On Wed, 21 Nov 2007 15:09:48 +0100, Tomislav Portada wrote:

> "Danijel Turina"  wrote:
> 
>> Ovo sada izgleda kao da uzmeš onog
>> Felixa, i ostaviš samo skup njegovih mana i loših osobina, a duša sa svim
>> pozitivnim stvarima napusti tijelo. Kad takve mane i grijesi animiraju
>> lešinu, to ti je ovaj Felix sada.
> 
> Imam jedno pitanje. Ako sam dobro shvatio, ti tvrdiš da je moguća situacija
> u kojoj grešnikova duša napusti tijelo, a da tijelo još neko vrijeme nastavi
> po inerciji živjeti na materijalnoj razini. Nije li to u suprotnosti sa
> slikom prema kojoj duša okorjelog grešnika završava u paklu? 

Pakao je stanje svijesti, isto kao i raj. Postoje razine stvarnosti koje
odgovaraju tim stanjima svijesti, tako da nakon smrti tijela, onaj tko je
za života živio s Bogom, nastavi živjeti s Bogom i kasnije, u
stanju/svijetu opisivom kao raj, ili kako bi katolici rekli, zajedništvu
duše s Bogom. Isto važi za pakao. Onaj tko je za života bio mračna duša i
svoju egzistenciju sveo na ništavilo, njemu to slijedi kao vanjski pakao,
kad umre fizička ovojnica duše.

> Tko ili što tu
> zapravo završava u paklu? Gdje se nalazi duša te osobe, što se s njom dalje
> događa, tko je tu zapravo osoba -- duša ili tijelo, i da dalje ne
> nabrajam...?

Duša je kompleksna i višeslojna stvar. Duša većine ljudi spava dok oni žive
automatskim, usnulim polu-životom. Vrlo rijetko se dešava da se netko
probudi i stvarno bude prisutan. Obično se to zove buđenjem Kundalini, ali
zapravo se radi o buđenju duše u tijelu, a kretanje Kundalini je samo
posljedica tog spajanja.

Kad netko u fizičkom tijelu djeluje na način koji duša ne bi odobrila, desi
se svojevrsna separacija, odvajanje viših duhovnih slojeva od te
"neposlušne" tjelesne egzistencije. To je moguće zbog inercije fizičkog
mozga, gdje tvrdoglava budala neće slušati suptilne nagovještaje duše, i
radi ono što je duši odbojno. Duša se u takvom slučaju povuče. Znalo se i
meni u mladosti dešavati takvo nešto na par trenutaka, kad bih zbog
tvrdoglavosti napravio nešto pogrešno, i to je valjda najgori osjećaj
praznine i napuštenosti kojeg si mogu zamisliti. Odvratno nešto. Doživio
sam svakakva gadna sranja ali prema ovome je sve kamilica. Dok imam taj
unutarnji osjećaj Božje prisutnosti, bez problema izdržavam kaj hoćeš, ali
ako se to izgubi, moglo bi mi sve izvana biti divno i krasno ali poludio
bih za par sekundi, to je užas jedan. A vidio sam ljude koji tako
funkcioniraju po defaultu i to zovu životom.

-- 
http://www.danijel.org/