On Thu, 23 Feb 2006 08:08:21 +0100, Rade Zerjavic wrote:
>> kaznjavati pozitivne a nagradjivati negativne. Intervencije koje bih ja
>> poduzimao svodile bi se, primjerice, na ukidanje socijalne pomoci ljudima
>> koji dulje vrijeme nisu htjeli prihvatiti posao (bilo kakav), ili
> dvostruko
>> povecavanje poreza ljudima koji su digli kredit da bi kupili besmisleno
>> skupi auto radi kurcenja pred susjedima. S druge strane bih smanjio porez
>> ljudima koji su u proteklih godinu dana zaposlili nove radnike i firma im
>> ostvaruje dobit, a studentima bih ponudio posebno povoljne kredite za
>> financiranje studija pod uvjetom da zavrse u roku. Takve stvari. Poticanje
>> sposobnosti i truda, obeshrabrivanje lijenosti i preseratorstva. Ako si
>> mislio da bi ja pokupio luzere na livadu i pobio ih, grijesis; ja obicno
>> imam perfidnije ideje. :)
> 
> Ne treba tu puno izmisljati, barem dok se ne prouce bogata iskustva. Jedan
> dio pitanja tice se socijalne politike. Iskustva pokazuju neucinkovitost
> represivnih mjera. Ucinkovite mjere su one kojima se razvija sposobnost
> marginalaca jer je u tome i problem. Isto tako, osiguranje minimalnih
> sredstava za zivot za sve je najjeftinija kontrola stete. Tako u
> civiliziranim zemljama, ne samo da im se daju sredstva za pristojan zivot,
> nego ne odustaju od nijednog covjeka, nude mu zdrastvenu, psiholosku  pomoc,
> radi se s njim na profesionalnoj orijentaciji i obrazovanju... Takvi sustavi
> pokazuju su ucinkovitima. 

Prihvacam mogucnost da takav sustav mjera stvara atmosferu socijalne
sigurnosti u kojoj se eliminiraju zarista negativnih pojava (kao primjerice
getoizacija marginalaca koji onda postaju skloni kriminalu). Ipak, ne bih
isao nordijskom metodom eksponencijalno vecih poreza za bogate, jer to
obeshrabruje i demotivira sposobne. Svi moraju pred sobom vidjeti jasnu
liniju moguceg uspjeha, koju ce najsposobniji iskoristiti.

> Ostrije, represivne mjere ucinkovito je
> primijeniti na uspjesnima. 

Ne vidim u ovome nikakvog smisla. Ne smije se kaznjavati uspjesne, jer je
to samoubojstvo drustva. Ako ne treba kaznjavati neuspjesne, treba
ekstremno nagradjivati uspjesne. Ako ne nagradjujes uspjesne, moras
kaznjavati neuspjesne. Mora postojati ili pozitivna ili negativna
motivacija, jer cilj drustva nije staticnost u prosjecnosti, kako ti to
ovdje prikazujes. Nije cilj da svima bude dobro. To su komunisti probali i
nije funkcioniralo. Cilj je da ti bude dobro koliko se potrudis i koliko si
sposoban, a smisao drzave je da odrzava takva pravila igre. Dakle, jedna
mogucnost je ono sto si ti naveo, jaki safety net za sve, ali mora
postojati jaka motivacija za natprosjecne. Druga mogucnost su jednaka
pravila igre za sve, bez posebnog safety neta za siromasne. Treca mogucnost
je privremeni i ograniceni safety net za siromasne, uz posebni rad s njima
koji ce ih potaknuti da promijene svoje stanje, ali ogranicenog vremenskog
trajanja. Ima tu dosta kombinacija koje izgledaju smisleno. Najgore je ovo
sto imamo kod nas - mentalitet po kojem luzeri misle da imaju sva prava i
nikakve obaveze, a obogatilo se dosta lopova sto je degradiralo moralno
stanje drustva i motivacijsku strukturu ljudi, pa sad imamo luzere koji ce
prije smisljati kako da nesto ukradu nego kako da rade, jer su vidjeli da
to funkcionira, a istovremeno vlada grozna klima razmetljivosti, pa ljudi
zive na kredit i trose daleko vise nego zaradjuju. Tu nema vizije napretka
dok se nesto bitno ne promijeni.
Meni se recimo dopada mogucnost postojanja jakog safety neta u vidu
socijalne pomoci od koje se moze normalno zivjeti, ali u drustvenoj
atmosferi u kojoj je najveca sramota koja ti se moze desiti to da zivis od
socijalne pomoci.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/