On Wed, 03 May 2006 22:23:48 +0200, Miroslav Zubcic wrote:
>> Teorija bi glasila da stavljanjem mojih tvrdnji u jednom podrucju
>> pod znak pitanja, pod isti znak pada i sve ostalo.
> 
> E bravo. Ovo si jako jako precizno primjetio. Klasična pretpostavka
> ljudi o učiteljima nečega duhovnog (ne ulazeći sada u tu duhovnost) je
> da su pretty much bogoviti i daleko od pogrešivosti običnih ljudi.

Klasicna pretpostavka o uciteljima necega duhovnog je da su glupi fejkeri i
manipulatori, koji nisu nista u stanju korisno raditi, i taj stereotip ima
jako solidno uporiste u stvarnosti, buduci da je duhovnost mutna voda u
kojoj plivaju svakakva govna. Problem koji ja ovdje opazam je taj sto se
mene pokusava na silu ugurati u taj stereotip, a tebi se, izgleda, cini
cudnim sto se meni to bas i ne svidja. 
Drugi problem koji opazam je sto je ljudima nevjerojatna i sama
pretopstavka da bih ja stvarno mogao biti dobar u svemu onome gdje se
"ponasam" kao da jesam dobar. Zakljucak koji se izvlaci iz te pretpostavke
je da ja valjda nemam sto pametnije raditi, nego idem okolo i preseravam se
kako sam strucnjak za svasta, i nemrem si pomoci nego glumiti
pametnjakovica.
Ta pretpostavka je utemeljena na zraku a ne na cvrstom tlu. Sam njen temelj
je u ideji da su ljudi manje-vise slicni, pa ako je nesto za 99% populacije
neizvedivo, recimo biti strucan u vise od jedne stvari i postici visoku
razinu strucnosti u kratkom vremenu, onda se zakljucuje da se ne radi o
stvarnom fenomenu nego o nekakvoj iluziji. Iz toga se pak traze mozebitni
uzroci, a tu se svi sjete toga da ja sigurno imam ogromni ego cim se toliko
razmahujem okolo.
Sve izgleda razumljivo samo po sebi i intuitivno jasno, ako zanemaris
opazanje stvarnosti, dakle stvarne rezultate. Moji kriticari rade jednu
bitnu gresku u analizi - oni misle da se ja pravim strucan svugdje gdje se
javim. Zapravo je stvar obrnuta, ja se u pravilu uopce ne petljam u ono u
sto se ne razumijem, a javljam se samo tamo gdje imam odredjenu kolicinu
znanja. Jesi li kojim slucajem da se javljam na grupe o, ne znam,
biciklizmu, alpinizmu, ronjenju, klasicnoj glazbi, matematici? Nisi. Kako
to, ako se ja bas svuda moram gurati? Kako to da se ne pravim strucnjak za
biciklizam i ronjenje? U krajnjoj liniji na newsima sam jako dugo, mogao
sam kao Vid Strpic selektirati sve grupe i po svuda nesto srati. Ali ne,
mozes uociti da imam vrlo precizno definirane tocke interesa. 
Treci, hajdemo reci problem, je da si ja ne dam srati po glavi. Tu lekciju
sam naucio kad mi je trideset majmuna objasnjavalo da je 2+3*5=25, cak su
donijeli i jeftini kalkulator da mi pokazu da je 25, a ja tvrdoglava budala
se ne dam krstiti i unatoc svim dokazima tvrdim da je 17. Tu sam naucio da
ja mogu biti sam s jedne strane, na drugoj strani moze biti proizvoljno
veliki broj ljudi, i oni svi mogu dati zadnju kap krvi za okladu da sam ja
u krivu, ali ako ja znam, a oni ne znaju, ja cu biti u pravu a oni su samo
hrpa glupavih debila koji sigurnost traze u brojnosti. Mene je nemoguce
pokolebati brojnoscu i glasnoscu gomile, ja sam na to totalno imun, a
pretpostavljam da to izludjuje gomilu koja upravo u glasnosti i brojnosti
dozivljava privid smisla vlastite egzistencije, pa ih moja "tvrdoglavost"
zapravo ugrozava na dubljoj razini nego su svjesni, i to je razlog zasto ja
*moram* biti u krivu, i zasto ce takvi prije crknuti nego odustati.

> Dobrim retoričkim sposobnostima i pameću se zaista i održiš dobro u
> velikoj većini flejmova, no to samo jača želju koja glasi "neka padne
> napokon hulja, ah kakav će to biti pad, uh kako ćemo uživati". 

A eto, takvi ce imati prilike nauciti da neostvarive zelje uzrokuju patnju.

>> Problem je reality check, odnosno stvarnost kao krajnji kriterij
>> vrednovanja ideja.  Naravno da u svakom podrucju u kojem ja nesto
>> velim imas nekoga tko se s tim nece sloziti. Evo ovdje na
>> religijskoj grupi ih imas par komada koji ne samo da se ne slazu sa
>> mnom, nego bi me najradije u drek zakopali.
> 
> E, ali što je sa onima koji bi jednostavno raspravljali i polemizirali
> u granicama nekakvog common dobrog ukusa, a ti si se baš raspucao na
> sve i sva i totalno ih raspizdio, a da zapravo i nije moralo tako
> biti? Ok, uvijek će postojati podsvijet usijanih glupana koje je
> lijepo gaziti, vrijeđati i zabavljati se sa njihovim razapinjanjem, no
> ti taj inače zdrav sport po mojem mišljenju širiš i na one sa kojima
> si mogao eventualno i normalno porazgovarati, poflejmati se i inače ih
> ako si u prilici isflejmati na finjaka - što je puno bolji ubod od
> jeftinog i nekreativnog kamiondžijskog prostačenja.

