| Autor: Danijel Turina Datum: 2005-02-07 09:32:12 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: O autorstvu cetvrtog evandjelja Linija: 101 Message-ID: 1c5k4daf5963b$.1k54sf5064g99$.dlg@40tude.net |
On Sun, 6 Feb 2005 14:34:12 +0100, slap wrote: >> Ociti falsifikat. Taj tekst nista ne valja. Cak je gori od tekstova iz Nag >> Hamadija, koji su uglavnom poprilicno slabe kvalitete. > > Tvoje neosnovano uvjerenje.To su samo suzene informacije. Kako su neki > ucenici znali ili predpostavljali da je uznesena to ne pise ovdje ali zbog > toga ne treba zakljucivati tako kao ti. Hajdemo to pojednostavniti. Ti tvrdis da je tekst s kojim je ta baba izasla u dvadesetom stoljecu zapravo prijevod izvornog praevandjelja, aramejskog Mateja, koji navodno postoji, ali ga navodno crkva cuva u podrumu. Nista od toga nema smisla. Imalo bi, kad bi se tu radilo o cetvrtom sinoptickom evandjelju, koje je toliko slicno Mateju ili Marku, da se sva razlika moze pripisati razlici u prijevodu. Ali to nije slucaj. Taj tvoj tekst sadrzi bitne doktrinarne razlike. Nema smisla vjerovati da se radi o praevandjelju, to je naprosto falsifikat, jednako kao "evandjelje" po Barnabi. Cak je i Tomino evandjelje u vecoj mjeri autenticno, buduci da rukopis potjece iz 4-5 stoljeca. E sad, da malo pogledamo pitanje praevandjelja. Kao prvo, uopce nije izvjesno da je aramejski Matej postojao. Ono sto se meni cini izvjesnim jest da je postojala kombinacija pismene i usmene predaje u razlicitim crkvenim zajednicama. Naime, komunikacija u to vrijeme nije bila bas sjajna, tako da su crkvene zajednice uglavnom bile prepustene same sebi. Dakako, za pretpostaviti je da su unutar tih zajednica cirkulirali tekstovi, zapisi Isusovih govora, zapisi svjedocanstva apostola i tome slicno. U trenutku kad se formirao kanon, moze se prilicno logicno pretpostaviti da je netko dao direktivu da se prikupe takvi tekstovi iz crkava i naprave finalne kompilacije. Tada su nastale tri razlicite verzije sinoptickog evandjelja, u koje su usli dijelovi izvorne skripte koja je vec pretrpjela manje semanticke izmjene, te razliciti elementi krscanske predaje, mitologije i politike. Zbog toga su sinopticka evandjelja manje-vise isti tekst, ali s varijacijama koje su objasnjive razlikama u predaji unutar lokalnih zajednica koje su ih izrodile. Cetvrto evandjelje je, pak, rezultat predaje potpuno drugacije crkvene zajednice, one Johanitske, unutar koje je cirkulirao posve drugaciji materijal i na drugaciji nacin nego u Jeruzalemsko-Rimskoj crkvi. Buduci da ono nije radjeno na temelju sinopticke pra-skripte, radi se o posve drugacijem tekstu, ali jednako vjerodostojnom i autenticnom. Na zalost, ono je zbog politickih razloga bilo prepravljeno, i takav prepravljeni prijepis je usao u kanon. Nekome iz te zajednice, tko je pisao Otkrivenje, ta praksa je bila uzasno odbojna, i to se da naslutiti iz njegovog teksta, ali u toj tocki vise nije bilo povratka, crkve su se naime dogovorile oko kompromisnog kritickog izdanja novog zavjeta, koje ce sluziti kao jezgra pravovjerja, buduci da su i jednima i drugima bila problem razna krivovjerja, pa im se zurilo ustanoviti pravovjerje, kako se nauk ne bi u cijelosti izgubio. Pri tome je Johanitska zajednica insistirala na tome da nauk ostane nedirnut, a Jeruzalemsko-Rimska