisleni razgovor, raspad intelektualnih
funkcija je tu uglavnom jako uznapredovao i to su u pravilu jako
rastrojeni, nesretni ljudi s uznapredovalom demencijom. Općenito, što je
netko skloniji jačim odstupanjima od percepcije stvarnosti, intelektualne
funkcije su mu jače oštećene. Pa pogledaj si Felixa, na njemu se točno vidi
korelacija između odmaknutosti od stvarnosti i demencije. On je živi dokaz
toga da ne možeš biti istovremeno lud i pametan. Stvarni luđaci iz ludnice
izgledaju kao Felix i Bakija, takvih sam ja tamo vidio, a priče o bogovima
i napoleonima su za naivce.

-- 
http://www.danijel.org/