Ti citavu stvar shvacas kao sport bez posljedica, dok u stvarnosti
posljedice postoje, i poprilicno su ozbiljne. Naime, ovi koji hoce mene
poraziti zapravo ne mogu naskoditi meni. Mislim, sto oni u krajnjoj liniji
mogu meni napraviti? Dosadjivati mi dok ne odustanem od pisanja na newsima?
Nasmijavati me dok se ne zadavim od smijeha? Ufurati me u pisanje toliko da
izgubim previse vremena pa sjebem nesto IRL? To ti je sve zapravo borba za
publiku, a svodi se na stvaranje dojmova i protudojmova, koji se tu
nadjacavaju, pri cemu citava prica ponekad stvarno izgleda kao Ionescova
drama, ili Busheva predsjednicka kampanja. Mislim, sto dobiva onaj tko ide
dokazivati da ja nesto pricam bez pokrica? Hocu li ja, ako on uspije na
newsima zvucati uvjerljivije, IRL zaboraviti raditi to o cemu sam pricao?
Hocu li ja zaboraviti voziti auto ako tip koji nema pojma o autima i voznji
pogleda neku moju tvrdnju i smije se, jer mu iz njegove pozicije izgleda
kao pizdarija? Hocu li ja zaboraviti programirati ako deset ljudi bude
ponavljalo da nemam pojma o programiranju? Hoce li netko znati u stvarnom
svijetu napisati ozbiljan program ako na newsima ostavi dojam ozbiljnog i
strucnog programera? Hocu li ja zaboraviti fotografirati ako netko nekoga
na newsima uvjeri da ja nemam pojma o fotografiji? Hocu li ja u duhovnom
smislu zaboraviti kako neke stvari rade zato sto se trojica ovdje deru da
nemam pojma? Ocito, odgovor je "ne". Cinjenice su cinjenice, stvarnost je
stvarnost. Zid od cigle ne postane mekan zato sto si netko vizualizira da
je od vate, nego ce razbiti ludu glavu ako proba kroz njega proci. 
Ali, idemo mi to postaviti na malo drugaciji nacin. Recimo da imas
predsjednicku kampanju kakvu su imali Amerikanci zadnja dva puta. U oba
slucaja imas dva kandidata, od kojih je jedan cisto OK osoba koja bi sasvim
pristojno vodila drzavu, a s druge strane imas totalno kriminalnog imbecila
i nize bice, koji ce, ako pobijedi, svoju zemlju dovesti u bankrot,
okrenuti protiv nje prakticki sve koji su joj prije bili skloni, uvuci je u
rat kojem se ne da sagledati kraj i u kojem nema izlazne strategije, i,
opcenito, koji nema kurcevog pojma o poslu za koji se kandidira, ali bi ga
jako zelio obavljati. Je li posve nebitno kakav dojam se ostavlja na
publiku? Mislim, Al Gore nece postati lazac zato sto je Bushova kampanja to
na sav glas tvrdila, niti ce John Kerry postati isprazni hvalisavac zato
sto ga je Bushova kampanja pokusavala takvim prikazati. Kerry je i dalje
ratni heroj, a Gore genijalni politicar s dalekoseznom vizijom. Problem je
sto publika, kad povjeruje krivome, sama sebe osudjuje na jako gadne
nevolje, jer ce si izabrati vuka za pastira, a pastira protjerati u sumu
govoreci mu da je vuk. Onda ce ih vuk fino ograditi u tor, i konzumirati ih
na miru jednu po jednu.

> BTW ... kada bolje razmislim, da li je uspjeh takvog napada koristan
> ili štetan za tebe? 

Mislis, hocu li ja postati luzer i neznalica ako dovoljni broj ljudi u to
povjeruje? Hocu, u njihovim glavama. Njihovi postupci ce onda biti vodjeni
tim uvjerenjem, i iz njih ce slijediti odgovarajuce posljedice. Te
posljedice su u ovom slucaju poprilicno gadne, buduci da bi se moglo desiti
da veci broj ljudi izgubi svaku nadu i da ih pojedu ocaj i cinizam. To ce
imati po mene lose posljedice u smislu da cu se osjecati odgovornim sto se
nisam jace i nemilosrdnije borio protiv razlicitih Busheva, Rovea i
Cheneyja, i osjecat cu se otprilike kao ona dvojica porazenih
predsjednickih kandidata kad gledaju kako im cimpanza odvodi zemlju u
propast. Isto tako ce po mene imati lose posljedice u smislu da cu znati da
sam investirao deset godina zivota u to da probam ljudima otvoriti opciju
kojom ce se izvaditi iz govana, a to je sve propalo, i rezultat su jos
dublja govna nego prije. Da, imat ce stetnih posljedica po mene, i nije mi
svejedno kako ce stvar zavrsiti. Ali, ako mislis hoce li imati stetne
posljedice u smislu da se meni naguzva ego, to ti je meni smijesno, jer
implicira ono sto ovi bedaci tvrde, naime da je moja vrijednost fiktivna
konstrukcija a da sam ja idiot na ego tripu. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/