On Sat, 11 Mar 2006 21:42:30 +0100, stc wrote:
> Uostalom, taj isti Pavao govori i sljedece u prvoj poslanici Korincanima:
> 
> 5Ne uskracujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se 
> posvetite molitvi pa se opet zdruzite da vas Sotona ne bi napastovao zbog 
> vase neizdrzljivosti. 6Ali to velim kao dopustenje, ne kao zapovijed. 7A 
> htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj 
> ovako, onaj onako.
> 
> Dakle, meni se cini da je Pavao otvoren prema objema opcijama.

Ja bih rekao da Pavla ne treba shvacati previse ozbiljno kad se radi o
takvim stvarima. Vecina toga su njegove proizvoljne ideje, a ne nekakav
kozmicki zakon. Kad je bio bolestan, pokusavao je u bolesti naci nesto
dobro. Kad je bio neozenjen, pokusavao je u tome naci nesto dobro. To je
njemu bilo svojevrsna utjeha, i dobro je da je tako, ali ne znaci da to sad
treba protegnuti do univerzalnosti, pa da bi doktori trebali zakljuciti da
bolesti ne treba lijeciti zato sto su od Boga i za vece dobro. 

>> Ja ne znam zasto bi se covjek uopce trebao opterecivati time da radi nesto
>> za Boga. Bog nije netko u cije ime bi se trebalo necega odricati, nego
> 
> Kad kazem da radi "za Boga" mislim na ono sto je i Isus rekao - 'Zaista, 
> kazem vam, sto god uciniste jednomu od ove moje najmanje brace, meni 
> uciniste!'

U takvim situacijama tesko da se moze govoriti o odricanju, barem ne u
smislu u kojem se odricanje obicno definira. Tu se radi o suosjecanju. 

> A odricanje od necega - npr. post - naravno da ne treba Bogu, vec koristi 
> covjeku. Vjerujem da je post i medicinski potvrdjen kao korisna stvar.

Zapravo bas i nije; medicinski gledano, post je zapravo poprilicno stetan,
buduci da se u sistem oslobadjaju toksini koji uzrokuju psihofizicke
probleme. Odricanje moze biti oblik samokontrole, buduci da je stetno da se
covjek prepusti neumjerenosti i povladjuje sebi preko svake mjere, te u tom
smislu ono moze imati korisne duhovne plodove. Ipak, u tim slucajevima se
ne radi o pretjerivanju poput celibata, nego o umjerenosti poput monogamnog
braka. Celibat ja vidim kao jednako zastranjenje kao i, recimo, poligamne
brakove kakve prakticira Makaja. I u jednom i u drugom slucaju seks postaje
centralno pitanje u necijem zivotu, ili po tome sto ga stalno prakticira,
ili po tome sto ga ne moze normalno prakticirati pa mu to stalno opsjeda um
i pravi probleme. 

>> Naravno, postoje ljudi bez seksualnih interesa, i za njih je celibat
>> prirodno stanje, ali za prosjecne ljude s aktivnim seksualnim nagonom
>> celibat je iznimno stetan oblik forsiranja citave osobnosti. Ukratko,
>> celibat je za eunuhe a ne za normalne muskarce i zene.
> 
> No, iz Biblije i povijesti krscanstva poznati su slucajevi ljudi koji su 
> zivjeli u celibatu. Ili nisu? Taj dio si preskocio (Ivan Krstitelj? 
> Isus?...). Zar su svi oni bili eunusi? Zasto su se odlucili na takav zivot?

Rekao bih da se tu radi o lifestyle celibatu - otprilike isto kao sto dosta
profesionalnih informaticara apstinira od seksa naprosto zato sto zive na
takav nacin da seks u to naprosto nisu u stanju uklopiti. Nekako mi se ne
cini smislenim da bi lik koji u pustinji jede skakavce i divlji med vodio
sa sobom zenu i klince, ili da se isao zeniti netko tko zna da ce zavrsiti
na krizu.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/