zajednica na tome da se naglasi Petrov primat i modificiraju svi elementi tekstova koji bi dao naslutiti nesto drugo. Nekakav kompromis je postignut, ali postojale su struje koje se nisu slagale s tim postupkom i koje su se odmetnule, te ili izumrle s vremenom ili se prikljucile hereticima, cime je njihov izvorni nauk pomijesan s heretickim i de facto izgubljen. Na temelju proucavanja kanonskih evandjelja, jasno se vidi da se u nauk nije diralo. Ako je ista prezivjelo nedirnuto, to su bile Isusove izreke. Ja bih pretpostavio da su one bile zapisane jos u najranije vrijeme, neposredno nakon Isusove smrti, i da su ih zapisali apostoli za internu uporabu, kako ih ne bi zaboravili. Sjecanje je tada bilo jos jako zivo, izreke su zapisane iznimno precizno, i varijacije su jedino semanticke, u smislu da se netko nije mogao sjetiti tocne rijeci koju je Isus koristio, pa je napisao sinonim, ali to je to. Nauk je konstanta, to nije mijenjano, nije nista izbaceno ni dodavano. Druga stvar su biografski detalji. Oni su postali zanimljivi tek kasnije, ne prvim ucenicima, nego obracenicima, koji su htjeli znati vise o Isusu i apostolima. E, tu sad imamo problem. Cini se da je tu bilo vise slojeva autorstva, da postoje rani i kasni dijelovi, s tim da se u kasnije dijelove vec mijesaju legende i mitovi. Ja bih o tome vise vjerovao Johanitskoj zajednici, odnosno Ivanovom evandjelju. Koliko god se smatralo da su sinopticka evandjelja starija, to je samo zato sto su ona bila "main stream" glavne, vecinske krscanske zajednice pod Petrom, Jakovom i Pavlom. S druge strane je postojala predaja Marije Magdalene - "Ivanovke", koja se ocuvala u drugoj zajednici, a samo evandjelje se drzi mladjim zato sto je uslo u main stream tek ukljucenjem u kanon, u svojoj modificiranoj verziji. Opcenito se medju teolozima smatra da je Ivanovo evandjelje teoloski najjace i da najbolje portretira Isusov nauk, iznutra, iz pozicije nekoga tko razumije, za razliku od "zar ni vi ne razumijete?" sinoptickih evandjelja. Zbog citave price, ja bih rekao da je Isusov nauk prenesen s onim stupnjem tocnosti s kojim je to uopce moguce. Nije bilo izbacivanja ni dopisivanja elemenata nauka. S druge strane, biografski i politicki elementi su modificirani, i ne bih previse drzao do njihove tocnosti. Vecina toga su legende koje su cirkulirale unutar krscanske zajednice koja je proizvela finalni tekst konkretnog evandjelja. E sad dolazimo do razloga iz kojeg ja smatram da su apokrifi poput ovog tvojeg "evandjelja dvanaestorice" zapravo nevjesti falsifikati. Naime, oni uvijek iznoserazliciti nauk, oni mijenjaju teologiju. Takve stvari naprosto ne prolaze, i nikad nisu prolazile. Oko teologije je bilo zestokih rasprava u ranoj crkvi jos prije postojanja finalnih tekstova evandjelja. Ocevici su postojali, jos su bili zivi, postojala su svjedocanstva iz prve ruke. Nitko nije mogao modificirati nauk. Nauk je prezivio. Jedino sto ga prakticki nitko vise ne shvaca, ali rijeci su se sacuvale. E, znas sto bi mene zanimalo, ali stvarno zanimalo? Ne nekakav hereticki prijepis iz n-te ruke, nego original "Ivanovog" evandjelja, tekst prije modifikacija, zadnji izvorni prijepis prije ukljucivanja u kanon. E, to bih volio vidjeti. -- Homepage: http://www.danijel.org/ Business: http://www.ouroboros.hr/ |