On Wed, 27 Feb 2008 20:56:50 +0100, marsonio wrote:
>> U pravu je onaj tko osjeti
>> stvarnog, živog Boga, i to je točno toliko u pravu u kolikoj ga je mjeri
>> osjetio.
> 
> Pravi Bog, živi Bog, u Giti opjevan, ima svoje ime Krišna, zar ne? I On je 
> jedan od mnogih Puruša kako veliš.

Da, ali...

> Pa hoće li me Bog čuti ako Ga zovem imenom? Možda je moje pitanje banalno, 
> ali kako se ispravno obratiti Bogu?

Da je to tako jednostavno... Čitava evolucija koja traje milijunima godina
ide prema tome da netko pomoću bilo čega uspije dotaknuti takvo stanje,
dotaknuti Boga kroz sve slojeve Prakrti. To je užasno veliki problem.
Većina ljudi smatra uspjehom kad dotakne malo viši astral. Vađru jedva da
je itko dotaknuo, ali obično oni koji dotaknu vađru, koji se iniciraju u
nju, dođu i do kraja, jer su najveći posao napravili kad su se ispetljali
iz močvare ljudskosti; dalje je razmjerno lako.

Veliki sveci i avatari su svojom egzistencijom ostavili mantričke tragove,
plodove svojeg djelovanja obilježene stanjima iz kojih su djelovali, i iz
konteksta takvih stvari možeš pokupiti daleku slutnju nečega, i ako se toga
držiš čitavom svojom egzistencijom, ako zbog te puke slutnje odbaciš sve
što ti je bilo bitno, i sve svjetovno, svoj i tuđi život i dobrobit, ako
ustraješ do smrti i ludila, ako držiš "to" u fokusu, te trunčice viših
stvarnosti, trunčice će se pretvoriti u atomske eksplozije svijesti, moći i
ispunjenja. Ali krvav je put do zvijezda.

-- 
http://www.danijel.org/